Sisak je na trnovitom putu da iza sebe ostavi percepciju grada prljave teške industrije i okrene se novim tehnologijama i investicijama. Novi ulagači već kucaju na vrata, a u gradu za njih pripremaju projekte vrijedne 10-ak milijuna kuna koji će već ove godine biti spremi za apliciranje za novac iz europskih fondova, poručeno je poduzetnicima s panela na Poslovnom uzletu grada Siska.

Jedan od najvećih ulagača koji je otvaranjem Applied Ceramicsa u Sisak donio nove tehnologije iz Silicijske doline Darko Sertić istaknuo je da se ne smije dopustiti da se ugase desetljeća industrijske tradicije. "U Hrvatskoj nema grada kao što je Sisak u kojem može istovremeno postojati i kemijska industrija, prerada nafte, proizvodnja automobila i visoke tehnologije, no za to je potrebna infrastruktura", rekao je. Uz potpornu infrastrukturu na kojoj u gradu rade, Sertić kaže da su povezani sa školama i fakultetima čiji kadrovi prirodan nastavak karijere pronalaze upravo u Applied Ceramicsu.

No, bi li investirao u Sisak da podrijetlom nije iz njega? "Puno je lakše ulagati tamo gdje niste emocionalno vezani, primjerice u Kinu. Dok ide ide, ako ne, onda zatvorite. Ovdje to ne može tako, ovdje me ljudi znaju od osnovne škole i projekt mora ići kad je dobro i kad je loše", kaže uz smijeh Sertić.

U sisački kraj investirao je i predavač na Zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, danas poduzetnik i poljoprivrednik Domagoj Hruška. On je vlasnik istoimenih staklenika koji u sisačkom kraju na hidroponskoj tehnologiji proizvodi 1000 tona rajčica godišnje, a zajedno s još tri tvrtke udruženim snagama nastupaju na tržištu. Na visokotehnološku proizvodnju inspirirao ga je posjet Izraelu koji na površini veličine Slavonije i Baranje proizvodi dovoljno da prehrani 7,5 milijuna ljudi i uspijeva postići da mu uz to prvi izvozni proizvod bude voće i povrće.

No, da poslovati kao nije lako svjedoči Adolf Cvanciger, jedan od oko 780 sisačkih obrtnika, ujedno i predsjednik Udruženja obrtnika u gradu. "Unazad 15-ak godina u potpunosti se promijenila struktura obrta u Sisku, danas su nam prvom mjestu usluge. Zbog propadanja industrije velik broj obrtnika je nestao, a samo je 400 radnji zatvoreno je zbog velikih trgovačkih centara. No, mi možemo biti potpora tehnološkim inovacijama i budućim industrijama koje će doći u Sisak", rekao je Cvanciger čiji obrt zapošljava 40-ak ljudi.

Dok se bori s percepcijom siromašnog grada nekad uspješne teške industrije, u gradu se razvijaju poslovne zone i infrastruktura. "Gledamo kako napraviti partnerstvo grada i poduzetnika da stvorimo poslovno okruženje, maknemo barijere i omogućimo im da se razvijaju. "Grad je osigurao financiranje za 10-ak milijuna kuna projekata i oni su spremni za apliciranje za novac iz EU fondova ove godine. Nadamo se da će do 2017. najveći dio plana biti realiziran", rekao je Julije Katančević, direktor tvrtke Sisak projekti, produžene ruke grada.

Zahvaljujući relativno visokoj nezaposlenosti, ljudi nisu problem u Applied Ceramicsu, u kojem je prosječna dob zaposlenika 28 godina. Sertić će reći da je prije svega problem u mentalitetu jer se ranije razmišljalo na način 'ako dobiješ posao u rafineriji, tamo ostaješ do penzije'. To nije stimulativno za poduzetništvo, kaže, pa njegovi zaposlenici najprije prolaze šestomjesečnu obuku u Silicijskoj dolini kako bi stekli željeni sklop razmišljanja za tu visokotehnološku industriju. Premda su mu ljudi bili jedno od najvećih pozitivnih iznenađenja pri dolasku u Sisak, Hruška ističe da je i proizvodnja hrane danas počiva na visokoj tehnologiji, no struka tu pomalo kaska zbog čega im je problem pronaći domaće visokoobrazovane stručnjake za hidroponsku proizvodnju.

Kao najveći problem obrtnici će prstom najprije uprijeti u šumu propisa koja je konstanta neovisno o političkoj opciji trenutno na vlasti. "Prema nama se odnose kao da smo veliki divovi, zato danas u Sisku i ima upola manje obrtnika nego ranije. Ako obrtnik radi 10 sati na dan svoj posao, nema šanse da poznaje svu regulativu i zakonske propise. Primjerice, ako mi za obveze obrta garantiramo svojom imovinom, pa imovinom baka i djedova iako sada u nešto manjoj mjeri, a istovremeno tvrtke ne, zašto onda imamo isti porezni tretman", pita se Cvanciger. "Mi trebamo zakonski okvir koji bi nas doveo u ravnopravniji položaj. Treba shvatiti da mi nismo generatori problema u društvu već zdravo tijelo", ističe. Zato iako je i sam u mesnoj industriji, Cvanciger ne vidi konkurenciju u petrinjskom mesnom divu Gavriloviću. "Žao nam je što Gavrilović nije još i veći jer da je na tom bi se vlaku povezlo više OPG-ova (obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, op.a.) i bilo bi bolje za gospodarstvo", kaže taj sisački obrtnik.

A kako se kao, de facto, američki poduzetnik i to jedan od rijetkih nosi s uvjetima poslovanja u Hrvatskoj? "Nisam u poziciji da bih puno proučavao, vodim se zdravom tržišnom logikom i novim tehnologijama kojih ovdje još ni nema. Kada bi se isključivo bavili time što zakon dozvoljava ili ne, nikad ništa ne bi započeli raditi. Gledam iz kalifornijske perspektive, važno je da se ljudi osjećaju slobodno pa ako i dođe do pogreške, sve je to dio poduzetništva. Bez pozitivnog gledanja ne možete biti poduzetnik", poručio je okupljenima Sertić.