Na globalnoj razini odvijaju se velike strukturne promjene tranzicijom s linearnog u cirkularno gospodarstvo što znači da se otvaraju nove prilike u granama gospodarstva koje potiču održivost, dok se u granama koje ne mogu napraviti tranziciju mogućnosti znatno smanjuju.

U energetskom sektoru, u Europskoj uniji (kao i u cijeloj Aziji, Australiji te Africi), primjećuje se ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije, cirkularne ekonomije i zelenih tehnologija, dok u području upotrebe fosilnih goriva dolazi do stagnacije ili smanjenja. Najveći potencijal za razvoj OIE na području biomase, sunčeve i hidroelektrana predviđa se u Indiji. Energetsku tranziciju potvrđuje autor iz svijeta energetike Justin Worland u članku ‘Današnji položaj fosilnih energenata nasuprot OIE’ u magazinu Time.

Opadanje troškova za OIE

Worland u Timeu napominje kako je u 2016. u SAD-u instalirano 22GW kapaciteta OIE, što je ekvivalent koje daju 11 Hoover brana u energetsku mrežu. Također spominje izvješće Bloombergovog ‘New Energy Finance’ (BNEF) i ‘Poslovnog savjeta za održivi energije’ (BCSE) gdje se navodi značajno opadanje troškova tehnologija OIE (vjetra i sunčeve energije) zbog napretka u tehnologiji, kao glavnog razloga za brzo razvijanje upotrebe obnovljivih izvora energije. Troškovi izgradnje velikih sunčevih fotonaponskih elektrana smanjili su se za 50% u samo tri godine.

Cijene su ukupno pale čak 7 do 10 puta od 2008. godine, što je iznimno veliki cjenovni napredak (ovisno o zemlji, regiji i tržištu kojeg promatramo). U susjedstvu SAD-a, u Meksiku, odvijaju se zanimljive stvari u sektoru OIE (primjer države koja nije visokorazvijena). Meksiko je potpisao ugovore o otkupu električne energije za kapacitet 1,8 GW sunčevih elektrana pri čemu je postignuta prosječna cijena električne energije od 31,70 USD po MWh. Oni su postignuti kao dio druge aukcije za obnovljivu energiju u toj zemlji. Sunčane elektrane su na aukciji postigle već spomenutih 31,70 USD/MWh, što je najniža prosječna cijena postignuta na sjevernoameričkom kontinentu. Cijene za pojedinačne projekte su također dostigle rekordno nisku razinu do sada. Prema tim podacima, za jedan projekt snage 300 MW je ponuđena cijena od 25,99 USD/MWh. Do sada je minimalna postignuta cijena u svijetu bila iznad 29 USD/MWh u Čileu, a trenutno najniža cijena je u Abu Dhabiu 24,20 USD/MWh (Projekt fotonaponske elektrane od 350MW).

Prošle godine, prosječna cijena je bila 44,90 USD po MWh. Uočava se trend smanjenja cijena sunčevih elektrana i sustava iz mjeseca u mjesec. Koliko su OIE (posebno sunčeve elektrane) i elektrane na prirodni plin uzele primat na tržištu govori i podatak autora Worlanda da u SAD-u elektrane koje koriste ugljen proizvode samo 28,8% električne energije u usporedbi s gotovo 50% iz 2008. godine (tu je i prirodni plin odigrao značajnu ulogu u preuzimanju tržišta od ugljena). Niske cijene prirodnog plina i povećano korištenje obnovljivih izvora energije u konačnici idu u korist potrošačima. Troškovi električne energije pali su više od 2% u realnim uvjetima između 2015. i 2016. godine.

PV Market Alliance (PVMA) je objavio službene podatke za instaliranu snagu fotonaponskih sustava u svijetu, tijekom 2016. godine. Uočen je rast od 50% u odnosu na 2015., na ukupno 75 GW. Podaci PVMA su slični podacima drugih tržišnih analiza koje potvrđuju da je prošle godine instalirano više od 70 GW fotonaponskih sustava, pri čemu je najviše instalirano u Kini, u kojoj je instalirano oko 34,2 GW. U Kini je dosada instalirano ukupno oko 77 GW fotonapona.

Ovime je u svijetu instalirano više od 300 GW fotonapona. U Kini, koja je najveći svjetski potrošač ugljena, u 2015. godini je prvi puta došlo do pada potrošnje ugljena u odnosu na prethodnu godinu i to za 8%. Ako se takav trend nastavi to će značiti da je Kina dosegla vrhunac potrošnje ugljena značajno prije očekivanja jer su projekcije pokazivale kako se to neće dogoditi do 2022. godine. Također, gornji podaci o instaliranim solarima dokazuju da se Kina ozbiljno priprema za niskougljično razdoblje koje će ubrzo doći.

Porast zaposlenosti

Kineski stručnjaci prepoznali su model niskougljičnog razvoja i njihove strategije temeljit će se sve više na OIE (vjetar, solar, hidro). Od 2013. godine, globalno, svake godine novoinstalirani kapacitet OIE u proizvodnji električne energije veći je od novoinstaliranog kapaciteta u postrojenja koja koriste ugljen, naftu i plin zajedno. Energetska tranzicija donosi i nova radna mjesta u gospodarstvu. Njemačka je 2010. imala najviše zelenih radnih mjesta (OIE) u energetskom sektoru, a danas ju polako dostižu Velika Britanija, Italija i Španjolska.

U sektoru biomase u Velikoj Britaniji prema neslužbenim podacima otvoreno je 22% novih radnih mjesta više nego u 2015. godini. Zeleno radno mjesto definira se kao svaka profesionalna aktivnost koja pomaže u zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena. Prepoznaje se u štednji energije, sirovina i resursa, promicanju obnovljive energije, smanjivanju otpada i zagađenja te zaštiti bioraznolikosti i ekosustava. Razvoj obrazaca održive proizvodnje i potrošnje omogućuje stvaranje stvaranje novih radnih mjesta ili pak pretvaranje postojećih radnih mjesta u visokokvalitetna zelena radna mjesta. To je posebno izraženo u novim sektorima visokih tehnologija vezanih uz obnovljivu energiju. Tako npr. prema najnovijem godišnjem izvješću izdanom od strane ministarstva Energetike u SAD-u (USA DOE), sektor sunčeve (solarne) energije je osigurao više radnih mjesta od sektora ugljena i nafte zajedno. U energetskoj industriji SAD-a trenutno ima 6,4 milijuna zaposlenih, što je za 300.000, odnosno 14% više u odnosu na 2015. godinu. Sektor sunčeve energije imao je i u 2015. godine najviše zaposlenih, te se taj trend nastavio i dalje, uz povećanje od 25% novih radnih mjesta u 2016. godini.

Trenutno je u sektoru zaposleno nešto manje od 374.000 radnika, odnosno 39% zaposlenika cijelog energetskog sektora. I sektor energije vjetra zabilježio je značajniji rast, zabilježeno je povećanje radnih mjesta za 32% u odnosu na 2015. godinu, te sa 102.000 radnih mjesta zauzima treće mjesto u energetskom sektoru SAD-a.

Energetska tranzicija je zahvatila sve kontinente i regije te sve manje ovisi o poticajima razvoju tehnologija koje koriste obnovljive izvore energije. Tranzicija ovisi sve manje o odlukama velikih energetskih kompanija, a sve više o demokratizaciji i uključivanju građana u razvoj projekata u energetici. Ovdje govorimo o lokalnoj zajednici i udruživanju na lokalnoj razini. Kao posljedica događaju se iznimno dinamične promjene na tržištu električne energije i ostalim tržištima energije koje donose velike prednosti i koristi svim državama i lokalnim zajednicama koje se proaktivno uključe u takav razvoj.

Odozdo prema gore

Za razliku od tradicionalnog shvaćanja da se razvoj energetskog sektora događa kroz razvoj velikih industrija i centralizirane energetske infrastrukture koju isključivo predvode velike korporacije poput nacionalnih elektroprivreda i naftnih industrija, iskustva iz zemalja u kojima je postignuta ‘zelena transformacija’ govore upravo suprotno.

Razvoj energetskog sektora događa se kroz razvoj manjih sustava koji će doprinijeti diversifikaciji lokalnih energetskih izvora uz zadržavanje najmanjeg utjecaja na okoliš. Nosioci takvog razvoja su male i srednje tvrtke i pojedinci, građani; on prati njihov razvoj i predstavlja model postizanja energetske samoodrživosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Možemo zaključiti da se energetska tranzicija ne događa samo ‘odozgo prema dolje’ kao dosada sa ključnom ulogom države ili velikih kompanija, nego prvenstveno ‘odozdo prema gore’, kombinirajući ta dva pristupa, čime se maksimizira održivost cijelog sustava u korist krajnjeg potrošača, građana.