Poslovni inkubatori su jako važni za poduzetništvo jer se kroz njih mladi poduzetnici upoznaju s otvorenim tržište, a također dolazi do transfera znanja između sadašnjih uspješnih poslovnih ljudi k onima koji će to tek postati, zaključak je panela „Od ideje do uspješnog biznisa – dobri primjeri iz prakse“ koji se održao u sklopu Poslovnog uzleta grada Ludbrega u četvrtak u tom gradu.

Saša Cvetojević, poslovni anđeo i osnivač Zagrebačkog inkubatora poduzetništva (ZIP), istaknuo je da u Hrvatskoj postoji 37 inkubatora, no da njih svega četiri ili pet zbilja i ima neku funkciju. „Postoji veliki broj inkubatora i razvojnih agencija, ali problem je da mnoge te institucije postoje radi samih sebe, a ne radi razvoja poduzetništva. Puno ovisi o samim voditeljima inkubatora jer oni su ti koji moraju odabrati kandidate koji će doći kod njih, a nakon toga ih voditi i prenositi im znanje te uspostaviti kanal prema investitorima.

Važno je da budućim poduzetnicima znanje o biznisu i tržištu prenose ljudi koji zbilja i nešto znaju o tome, uspješni poduzetnici, a ne teoretičari ili birokrati“, pojašnjava Cvetojević. Dodao je da ga situacija u mnogim hrvatskim inkubatorima podsjeća na predbračne tečajeve u crkvama gdje o braku govore svećenici i redovnici koji s realnim brakom nemaju ikakvog iskustva ili ikakve stvarne veze. Kao dodatni problem poduzetništvu u Hrvata, Cvetojević vidi problem da većina građana zapravo i ne zna što to zapravo znači biti poduzetnik. „Mnogi misle da se poduzetnik može biti povremeno, kada nam se to da, dva ili tri dana po osam sati tjedno. Ako želiš biti poduzetnik, onda moraš biti potpuno predan tome“, navodi poslovni anđeo. 

Zdenka Lončar, pomoćnica ministra poduzetništva i obrta, podsjetila je na nedavno istraživanje portala Moj posao prema kojem je čak 87 posto Hrvata iskazalo poduzetničke ambicije. Iako je i sama svjesna da će se jako mali broj njih zbilja i okušati u poduzetništvu, država je stvorila mrežu inkubatora koji će omogućiti ujednačene regionalne mogućnosti za svakog tko ima dobru ideju te je želi testirati na tržištu. Dubravko Bilić, gradonačelnik Ludbrega, kaže da nije slučajno da je ovaj grad toliko popularan među investitorima, a što je dovelo do toga da je nezaposlenost u Ludbregu gotovo zanemariva. „Investitori traže pozitivno poduzetničko okruženje, a što ova regija svakako jest. Moram reći da nama konkurencija u privlačenju ulagača nisu samo hrvatski gradovi, nego su to sva slična mjesta u krugu 200 kilometara u Mađarskoj, Sloveniji i Austriji“, pojašnjava Bilić. Dodaje da se pozitivna klima ne može stvoriti od jednom nego je to dugotrajni proces koji je u Ludbregu započeo još 1970-ih godina kada su nastala mnoga mala privatna poduzeća od kojih  su kasnije nastale respektabilne tvrtke. „Jednostavna tvrtka se kod nas može registrirati već za jedan dan, a u svakom specifičnom slučaju javna uprava je maksimalno susretljiva poduzetnicima. Za primjer mogu navesti da smo mi jedna od rijetkih lokalnih samouprava koja do države nije dobila nikakvo zemljište za svoju poslovnu zonu. Mi smo sve kupili od građana po tržišnoj cijeni, oko 10 hektara po 10 eura za kvadrat. No, mi smo to zemljište opremili komunalnom infrastrukturom i sada ga poduzetnicima nudimo za svega 50 kuna po četvornom metru“, kaže gradonačelnik Bilić. 

Kao primjer kako se ne treba ponašati prema investitorima, Saša Cvetojević je naveo primjer Pelješca i pokušaju poznatog američkog vinara hrvatskog porijekla Miljenko Grgić (Mike Grgich) da investira u vinariju i podrum. Međutim, pojašnjava Cvetojević, lokalne vlasti u tri godine nisu uspjele izdati potrebne dozvole te je Grgić na kraju odustao. „Svjestan sam da su na Pelješcu imali vjerojatno racionalne razloge da ne izdaju dozvole, ali stvar je u tome da su tamošnji grad ili općina trebali napraviti sve da se administrativne prepreke riješe i investicija realizira, a ne da se interno čeka da se stvari riješe same od sebe“, kaže Cvetojević. Zdenka Lončar kaže da se stalno radi na ujednačavanju prakse tijela javne uprave, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, te da će i u narednom razdoblju biti donošeni zakoni i pravilnici koji će pokušati riješiti probleme s inertnim i nesposobnim službenicima. 

Primjer uspješnog poduzeća, jednog od mnogih, u Ludbregu je svakako Oprema uređaji koji je jedan od globalnih lidera u proizvodnji i prodaji opreme za točenje i hlađenje piva, a u novije vrijeme i ostalih napitaka. Domagoj Cvetko je voditelj prodaje u obiteljskoj tvrtki koju vodi njegov otac. Kao glavne zapreke boljoj poslovnoj klimi u Hrvatskoj, Cvetko vidi nestabilnu zakonsku i poreznu regulativu koja se mijenja gotovo na mjesečnoj razini i otežava rad poduzetnicima, a istodobno odbija nove ulagače. Osim toga, temeljem iskustva u vlastitoj tvrtki, problem vidi u nefleksibilnom obrazovnom sustavu koji ne „proizvodi“ kadrove kakvi se traže na tržištu. Tako su u Oprema uređajima inženjera strojarstva tražili četiri mjeseca, a i dalje imaju problem, posebice s inženjerskim kadrom. 

Samo uporni postanu i uspješni

Saša Cvetojević, osnivač ZIP-a, ističe da je generalno u Hrvatskoj loša poduzetnička klima, posebice prema neuspjehu. „Neuspjeh je sastavni dio uspjeha i to je ono što svaki mladi poduzetnik, bilo u inkubatoru ili negdje drugdje, mora naučiti. Pitajte svakog uspješnog poduzetnika koliko je u karijeri doživio neuspjeha. Ako se ideja ne testira na tržištu, zapravo ne možete biti sigurni da li je dobra. Problem je da čak ni pravna regulativa ne razlikuje poslovni neuspjeh, koji je nastao uslijed objektivnog stanja na tržištu, od zlonamjernih i kriminalnih radnji s tvrtkama. Svi koji dožive neuspjeh nose stigmu gubitnika, kako za društvo, tako i za državu“, pojašnjava Cvetojević.