“Moj je brend namijenjen svakoj ženi koja traži nešto razigrano, a elegantno, moderno, a svevremeno” , kaže Jelena Vrhovec, 25-godišnja modna dizajnerica iz Zagorja koja je prije dvije godine pokrenula svoj modni brend pod nazivom J’elim.

Još od nižih razreda osnovne škole, okružena svojim skicama, radovima i kolekcijama, znala je, kaže, da je zanimanje modnog dizajnera njezin životni poziv.

Nakon dvije godine studija na Učilištu Profokus u Zagrebu odakle je, kako ističe, dobila sve znanje potrebno mladom modnom dizajneru, odlučila je u 23. godini, spontano i bez previše priprema, zaplivati poduzetničkim vodama otvorivši vlastiti obrt. Danas se njezini radovi mogu pratiti putem stranice na Facebooku i profila na Instagramu J’elim, te putem webshopa jelim.hr.

Inspiracija iz svega i sve radi sama

Njezina prva kolekcija pod nazivom Sumamod kroz minimalistički pristup capsule garderobi (kombinacija i manji broj odjevnih predmeta, op.a) sadrži materijale poput trapera, pamučnog popelina i prozračnog muslina koji, navodi, u jednom mahu pokrivaju poslovne, casual i večernje prigode.

Kolekcija sadrži klasične crne i bijele komade, uz materijale poput crne sjajne likre i komade poput klasičnih pamučnih košulja s detaljima poput obostranog kopčanja i dvodijelne košulje. Kolekcija, dostupna na webshopu jelim.hr, ima i vedriji i odvažniji dio kroz koji se prožimaju boje, različiti printevi i ručno oslikavanje odjeće.

“Dosad sam crpila inspiraciju iz svega, primjerice kukaca, cvijeća, ‘random’ osoba na ulici, filmova i knjiga. Za izradu jedne haljine treba od 10 pa sve do 50 sati što mi je maksimum dosad”, pojašnjava nam mlada modna dizajnerica koja je dosad predstavila tri kapsula kolekcije (Sumamod, Sofachic i treća kao završni rad na fakultetu, op.a) jer izbjegava nepotrebno prevelike kolekcije zbog isključivo ekoloških razloga i održivosti.

Priprema još jednu kolekciju za jesen i svjesna je, kaže, da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača planeta, stoga ne stvara zalihe, već kod kreiranja kolekcija napravi po jedan primjerak, a nakon zaprimljene narudžbe kreće u proizvodnju tog odjevnog komada.

Usto voli narudžbe po mjeri kad uz osnovne zahtjeve klijenta razrađuje i nudi svoje skice po kojima kasnije izrađuje odjeću. Dodaje i da obrt poput njezinog zahtijeva puno ulaganja jer uglavnom sve što zaradi potroši na materijale i tako u krug, stoga je isplativost prvih godina mala. No, istovremeno raste i ciljana publika – moderne i mlade poslovne žene.

“Jedan od najvećih problema je pronaći željeni materijal u željenoj boji/uzorku. Dogodi se da obiđem cijeli Zagreb od Dubrave do Podsuseda i dođem doma praznih ruku. Ne znam koliko je to do ponude trgovina materijalima, a koliko do mog perfekcionističkog mentaliteta, ali materijal mora biti točno onakav kakvog sam zamislila, na tom nikad ne štedim.

Cijene odjevnih komada kreću se od 300 do nekoliko tisuća kuna, stvarno sve ovisi o materijalu, zahtjevnosti i željama kupca. Osobno mi je najveći problem u poslovanju određivanje cijena, pronaći balans između pristupačnosti i realne vrijednosti. No sve postaje lakše iskustvom”, kaže Vrhovec.

Odjeću proizvodi u obiteljskoj kući, jednu prostoriju prenamijenila je u ured u kojem radi sve; od skica na papiru, njihova prenošenja u digitalni oblik, izrade konstrukcijskih krojeva, krojenja na materijalu do šivanja i peglanja.

“Proces pokretanja brenda je izuzetno težak dok još nitko ne zna za tebe pa nemaš stalne prihode, ali ja volim izazove, a kud ćeš veći od mog – uspjeti u Hrvatskoj. Planiram širiti ponudu i otvoriti fizički showroom ili trgovinu, kako bih lakše došla do klijenata i oni do mene. Zahvalna sam na svakoj podršci, a pogotovo od obitelji i dečka koji su uz mene od prvog dana”, ističe modna dizajnerica.

Protiv ‘glamuriziranja’ brze mode

Osvrnula se i na izazove s kojima se mladi dizajneri danas suočavaju.

“U Hrvatskoj je stvarno teško održati brend relevantnim zbog prevelike ponude fast fashion brendova koji na izrazito nemoralan način dolaze do artikala, te uspijevaju preko jeftine radne snage i iskorištavanjem najjeftinijih resursa imati zaradu na haljini od 200 kuna, što iskrivljuje sliku o trudu i radu koji mali obrtnici ulažu u odjeću koju proizvode.

Globalizacija, koliko god moderna i korisna bila, nažalost dovodi do svojevrsnog monopola fast fashion brendova nad lokalnim tvornicama i brendovima. Netko tko pažljivo razrađuje i uz vrlo malo radne snage vodi poslovanje ne može se mjeriti s nekim tko svaka dva tjedna izbaci novu kolekciju vrlo pristupačne potrošne robe.

Veliki je problem glamuriziranje brze mode i njeno preveliko promoviranje na društvenim mrežama. Nadam se da će osvješćivanjem ljudi polako doći do balansa i ekološke svijesti o važnosti održavanja domaće proizvodnje odjeće”, zaključuje Jelena Vrhovec.