Braniti domaće sudstvo zvuči kao nemoguća misija, no treba reći da njegova percepcija ipak ne odražava pravo stanje stvari. Istina je da Hrvatska ima najviše neriješenih sporova u EU, te da imamo najviše sudaca per capita, no isto tako imamo relativno najveći broj priljeva novih predmeta. Istina je i da smo po vremenu rješavanja sporova na 12. mjestu u EU, dakle u sredini. Po insolvencijskom pravnom okviru smo na odličnom 28. od 140. mjesta.

Trebamo negativnu percepciju uskladiti s brojnim pozitivnim trendovima, rekao je Mario Vukelić predsjednik Visokog trgovačkog suda na panel diskusiji  "Pravna sigurnost – jamac ulaganja".  "Prije 15 godina imali smo 1,5 milijuna neriješenih predmeta, sada ih je 400,000 i taj se broj već osam godina kontinuirano smanjuje, a samo u zadnje četiri godine  smanjen je za trećinu", dodao je. Napomenuo je da bi i ulagači mogli doprinijeti vlastitoj pravnoj sigurnosti, te pritom istaknuo neke hrvatske specifikume.  "U inozemstvu se velike tvrtke ne tuže međusobno. Česta su i mirenja, kojih kod nas nema zato što  mnogi ne plaćaju svoje obveze zato što nemaju novca  za platiti, pa sudskim procesima kupuju vrijeme. Kad suđenja budu brža, taj će razlog za parničenje otpasti", rekao je Vukelić. Podsjetio je i kako je u stečajnom valu 2015. i 2016.  uklonjen niz "zombi tvrtki".  

U EU 600 stečajeva dnevno
"U EU dnevno 600 poduzetnika završi u stečaju. Nom treba razlučiti stečaj kao rezultat loše poslovne odluke od stečaja kao posljedice raznih makinacija  pa i kaznenih postupaka", pojasnio je. Tatjana Josipović, redovna profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu, rekla je da je hrvatski pravni sustav jako segmentiran,  te da se razni propisi međusobno preklapaju.

"Bilo bi korisno da se prije donošenja nekih propisa donose stimulacije, recimo u slučaju ovršnog zakona koji donosi jedan novi sustav ovrhe – taj sustav nije provjeren, nije bilo pilot projekta", rekla je.  Istaknula je i problem neriješenih imovinsko-pravnih odnosa  kao ključan za investicije, rekavši da je nužno ažuriranje zemljišnih knjiga.  "Puno se napravilo na digitalizaciji zemljišnih knjiga, postale su transparentne, brzo se provode upisi. S 800 dana za rješavanje spisa stigli smo na 25 dana. Problem sređivanja zemljišnih knjiga je financijske prirode, jer ga plaćaju lokalna uprava i sami građani", dodala je profesorica Josipović.

 "Često novi zakoni ne rješavaju nego produbljuju problem, neki propisi služe samo tome da zaobiđu problem", rekla je, a na pitanje o kvaliteti kadrova u sudstvu odgovorila : "Imamo dobar kadar, ali brojne zakonodavne promjene zahtijevaju kontinuiranu edukaciju sudaca i odvjetnika. 

Razvoj zakonodavstva je takav da je neizostavna specijalizacija, i to možda već na  petoj gowdini pravnog studija, jer ne možete biti dobar u svim područjima",  zaključila je. Upitana za ujednačenost sudske prakse, istaknula je kao problem što se donose posebni zakoni za iznimke, a onda je teško utvrditi koji je zakon mjerodavan.  "Trebaju nam i službene verzije zakona, ali njihovi prijevodi – zbog stranih ulagača trebali bi prevesti barem  sistemske zakone treba prevesti". 

Prečeste izmjene zakona
Sudac Vukelić rekao je da, kako biste mogli ujednačiti praksu morate imati zakon koji traje neko vrijeme, a mi imamo česte izmjene zakona u nekim segmentima.  Odvjetnik Mićo Ljubenko domaćem je sudstvu dao ocjena dobar, pokušavajući demantirati često iznošeno mišljenje da je sporost sudova broj jedan u ulaganjima u RH. 

Druga strana medalje
"Nema kompanije koja ulaže u Srbiju i Mađarsku, a ne i u Hrvatsku. Ne znam za primjer da bi neki investitor  odustao zbog spore registracije tvrtke ili sporog upisa vlasništva. Čekanje od par tjedana investitoru nije bitno, jer on ne ovisi o tih par dana. Nama nije bitno niti kakvo je pravosuđe, zanima ih samo da nema poreznog duga, kolike su cijene rada i energenata. Ministru financija Zdravku Mariću predložena je mogućnost obavljanja poreznog nadzora na vlastiti zahtjev, kako bi vlasnici tvrtki znali na čemu su, ali odbijeni su jer Porezna uprava nemaju dovoljno ljudi". 

Ulagače se ne shvaća ozbiljno pa im se nude projekti koji su pred propašću

U PwC-u se dnevno susrećemo s investitorima i ono što čujemo nisu samo žalopojke, nego utemeljene kritike i prijedlozi što bi trebalo provesti drugačije. Često kada ulagači dođu pa pitaju što se tu može kupiti, obično im se nudi ono što je pred propašću, ne shvaća ih se ozbiljno pa na kraju odu u druge zemlje", kazala je na svojoj prezentaciji u sklopu konferencije InvestCro Dženet Garibović iz konzultantske tvrtke PwC. Upozorila je da  moramo biti spremni suočavati s brojkama jer one "opipavaju bilo kako nas drugi percipiraju". Percepcija je jedan od faktora odluke hoće li nas odabrati kao poželjne, kazala je.  U PwC-ovu 22. globalnom istraživanju mišljenja predsjednika Uprava za ovu godinu Hrvatskoj se najviše zamjera prereguliranost i politička nesigurnost te percepcija poreznog opterećenja. Zbog trgovinskih previranja na globalnoj razini neki od njih razmišljaju o preseljenju pa bi ih, ako  popravi svoj skor, Hrvatska mogla privući, no sa sadašnjom situacijom nećemo biti u top 10 zemalja za izbor. Među zamjerkama slijede parafiskalni nameti, javna uprava i pravosuđe, pitanja tržišta rada na kojem dominiraju odljev obrazovane radne snage i problemi stvaranja novih kadrova, te konačno uvjeti financiranja.  Što napraviti s propisima? Na prvi su pogled dobri, ali u praksi mnogi kontradiktorni. Treba napraviti analizu učinaka propisa, u transponiranju EU regulative sustavno pratiti promjene i informirati o prijenosu u nacionalno zakonodavstvo. U PwC-u smatraju da je važno i uspostaviti organiziranu komunikaciju s poslovnim udruženjima koja bi prijavljivala prepreke u poslovanju s kojima se susreću, suzdržavati se od retrogradnih promjena, ostaviti dovoljno vremena za provedbe te uspostaviti tijelo za izvansudske nagodbe što bi rasteretilo sudove.