Društvene mreže i digitalna (r)evolucija danas se mogu iskoristiti na razne načine, a ako se pravilno upotrebljavaju, mogu vratiti gotovo zaboravljene vrijednosti koje su temelj svega što nas okružuje. Jedan od primjera nalazi se na Facebooku, a riječ je o stranici Hrvatski za svaku upotrebu koja na zanimljiv i zabavan način potiče ljude na učenje, čitanje, raspravu i razmišljanje. Stranicu su osnovale Barbara Tolić i Željka Jeličanin, lektorice i zamjenice glavne urednice portala Studentski.hr, koje su društvene mreže odlučile iskoristiti u edukativne svrhe. Stvorile su zajednicu koja gaji ljubav prema pisanoj riječi i koja je željna rasprava o književnosti i jeziku, a danas ih prati više od pet tisuća ljudi. Još su kao studentice hrvatskog jezika i književnosti i pedagogije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu uspješno surađivale na brojnim fakultetskim projektima stoga su suradnju proširile na izvanfakultetske aktivnosti.

“Publika se odjednom počela okupljati, a misao vodilja nametnula se vrlo lako: pružati kvalitetan sadržaj te sadržaj koji ima dušu – bez obzira na ishode. To je možda i ono najvrjednije što smo stranicom ostvarile i ono na što smo najponosnije – okupljena je zajednica istomišljenika s kojima možemo dijeliti čitateljske dojmove ili sudjelovati u konstruktivnoj raspravi o nekoj jezičnoj temi. S vremenom smo sadržaj proširile na brojne rubrike koje se šire. Odlučile smo svaku od njih obilježiti određenim hashtagom kako bi i nama i pratiteljima stranice bilo lakše pretraživanje, a to je jedna od stvari po kojima se ističemo, iako smo primijetile da sve više tematski srodnih stranica u posljednje vrijeme slijedi taj put. Ističemo se i po tome što uvažavamo svačije mišljenje te volimo otvarati prostor za konstruktivan dijalog”, kažu Barbara i Željka.

Povratne reakcije pogonsko gorivo

Hrvatski za svaku upotrebu pokazao im je da se i internet i društvene mreže mogu upotrijebiti u korist čitanja. Sadržaj, dodaju naše sugovornice, i nije toliko teško prilagoditi, samo treba uložiti malo vremena i pustiti mašti na volju. “Ako pogledamo sve što smo dosad naučile baveći se projektom Hrvatski za svaku upotrebu, mogle bismo reći da je ovo što radimo dobar primjer toga kako dodatno produbiti svoja znanja o predmetu studiranja te istraživati, učiti, dodatno se obrazovati – i istinski se zaljubiti u svoju struku”, ističu.

Povratne reakcije za njih su, kažu, najdraže i najjače pogonsko gorivo. “Komunikacija s pratiteljima izuzetno nam je važna i zaista ju nastojimo i održavati i poticati. Najdraže nam je kad se u komentarima razvije rasprava, i s nama, ali i među pratiteljima. Tako vidimo da se ljubav prema hrvatskom jeziku i književnosti dijeli”, dodaju Barbara i Željka.

S obzirom na to da su obje završile kroatistiku, dotaknule su se i teme obrazovanja danas. “Djeci nedostaje motivacije koju im pružaju profesori, a profesorima nedostaje podrška sustava kako bi to mogli prenijeti djeci. Uvjeti za rad su loši, a djeca dolaze iz domova u kojima se roditelji njima ne stižu baviti jer pokušavaju osigurati egzistenciju. Nedostaje držanja knjige u ruci, uživanja u umjetnosti i koncentracije kakvu smo mogli imati dok pametni telefoni nisu pored nas zvonili svakih nekoliko minuta. Moramo se opet vratiti umjetnosti i užitku koji nosi stjecanje novih znanja; kada djeci pokažemo da to zaista ima smisao, lakše ćemo im prenositi znanje”, ističu Barbara i Željka.

Već su tijekom studija shvatile da u Hrvatskoj može uspjeti svatko tko ima volje i motivacije. “Imamo iskustva s radom u medijima, agencijama i velikim telekomunikacijskim tvrtkama. Zato mislimo da se može uspjeti ili da barem vrijedi pokušati. Stranica nam je pokazala da svaki sadržaj ima svoju publiku, a to nas je i potaknulo da razmislimo i o pokretanju vlastitog obrta jednog dana”, kažu naše sugovornice.Uz stranicu na Facebooku vode i Instagram profil istog naziva te blog Književne kritičarije, a nadaju se da će jednog dana moći otvoriti i službeni obrt s lektorskim uslugama. Svoja su prva lektorska iskustva stekle volonterski, a danas su obje zaposlene na lektorskim pozicijama. “Moglo bi se reći da mnogi lektore ne shvaćaju pretjerano ozbiljno – sve dok sami ne vide kako lektura funkcionira. Izrazito nam je drago da ipak raste svijest o važnosti pravilne upotrebe jezika te da kolege i kolegice svakodnevno unapređuju struku. Po glavama nam se svakodnevno roje mnogobrojne ideje i želimo svoj projekt koji nam donosi toliko sreće i zadovoljstva, a drugima znanja i užitka, pretvoriti u nešto zaista ozbiljno”, kažu lektorice.

Uspjeh se ne događa odjednom

Za ono čime se bave ključna je, kažu, ljubav koja ih potiče da dodatno uče, usavršavaju i u skladu s tim i djeluju. “Problem nije u mladima – sustav nam je poprilično trom i otporan na promjene i inovacije. Mladima se tako šalje poruka da nije moguće raditi ono što voliš i biti uspješan, barem ne u Hrvatskoj. Uspjeh se ne događa odjednom, potrebno je graditi ga pomalo, a u našoj se zemlji izgubila perspektiva da trud daje rezultate. Mlade koči misao da neće ostvariti svoje snove pa od njih odustanu – treba im pokazati da, uz viziju i trud mogu sve što požele i dati im prostor da se razvijaju”, zaključuju Barbara Tolić i Željka Jeličanin.