Svatko tko govori hrvatskim jezikom i obraća pažnju na izraze, tko se igra jezikom ili smišlja vlastiti idiom, njeguje hrvatski jezik. Nije nama problem jezik kao takav nego obrazovanje uma, ističe Isidora Vujošević, lektorica, poduzetnica i vlasnica prvog i jedinog lektorskog obrta u Varaždinu, po zanimanju magistra edukacije hrvatskoga jezika i književnosti i fonetike.

Nakon što je diplomirala 2007. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, započela je profesionalni lektorski rad u medijskim kućama i prevoditeljskim agencijama. Nakon sedam godina rada u lokalnim novinama gdje je bila zaposlena kao lektorica i novinarka, u proljeće 2016. godine odlučila je napraviti poslovni iskorak i otvorila vlastiti obrt Verbarium, u kojem pruža usluge lekture, pisanja i oblikovanja tekstova.  "Oduvijek sam bila zainteresirana za jezik, pismo, komunikaciju i sklona samostalnom poslu. Bilo je sasvim prirodno otvoriti vlastiti obrt kad su se stvorile prilike za to", kaže poduzetnica. Danas se lektura cijeni, no dobar dio građana, kaže, još uvijek ne zna tko je lektor i što točno radi stoga promovira ovo zanimanje putem društvene mreže Twitter.

'Ipak smo prilično pismen narod'
"Svemu što valja ili želimo da valja, mora prethoditi i malo truda. Ja sam prvo trebala steći iskustvo, a potom graditi mrežu klijenata i paralelno se obrazovati u polju marketinga kako bih svoje usluge mogla plasirati na tržištu. Bilo je mnogo posla. Kada sam odlučila otvoriti obrt, sve je teklo lagano – od suradnje s Uredom za državnu upravu, Poreznom upravom itd. Birokracija jest kod nas opsežna, ali imala sam pomoć državnih službenika i sve je bilo brzo gotovo te moram priznati da dobro surađujemo", ističe.

Radi od kuće, putem interneta, stoga se, kaže, isprepliću radno i privatno vrijeme, a u periodu između 10 i 16 sati obavi većinu posla – najviše lektorira, a dosta vremena odlazi i na pisanje e-poruka, telefoniranje i izdavanje ponuda i računa. Sve svoje usluge pruža u sklopu obrta. To su primarno lektura, uređivanje tekstova i pisanje, ali obavlja i pomoćne uredske djelatnosti pa za neke tvrtke radi kao korisnička podrška te komunicira u njihovo ime s klijentima, potencijalnim kupcima. "To je dobra ravnoteža jer lektura je posao koji radite sami, pa je povremeni kontakt s ljudima poželjan", objašnjava. Njezini su klijenti studenti i doktorandi, fakulteti te neke institucije poput Gradskog muzeja Varaždin, a usluge koriste i nakladničke kuće te tvrtke. Većinom traže lekturu – provjeru gramatike i pravopisa.  "Kada bih ja sada napisala knjigu, dala bih je nekome na lekturu jer uvijek su moguće pogreške u pisanju, takozvani tipfeleri.

Također, pažnja bi mi bila usmjerena na sadržaj te bih bila umorna pregledavati ispočetka jesam li, primjerice, negdje zamijenila red riječi. Radije bih prepustila tu provjeru nekom drugom. Tako da je lektura nalik čišćenju, pročišćavanju, a ne nužno spas za one koji nisu savladali gramatiku i pravopis", ističe. U tvrtki nema zaposlenih i ne planira jer, kako kaže, zapošljavanje djelatnika nije lako, a uz plaću podrazumijeva i obaveze prema državi.  "Zasad ni nemam toliko posla da bih trebala stalno zaposlene djelatnike, a kada ne mogu preuzeti neki projekt, predam ga suradnici za koju jamčim da će posao dobro obaviti.

Nije ni to lako – pronaći lektora za kojeg sam sigurna da će posao odraditi kako treba", objašnjava Vujošević. Kada je riječ o najčešćim pravopisnim pogreškama, kaže da imamo problema sa slaganjem brojeva s imenicom. "Ne znamo jesu li bile dvije tisuće ljudi ili je bilo dvije tisuće ljudi. Došli su dvojica ili su došla dvojica? Također, ne pazimo baš na interpunkciju, ali općenito stanje tekstova koje dobivam nije tako katastrofalno kako se to običava misliti. Ipak smo prilično pismen narod. Zamjena č i ć nije strašna stvar jer, budimo realni, dobar dio hrvatskih narječja poznaje samo jedan fonem tako da su dva strano tijelo koje treba dobro naučiti", ističe lektorica i dodaje da sve više ljudi traži lekturu zato što su sve svjesniji potrebe kvalitetnog pisanja.

Poruka Inovativnima – samo naprijed
"Svatko tko govori hrvatskim jezikom i obraća pažnju na izraze, tko se igra jezikom ili smišlja vlastiti idiom, njeguje hrvatski jezik. Nije nama problem jezik kao takav nego obrazovanje uma – dakle, ne institucionalno, nego privatno, osobno obrazovanje. Nije problem ni mobitel ako vi na njemu nešto učite, čitate, komunicirate. Problem je ako ne razmišljamo, nego se prepuštamo onima koji su sve smislili za nas, a na nama je samo da klikamo, lajkamo i šeramo.

Tehnologija samo može pomoći u stjecanju više znanja i povećanju opće kulture. Narod voli kritizirati suvremene pojave, pa ispada da su ljudi koji su živjeli prije 300-400 godina znali više nego mi danas. Mislim da nije baš tako. Oni koji su bili željni znanja, tražili su ga, a tako je i danas – koga zanima nešto, mobitel, laptop ili tablet samo mu može koristiti", napominje lektorica. Mladim poduzetnicima poručuje da se bave onime što ih zanima i u čemu su dobri. 

"Ako niste sigurni što želite raditi, krenite prvo od toga u čemu ste najbolji, što vas ispunjava i što je dio vaše osobnosti. Kada to znate, lako ćete pronaći polje unutar tog zanimanja u kojem ćete moći raditi i zarađivati. Ako ste inovativni, i uz to imate malo osjećaja za marketing, samo naprijed. Obrazujte se konstantno, čitajte, proučavajte što rade drugi – i kod nas i u inozemstvu, a moj je savjet i unajmiti osobu koja će vam pomoći ponuditi usluge i proizvode na tržište. Ukratko, kradite ono jedino što je dozvoljeno krasti, a to je znanje", zaključuje lektorica i poduzetnica Isidora Vujošević, koja na web-stranici Lektoriranje.org svaki tjedan objavljuje kratke jezične savjete.