Svatko tko je poduzetnik ili je to bio, koji kod sebe ima 10 i više ljudi, u jednom trenutku osjeti da je sve na njemu, da je zarobljenik vlastite kompanije i da se ne može izvući, da su mu um, tijelo, fokus, vezani uz tvrtku ili tim organizacije koju vodi. To je nešto što od entuzijazma postane frustracija. Čak i ako se hoću odmaknuti od silne operative ne mogu, jer imam osjećaj da će se sve rasipati. A Boom je sistem koji omogućava da dio svojih odgovornosti i tereta otpustim na ljude. Paradoksalno je da se i ja kao poduzetnik osjećam zarobljenikom kompanije, tako se i zaposlenici osjećaju zarobljenicima poduzetnika, menadžera, vlasnika. I kad se dogodi ta “magija” da oni na sebe preuzmu dio ovlasti, odgovornosti, autonomije, onda ona proizvede zadovoljstvo svih – poduzetnik osjeti dašak slobode, a zaposlenici imaju više samopouzdanja i uvjerenja da svojim idejama i znanjem doprinose kompaniji.

Tako Alan Žepec (49), poduzetnik i trener iz područja liderstva i osobnog razvoja, objašnjava koncept koji je nazvao jednostavno BOOM, što je akronim od engleskog Business, Organizational, Operational Model, odnosno poslovni organizacijski upravljački model, čijem se razvoju posvetio posljednjih godina i čije je postavke upravo objelodanio u knjizi Boom: Put do slobode svakog poduzetnika, u izdanju Školske knjige. Ovo je djelo namijenjeno, kaže autor, vlasnicima malih i srednjih poduzeća, kako bi svoju organizaciju postavili na višu razinu, zadržavajući pritom poduzetničku energiju.

Otpuštanje i oslobađanje

Žepec nije samo “teoretičar”, naprotiv, poduzetništvom se bavi već 29 godina, najprije kao vlasnik građevinske tvrtke Parting, koja je narasla na više od 130 zaposlenih i 300 dobavljača, a potom i kao osnivač i direktor kompanije LQ, kojoj je djelatnost provođenje sustava menadžmenta, razvoj vještina, promjena organizacijske kulture i interna transformacija različitih kompanija.

“Vodio sam dvije vrlo uspješne tvrtke uz koje sam vezao svoj identitet. Uz osjećaj ponosa, ostao mi je i osjećaj patnje i nemoći kad sam se suočavao s gotovo nemogućim izazovima. Siguran sam da su ovi osjećaji poznati svakom poduzetniku, za mene heroju. Međutim, herojsko poduzetničko putovanje ima različite faze, a jedna od najtežih je otpuštanje kontrole i profesionalizacija upravljanja”, smatra Žepec. Upravo je ovo otpuštanje kontrole, koje čitamo i kao prepuštanje odgovornosti drugima, podređenima, kolegama, najveći i najteži izazov.

“Kao i kad odgajate dijete, dođe trenutak kad kažete da ono ima svoj život. Stvarno je teško otpustiti tu kontrolu. Ista je stvar i s kompanijom, koju mi doživljavamo kao svoje dijete, iako je postala odrastao čovjek. Ta razina povjerenja prema svojim ljudima i organizaciji koju su izgradili i kojima ću prepustiti kontrolu, ne znači da ću se ja kao vlasnik skroz maknuti, otići na more i pecati ribu, nego da ću promijeniti svoju ulogu i kao djetetu, bit ću mu partner. Tako ću sad biti partner kolegama u kompaniji, a ne više “tata i mama”. Izazov je kada se maknuti. Ako oni nisu spremni, to neće dobro završiti, znači da moram postaviti “sistem igre” da oni kao igrači mogu sami odigrati utakmicu, znajući koju igru igraju. To je i glavna slabost modela, ako vlasnik nije spreman prepustiti, a ljudi počinju preuzimati kontrolu, ispada da vlasnik ima “bipolarni poremećaj” koji može stvoriti problem. Bolje je onda ostati na starom modelu upravljanja”, smatra Žepec.

Upozorava da su ljudi za promjenu i oslobađanje kontrole najviše motivirani kad shvate više ne mogu i dosegnu plafon, bez novog napretka.

“No, ključna je organizacijska promjena to da dio uma poduzetnika prijeđe na sve ljude, da oni postanu neka vrsta psihološkog vlasnika firme. Onda će se oni tako ponašati na radnom mjestu, biti odgovorniji, kolegijalniji, paziti na sve aspekte poslovanja… Boom je cijela struktura u kojoj se ljudi u firmi mogu osloniti jedni na druge”, opisuje Žepec.

U Hrvatskoj i BiH Boom zasad postoji u 15-ak tvrtki, najmanja ima 15-ak, a najveća 1400 zaposlenih.

“Većina su obiteljske tvrtke, jer mlada generacija razumije da više ne može na stari način i traže model kojim bi modernizirali kompaniju. Ovdje je zapravo riječ o tome – modernizaciji i profesionalizaciji”, objasnio nam je Žepec.

Tvrdi da su poduzeća koja su provela Boom ostvarila prosječan porast prihoda od 30%, uz dobit koja je prije oporezivanja i amortizacije (EBITDA) bila veća za prosječno 56% već prve godine primjene ovoga novog organizacijskog modela.

Martina Drezga, vlasnica tvrtke Drezga iz Rakitja kod Zagreba, koja se bavi alatima, strojevima i njihovim uvozom i prodajom (zastupnik švedske Husqwarne za Hrvatsku), potvrđuje:

“Ogromni su nam se pomaci dogodili u posljednjih pet godina od primjene Booma. Donijela nam je strukturiranost, preuzimanje odgovornosti, informiranost, motiviranost. To je bilo i oslobođenje, no ako netko nije spreman mijenjati se i pustiti dio kontrole, neće se desiti, to je nužna predranja da se Boom ostvari”, upozorava. Prema navodu iz knjige, Drezga je od početka Booma s 15 došla na 30 zaposlenih, a prihod je od 4 narastao na 11 milijuna eura. Ima napredan sustav planiranja poduzetničkih resursa, outsourcing logistike i prijevoza, te moderan i prihodovan web shop.

“Bitno je da vlada visoko međusobno povjerenje, da ljudi znaju provoditi ciljeve i zna se vrlo jasno tko što treba raditi, a ne da se, primjerice, jedna osoba brine i imamo li dovoljo maski i kako ide prodaja”, ocjenjuje Martina Drezga.

Propitivanje postojećeg

Autor Booma napomenuo je da model može služiti i tvrtkama u nastajanju, primjerice startupima.

“On podrazumijeva da ljudi u tvrtki imaju svoju autonomiju, slobodu djelovanja, i tako se organizacija može ustrojiti od samoga početka. Osim toga, danas, u izazovnim vremenima pandemije koja je utjecala na naš svakodnevni život, a izuzetno utječe i na gospodarstvo, važnije je nego ikada propitati postojeće modele upravljanja te pronaći način kako unaprijediti poslovanje i opstati na tržištu”, zaključit će Žepec.