Unutar EU Hrvatska je na samom vrhu ljestvice nezaposlenosti, a s ovim problemom najteže se suočavaju mladi koji su napustili udomiteljsku obitelj, dječji dom ili odgojnu ustanovu. Kako kaže Ana Preveden, izvršna direktorica Udruge Igra za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći, mladi iz alternativne skrbi, odnosno iz dječjeg doma, odgojne ustanove ili udomiteljske obitelji se po osamostaljivanju susreću s jako puno diskriminacije, nesigurnosti i nejednakih mogućnosti, u području obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja. "To ih čini mladima u visokom riziku od socijalne isključenosti.

Uglavnom završavaju trogodišnje strukovne škole koje ih ne čine konkurentnima na tržištu rada, a među poslodavcima pa i kolegama ih prati nedostatak povjerenja i stigma problematičnih. Po izlasku iz institucije od njih se očekuje da gotovo istovremeno postanu stambeno zbrinuti i zaposleni te financijski neovisni. To je iznimno težak zadatak za većinu mladih ljudi, što pokazuje podatak da je Hrvatska pri vrhu ljestvice kada govorimo o nezaposlenosti mladih, a za mlade iz alternativne skrbi još teži budući da u procesu traženja i zadržavanja posla nemaju potrebne resurse i mehanizme podrške", objašnjava Ana Preveden, izvršna direktorica Udruge Igra za pružanje rehabilitacijsko-edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći.

'Ti to možeš'
SOS Dječje selo Hrvatska motivira mlade koji su smješteni u njihovoj skrbi da nastave s visokoškolskim obrazovanjem, ali naglašavaju kako oni imaju i mnoge druge probleme s kojima se na dnevnoj bazi susreću i suočavaju. Prvi problem koji ističe Krešimir Makvić, zagovaratelj dječjih prava u SOS Dječjem selu Hrvatska je jak osjećaj usamljenosti. "Nakon mnogo godina života u kojem su uvijek bili okruženi ljudima počinju živjeti sami i imaju iznimno uzak krug ljudi na koje se mogu osloniti kad im je teško. Osjećaju veliku potrebu da budu poticani i podržani davanjem poruke: 'Ti to možeš'", kaže Krešimir Makvić, zagovaratelj dječjih prava u SOS Dječjem selu Hrvatska.

Također, ističe Makvić, poslovi koje pronalaze uglavnom su u sklopu 'sive ekonomije', manje su plaćeni. Još jedan problem je što na tim poslovima često dobivaju otkaze koji nisu pravno utemeljeni te se krše njihova radna prava. "Oni uglavnom nisu dovoljno upoznati s pravima radnika, pravima u sustavu socijalne skrbi, pravima na dodatne edukacije i stipendije te ih zbog toga niti ne ostvaruju. Imaju otpor prema traženju pomoći u različitim ustanovama i često ni ne znaju što im te ustanove pružaju. Ako i zatraže pomoć, postanu demotivirani ukoliko dođu u kontakt s osobom koja im nedovoljno jasno i nedovoljno pristupačno pojašnjava stvari. Vrlo pažljivo promišljaju o tome kome će i kada reći da su bili u instituciji/udomiteljskoj obitelji kako se ljudi prema njima ne bi drugačije ponašali ili kako ne bi stvorili negativnu sliku o njima", objašnjava Makvić. 

Neinformirani i potplaćeni
S tim se složila i Preveden koja ističe da je problem u tome što su, upravo zbog nedostataka adekvatne podrške, neinformirani o svojim radničkim pravima i obavezama pa nerijetko pronalaze samo potplaćene poslove, rad "na crno", konstantna kršenja svojih radničkih prava na odmor i adekvatne radne uvijete i slično. "Ne zadržavaju se dugo na istom radnom mjestu ili ne zarađuju dovoljno da bi sebi mogli priuštiti pristojan, dostojanstven život što ugrožava njihovu egzistenciju te ih često dovodi u veliki rizik od toga da postanu beskućnici", smatra Preveden.

Makvić se nadovezao istaknuvši kako ta skupina mladih često ne zna gdje pronaći informacije, najčešće nemaju računala ni pristup internetu, a nemaju sredstava za dnevne novine. Nažalost, kako kaže Makvić, ako i dođu do informacija, one su im često prezentirane nerazumljivim stručnim jezikom. "Oni nemaju pristup informacijama o stipendijama, zbog nedostatka vremena i financija često se ne uključuju u dodatne edukacije, a imaju i loše znanje stranog jezika. Uglavnom nemaju dovoljno financijskih sredstava da bi se uključili u različita kulturna zbivanja, a ni informacija o putovanjima, vozačku dozvolu kao ni auto", nabraja Makvić.

Protiv marginalizacije
Preveden poručuje kako se trenutno događa ono što bi se trebalo prevenirati kako ne bi došlo do daljnje marginalizacije mladih iz alternativne skrbi na tržištu rada. Naime, kako ona smatra, treba ih prestati stavljati u nepovoljan položaj na tržištu rada jer se time poslodavcima šalje poruka o mladima iz alternativne skrbi kao neefikasnima i onima s manje mogućnosti.˝ Osim toga, sve ukazuje na to kako je s ovom ranjivim skupinama na tržištu rada potrebno razvijati programe tzv. rane intervencije već u fazi njihova redovitog obrazovanja, pri čemu bi socijalni partneri trebali imati značajnu ulogu˝, smatra Preveden.

Također, ističe kako postoji i potreba uvođenjem kvalitetno osmišljenog procesa karijernog savjetovanja i vođenja još u razdoblju kada se mladi nalaze u fazi pripreme za prelazak iz osnovne u srednju školu."Umrežavanjem institucija, ustanova i organizacija koje rade s tom skupinom mladih ljudi  bi doprinijelo otklanjanju brojnih administrativnih i financijskih prepreka koje otežavaju postupak ostvarivanja njihovih socijalnih prava i dodatno otežava proces kvalitetne integracije. Još jedna od važnijih preporuka odnosi se na njegovanje međusektorskog pristupa u kreiranju i implementaciji aktivnih politika zapošljavanja", poručuje Preveden.

Ipak, Makvić napominje kako ta materijalna pomoć u vidu smještaja u domu i financijske pomoći nije dovoljna. Ističe kako su recentna istraživanja pokazala da mladi koji su proveli neki dio života u sustavu skrbi, imaju stvarnu potrebu za psihološkom pomoći i podrškom, koja im trenutno nije sustavno omogućena. "Postoje hvalevrijedne inicijative od pojedinih nevladinih udruga, te inicijative od pojedinih sveučilišta, ali te usluge podrške nisu dostupne svim mladima te se često događa da mladi koji izlaze iz sustava upišu fakultet i nikada ga ne završe upravo zbog nedostatka podrške. Potreban nam je sustavni pristup pomoći i podrške mladima  koji dolaze iz sustava skrbi, pravovremeno planiranje i adekvatna priprema mladih za samostalan život te kvalitetna podrška mladima za vrijeme studija ili u prvim koracima njihovog samostalnog života", zaključuje Makvić.