Ulazimo u treću godinu razdoblja koje nas prisiljava da budemo agilniji, kreativniji, izdržljiviji i spremniji na susret s nepoznatim više nego što je većina od nas mislila da smo sposobni. Kao i svaka kriza, i ova “polikriza” istovremeno uz velike opasnosti nudi i velike prilike onima koji su hrabri, razmišljaju dugoročno i konstantno se prilagođavaju promjenama u okruženju.

Jedna od prilika koju je kriza donijela za Hrvatsku proizlazi iz financijske omotnice za EU fondove za razdoblje 2021. – 2027. godine koja je više nego dvostruko veća od one za prethodno razdoblje – preko 25 milijardi eura. Glavni izvori financiranja su Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), Modernizacijski fond (MF), Višegodišnji financijski okvir (VFO) te Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR).

Naravno, ono što ne smijemo zaboraviti jest da je to maksimalna mogućnost koja je na raspolaganju, ali koju ćemo iskoristiti samo ako budemo dobro planirali te pristupali holistički i sinergijski EU fondovima, pri čemu posebice mislim na sinergiju između javnog i privatnog sektora.

Izravne i neizravne koristi

Iako je većina sredstava iz financijske omotnice EU fondova namijenjena javnom sektoru kao izravnom korisniku, prilike za poduzetnike su velike. Naime, poduzetnici mogu biti izravni korisnici potpora, ali i biti dobavljači proizvoda i usluga na EU projektima javnog sektora, čime indirektno imaju koristi od EU fondova.

Što se tiče EU fondova koji su izravno namijenjeni privatnom sektoru, procjenjujemo da je na raspolaganju barem 4 milijarde eura do 2027. godine, od čega smo alokaciju od oko 1,3 milijarde eura iz NPOO već počeli trošiti, dok natječaje iz Modernizacijskog fonda, Višegodišnjeg okvira i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj tek očekujemo. Iz NPOO-a su u 2022. godini raspisani natječaji u vrijednosti od preko 480 milijuna eura za digitalizaciju, za novoosnovana poduzeća u visokotehnološkim sektorima, komercijalizaciju inovacija, zelenu i digitalnu tranziciju u turizmu te zelenu tranziciju gospodarstva.

S obzirom na to da se ukupna alokacija za NPOO treba ugovoriti do kraja 2023. godine ostatak natječaja očekujemo u 2023. godini, pri čemu su najveće prilike natječaj za kulturne i kreativne industrije s alokacijom s 33,3 milijuna eura te ulaganje u istraživanje i razvoj sa 73,3 milijuna eura.

Modernizacijski fond je novi instrument namijenjen podršci slabije razvijenim članicama za modernizaciju energetskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti te je za sada jedini program Europske unije koji ima nacionalnu alokaciju za Hrvatsku. Alokacija za Hrvatsku iznosi 14,6 milijuna emisijskih jedinica, što po vrlo konzervativnoj cijeni emisijske jedinice od 60 eura iznosi 876 milijuna eura.

U 2022. godini objavljeni su programi potpora iz MF-a te znamo da će se financirati zasebno ulaganja u obnovljive izvore energije te energetsku učinkovitost, a intenziteti sufinanciranja iznose od 50 % do 85 %. Prema najavi će natječaji iz ovog fonda biti objavljivani dva puta godišnje, a alokacija je izdašna, pa je ovo uistinu velika prilika za energetsku tranziciju proizvođačkog sektora.

EU fondovi iz Višegodišnjeg financijskog okvira po najavi kreću već u prvoj polovici 2023. godine, a operativni programi, temeljem kojih će se raspisivati natječaji, su odobreni – uz već poznate operativne programe Konkurentnost i kohezija, Učinkoviti ljudski potencijali te Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike, novost je Integrirani teritorijalni program s fokusom na podršku ravnomjernijem teritorijalnom razvoju.

Iako iz operativnih programa nije u potpunosti jasno u kojim mjerama se radi o bespovratnim sredstvima, a u kojim o financijskim instrumentima te koliko je točno alocirano za privatni sektor, okvirna je procjena da privatni sektor iz navedenih izvora može očekivati barem 1,8 milijardi eura bespovratnih sredstava. Početkom 2023. godine nadamo se objavi indikativnog plana objave natječaja te se nadamo da će se provedbena tijela pridržavati dinamike u najavljenom indikativnom planu kako bi poduzetnici na vrijeme mogli pripremiti svoje projekte.

Teme koje će se najviše sufinancirati u sklopu VFO su povezane sa sufinanciranjem istraživanja i razvoja u poduzećima svih veličina, razvojem i internacionalizacijom malih i srednjih poduzeća te zelenom tranzicijom. Oni koji planiraju projekte vezane uz istraživanje i razvoj trebaju voditi računa o usklađenosti sa Strategijom pametne specijalizacije do 2029. godine koja je u javnom savjetovanju bila do 21.12.2022. godine, odnosno, uklopljenosti projekta u tematski prioritetna područja koja su definirana u njoj.

Možemo očekivati da će proizvodna poduzeća imati veće prilike u odnosu na ona koja su u uslužnom sektoru, s obzirom na to da smo takav trend u odnosu na prethodno programsko razdoblje već vidjeli na osnovi do sada objavljenih natječaja iz NPOO-a.

Suradnja privatnog i javnog

S obzirom na to da je javni sektor na izvoru informacija, kreira politike i većinski je korisnik ukupne EU financijske omotnice, a privatni sektor je pokretač zapošljavanja, konkurentnosti, gospodarskog rasta i razvoja, za maksimizaciju pozitivnih učinaka iz EU fondova presudna je suradnja i sinergijski pristup privatnog i javnog sektora. Konkretno, to se posebice odnosi na sljedeće važne aktivnosti:

1. Tijela u Sustavu upravljanja i kontrole (SUK) EU fondovima trebaju što prije objaviti indikativni plan poziva i držati se rokova zadanih u tom planu.
2. Uvjeti prihvatljivosti prijavitelja i projekata za natječaje trebaju biti poznati barem godinu dana prije objave natječaja kako bi se poduzetnici stigli pripremiti. Nedavno zatvoreni natječaj “Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo” primjer je natječaja u kojem su uvjeti prihvatljivosti prijavitelja i projekata mijenjani četiri mjeseca prije roka za prijavu, a u tom roku je bilo nemoguće pripremiti projektno tehničku dokumentaciju i dozvole tako da budu usklađene sa zahtjevima taksonomije.
3. Javni sektor treba, za sva sredstva koja su im dodijeljena, na vrijeme isplanirati dinamiku provođenja projekata, posebice uzevši u obzir kompleksnost rješavanja projektno tehničke dokumentacije i dozvola kako ne bismo ostali bez dodijeljenih sredstava.
4. Javni sektor treba stvarno (a ne samo formalno) primjenjivati načelo ekonomski najpovoljnije ponude prilikom nabave proizvoda i usluga veće vrijednosti kako bi osigurao najbolju vrijednost za novac. Najjeftinija usluga ili proizvod je često loš izbor koji na kraju dovodi do neispunjenja ciljeva projekta, odnosno, neiskorištenja bespovratnih sredstava te dugoročno poskupljuje proces s obzirom na lošu kvalitetu nabave.
5. Naučene lekcije iz prethodnog programskog razdoblja 2014. – 2020. potrebno je dokumentirati i primijeniti u novom programskom razdoblju kako se ne bi ponavljale iste greške. Trebamo aktivno raditi na institucionalnoj memoriji jer se jedino tako možemo razvijati, postati učinkovitiji i djelotvorniji.

* Autorica članka je predsjednica Uprave tvrtke Apsolon