Velika je to čast i priznanje za moj dosadašnji rad i postignute uspjehe, ali i veliki poticaj za daljnja usavršavanja i bolje rezultate ubuduće. Kazuje nam tako u Ludbregu, u pogonu tvrtke Bomark Pak, dok pored njega zaposlenici 'rade sve u 16', Stiven Toš, ovjenčan titulom najboljega mladog menadžera u Hrvatskoj u 2017. u izboru Udruženja menadžera i poduzetnika Croma. Zvuči skromno, riječi su pomalo i kurtoazne, kao da mu takva priznanja 'kapaju' svaki dan i kao da ne vodi tvornicu koja je najsjajniji izdanak grupacije Bomark (osnovane 2005.), te jedna od najmodernijih tvornica tzv. stretch folija u cijeloj Europi.

Nije da Tošu nagrade ne imponiraju, kaže da mu znače jer, ističe, za relativno kratki radni uvijek uspio je napraviti nešto po čemu ga je struka zamijetila. Tvrtku sa 128 radnika vodi tri godine, naslijedio je direktora Bomark grupe Predraga Kozulića, u grupaciji radi pet godina i titula najboljeg mladog menadžera mu je sad i dodatna obveza. "Ne smijemo stagnirati u kvaliteti, već se uvijek iznova truditi i biti u samom vrhu. Nisu bitne godine i radni staž, već rezultati rada.

Diplomirao sam na Zagrebačkoj školi i menadžmenta te na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu usavršio znanje iz financija i bankarstva. Sva ta znanja i usavršavanja bila su mi od velike pomoći. No, kad uđete u praksu i svaki dan nailazite na nove prepreke s kojima se niste susretali ranije, morate reagirati vrlo brzo, znati prepoznati probleme s kojima ste svaki dan okruženi i naći rješenja. Svaki dan je veliki izazov, na kraju ste bogatiji za nova znanja i  iskustva, ali često je put do zadovoljstva postignutim težak i zahtjevan", objašnjava Toš. 

Povećanje kapaciteta
Dodaje stoga da je potrebno prilagođavati se, uvažavati i slušati te imati vrlo visok prag tolerancije, jer rad u takvoj tvrtki i odnosi s ljudima donose i stres. Stiven Toš ističe da je uspješna tvrtka uspješna onoliko koliko su uspješni njeni radnici i menadžment te koliko se uspješno svi nose sa problemima. "Ako nemate zadovoljne ljude u svom okruženju, nećete imati zadovoljavajući rezultat. Zadovoljstvo radom i na radu moraju osjetiti svi. Svi moraju igrati po zadanim pravilima, moraju biti nagrađeni za rad i stimulirani da uvijek budu još bolji i kvalitetniji na radnom mjestu", njegova je nit vodilja u vođenju poduzeća.

Ono je više nego uspješan primjer učinkovitosti korištenja europskih projekata i primjeni novca iz EU fondova u razvoju poslovanja. Dosad je Bomark Pak uspješno proveo tri EU projekta, sad provodi i četvrti u programu Kompetentnost i razvoj MSP-a, vrijedan 92.161.685,05 kuna. "Time rješavamo problem nedovoljnih kapaciteta i kvalitete gotovog proizvoda koje zahtijeva ciljano zapadnoeuropsko tržište. Projekt doprinosi povećanju kapaciteta proizvodnje i smanjenju otpada, poboljšanju kvalitete proizvoda, dodatnom zapošljavanju", kaže mladi menadžer.

Krajnji je cilj da Bomark Pak postane jedan od najvećih proizvođača folije u Europi. Na tom putu Ludbrežani već jesu, 2017. ostvarili su prihode od 276.975.175, uz bruto dobit od 6.207.152 kuna. "Tvrtka Bomark Pak ostvaruje gotovo 70% prihoda iz izvoza, no već iduće godine očekujemo da će izvoz sudjelovati u prihodima s više od 90%", nada se Toš. Njegova se tvrtka našla u niši proizvodnje tankih plastičnih, čvrstih i vrlo rastezljivih, stretch folija. 

Porezi, obrazovanje, kadrovi
U asortimanu imaju više od 200 proizvoda, svaki prilagodljiv potrebama kupaca. "Proizvodnja strech folija imala je svoj put na kojemu smo naišli na prepreke, no nismo dopustili da nas to obeshrabri. Držali smo se zacrtanog cilja, a to je da postanemo najmoderniji proizvođač u Europi", odlučno će Stiven Toš, otkrivajući da ne mora svaka tvrtka biti originalna, ali da je bitno ustrajati na projektima i brzo se prilagođavati tržištu. Ističe i da je njegovoj tvrtki lakše poslovati s inozemstvom, ponajviše zato jer je naplata potraživanja dobra, rokovi ne prelaze 30-ak dana. Kao velik izvoznik je u stanju usporediti i stanje u Hrvatskoj sad i prije ulaska u EU.

"Situacija je bolja onoliko koliko se ljudi i tvrtke uspiju uklopiti i snaći u silnim zavrzlamama. Za neke stvari još uvijek treba puno vremena jer ima mnogih nepotrebnih i sporih koraka koje treba prevladati, ali pomalo ide nabolje. Mi smo se snašli i bolje uklopili u cijeli taj sustav, znamo kako sve funkcionira pa nam je lakše prihvatiti i ono što bi trebalo mijenjati da nam svima olakša razvojni put", govori Toš i upozorava što je ključno za uspješno prijavljivanje i osvajanje novca iz EU fondova.

"Da biste uspjeli, timski rad je neizbježan jer to nije pitanje jedne struke i jedne osobe. Prije svega morate imati dobar poslovni plan, znati kamo idete s razvojem tvrtke i što ćete u konačnici imati od toga. Teško je dati savjet u par rečenica jer da biste dobili sredstva morate imati već neke ostvarene rezultate, imati dobru poslovnu podlogu, jaki strateški plan i vlastitu financijsku potporu. Projekt koji je sufinanciran iz fondova EU ne može se provesti u kratkom vremenu jer mora rezultirati razvojem, novim zapošljavanjima i boljim pozicioniranjem tvrtke na tržištu", objašnjava ludbreški poduzetnik.  Bitna je i podrška lokalne zajednice, što može, priznaje, biti olakšavajuće ili otežavajuće.

"Mi nasreću imamo tu podršku jer i zajednica ima korist od našeg uspjeha, preko zapošljavanja. Cijela je regija u kojoj poslujemo poduzetnički jaka i vlada ta želja za uspjehom svih nas", ponosan je Toš. Ali i on se susreće s teškoćama u pronalaženju pravih kadrova. "Smatram da danas, nažalost, nema tvrtke u Hrvatskoj koja, kad raspiše natječaj za radnika, ima veliku mogućnost odabira. Prije smo većinom zapošljavali radnike iz Ludbrega i okolice, a sada, kako bismo dobili što kvalitetnije djelatnike  zapošljavamo iz cijele Varaždinske i Međimurske županije. Kod nas je prosječna bruto plaća oko 7200 kuna, radnike stalno educiramo, oni su lojalni i usmjereni ostvarenju zajedničkih ciljeva", kaže on. Upozorava i na probleme poslovnog okruženja.

"Kao veći problem hrvatskoga gospodarstva istaknuo bih administrativne prepreke, česte promjene porezne politike te sustav obrazovanja koji ne obrazuje mlade za potrebe tržišta. Jedan od većih problema u našoj branši je cijena električne energije, različiti nameti koje nema naša konkurencija, što nam otežava izvoz. Ako, primjerice, sagledamo namete na električnu energiju, uvedena je naknada za obnovljive izvore energije koju mi plaćamo, a niti jedan naš europski konkurent, kojemu je električna energija najveća stavka u proizvodnji, ne plaća tu naknadu. Ispada da je država uvela porez na izvoz te da smo mi kažnjeni jer trošimo puno električne energije u našem proizvodnom procesu", ističe Stiven Toš i u tom pogledu zaključuje da ipak još malo valja pričekati na bolja i lakša vremena za gospodarstvenike.