Iz prošlogodišnjih kolumni u Poslovnom dnevniku bilo je jasno da je slučaj Agrokor obilježio 2017. godinu. 

U trenucima pisanja ove kolumne, a neposredno nakon izručenja Ivice Todorića hrvatskom pravosuđu, započelo je sudski epilog ove 'mitske' priče o najvećem gospodarskom posrnuću u ovom dijelu Europe. Tijekom ove godine dobili smo novi Zakon o tržištu kapitala, koji je u našu regulativu implementirao dva europska propisa s ciljem povećanja transparentnosti i osnaživanja povjerenja u tržišta kapitala nakon svjetske financijske krize 2008. godine. 

Laički rečeno, novi Zakon o tržištu kapitala predstavlja inzistiranje na visokoj poslovnoj etici u svim segmentima financijskog sustava. Uz same financijske institucije, osobita pozornost bit će posvećena kontroli financijskih izvještaja izdavatelja.  Da bi poradila na tom polju, Zagrebačka je burza izmijenila svoja pravila u dijelu PRIME (Vodećeg) tržišta, kako bi stvorila segment s puno strožim pravilima igre i olakšala investitorima da identificiraju izdavatelje koji su posvećeni visokoj razini korporativnog upravljanja i transparentnosti. Naša je procjena da kriterije za ulazak u ovaj segment zadovoljava svega pet do sedam izdavatelja, pa ih, uz  Atlantic Grupu, u ovom segmentu očekujemo još nekoliko.

Međutim, baš kao što je iz slučaja Agrokor bilo vidljivo, niti jedan propis nije dovoljan da u bilo kojem poslovnom okruženju osigura maksimalnu transparentnost i najviše etičke standarde. Vraćanje povjerenja u tržište težak je i dugotrajan proces, baš kao i u osobnim odnosima. Ono što propisi pokušavaju urediti, svaki od menadžera mora svakodnevno implementirati u svoje odluke. Ako nešto izgleda sumnjivo – vjerojatno je sumnjivo; ako nismo sigurni u porijeklo novaca, onda ga je vjerojatno teško dokazati; ako osoba nema dokumentiranu poslovnu etiku – vjerojatno je nema.

Subprime kriza i ostali veliki financijski skandali pokazuju da taj problem u svijetu nije riješen, a i Hrvatska ima sasvim dovoljno posla na tom polju.  Upravo su zato pravila za sprječavanje pranja novca detaljna, a pravila o neovisnim, profesionalnim i visokoetičkim upravama i nadzornim odborima u financijskoj industriji toliko razrađena. A dodala bih tu i rodnu raznolikost koja često institucionalnim investitorima služi kao garancija da se kompanija neće pretjerano rizično ponašati.

Uopće, regulatorni napori kojima je cilj mogućnosti neetičnog ponašanja na tržištima kapitala svesti na minimum često se događaju post festum, jer neetično ponašanje vrlo često nije moguće predvidjeti prije nego što se prvi put dogodi. Danas je možda najveći izazov za regulatorna tijela i zakonodavce u praćenju tehnoloških skokova i primjena novih tehnologija u svim segmentima ljudskog života. Tako i u financijskoj industriji, gdje je sve prisutnija blockchain tehnologija, koja je pozornost šire javnosti uhvatila kroz vijesti o skokovima i krahovima tržišta kriptovaluta.

Globalno, regulatori su zauzeli iznimno konzervativna stajališta o mogućnostima primjene kriptovaluta u mainstreamu. Zabrinuti trebamo biti i oko neizvjesne rasprave o promjenama u mirovinskom sustavu. Mirovinska reforma jedina je dugoročna reforma koju je ijedna naša vlada provela. U svojem radu, mirovinski fondovi su u velikoj mjeri doprinijeli razvoju korporativne kulture i etike u hrvatskim kompanijama. Poslovna etika nam i u 2019. treba biti pitanje broj jedan, kako bismo stvorili poslovno okruženje u kojem osiguravamo rast dobiti poduzeća i gospodarstva uz povjerenje investitora i svih dionika sustava.