Od prvog dana srpnja u postupcima javne nabave u Hrvatskoj više neće biti izdavanja papirnatih računa. Već više od mjesec dana traje prijelazno razdoblje koje je zakonodavac ostavio za konačnu prilagodbu novim standardima koje trebaju u potpunosti pratiti u sustavu javne uprave.

Već prošle godine trebala je biti provedena potpuna digitalizacija u javnoj nabavi, a s obzirom na usvojenu regulativu i europske smjernice, nadležno Ministarstvo gospodarstva čvrsto je u stavu da odstupanja više neće biti.

“Rokovi su zakonski i strogi te će se odstupanja sankcionirati”, poručuju iz Ministarstva gospodarstva. Za one koji se ne pridržavaju pravila e-računa u nabavi sankcije su predviđene u iznosima do 100 tisuća kuna za pravne osobe, te od pet do 20 tisuća kuna za odgovorne fizičke osobe. Što se inspekcijskog nadzora tiče, on je dvojak i provodit će ga ovlašteni službenici Ministarstva financija, koji će obavljati porezni nadzor, te Ministarstva gospodarstva. Na upit o izuzećima od primjene e-računa u Ministarstvu gospodarstva odgovaraju kako nisu predviđena, osim građevinskih privremenih situacija, koje će se, kažu, detaljnije razraditi u Pravilniku koji će uskoro u eSavjetovanje.

Zakonom o elektroničkom izdavanju računa donesenom prije pola godine utvrđen je cilj podizanja primjene e-računa na višu razinu, koja je u Hrvatskoj još uvijek niska. Prema službenim podacima, samo 10 posto gospodarskih subjekata koristi elektroničku razmjenu računa, a udjel državnih i javnih tijela pri tom je gotovo zanemariv. Lideri u korištenju e-računa su Skandinavci, prije svega Danska koja više od pet godina koristi isključivo elektroničke račune, a za one klasične, papirnate korisnicima naplaćuje obračunava penale. U našem okruženju iskorak su u primjeni eRačuna poduzele Italija, Austrija i Slovenija koje eRačune koriste već pune četiri godine.

Model centralne platforme

U Hrvatskoj se za korištenje e-računa razvilo model Centralne platforme kroz koju će biti spojeni svi naručitelji, kako javni i sektorski, tako i lokalna samouprava, te informacijski posrednici sa svojim naručiteljima. Fina je zakonski odabrana za informacijskog posrednika u javnoj nabavi institucijama koje su korisnici državnog proračuna, dok se jedinicama lokalne i regionalne samouprave i sva povezana trgovačka društva ostavilo mogućnost da samoinicijativno odabiru informacijske posrednike na tržištu.

'Labavo' posredničko tržište

Tržište informacijskih posrednika još je slabo organizirano, a u Centralnu platformu, kako potvrđuje i Maja Radišić Žuvanić, voditeljica Službe za digitalno poslovanje u Ministarstvu gospodarstva, uključena je dosad uz Finu još samo Hrvatska pošta. Neki od posrednika javljaju se da se ne mogu spojiti na središnju platformu, a razlog je, pojašnjavaju u Ministarstvu, jer se nisu na vrijeme osposobili sukladno EU normi. U Hrvatskoj je broj obveznika javne nabave oko 5000, od čega nešto više od 2000 su proračunski korisnici i informacijski posrednik im je Fina, a ostali, dakle, mogu birati svog posrednika. S obzirom na volumen ukupne javne nabave, koja iznosi od 44 milijarde kuna, uštede na godišnjoj razini trebale bi biti više od dvije milijarde kuna.

Ilustrira primjerom da su velike tvrtke samo za arhiviranje računa morale osigurati, pa i iznajmljivati prostor, budući da se račun kao knjigovodstvena i računovodstvena isprava mora čuvati 11 godina. Stoga elektroničko arhiviranje predstavlja značajne uštede.

Kad je riječ o državnim i lokalnim jedinicama, voditeljica službe za digitalizaciju izdvaja Grad Pulu kao svojevrsnog pionira u korištenju e-računa i prvi je implementirao u cijelost njihovu primjenu. Osim Pule, predvodnici e-računa su i Rijeka, te Istarska i Zagrebačka županija, kao i neki drugi partneri u pilot-projektima Ministarstva gospodarstva, poput općina Petrijanec i Kamanje.

Odabir posrednika je slaba točka

Što se prijelaznog razdoblja za potpunu digitalizaciju tiče, iz službenih izvora nismo dobili precizniju informaciju komu iz javnog sustava, državnih institucija, ministarstava, gradova i županija i javnih tvrtki ide nešto teže prebaciti na moderni suvremeni način plaćanja, no daju pojašnjenje kako je prijelazno razdoblje od sedam mjeseci bilo potrebno upravo kako bi i dobavljači i naručitelji infrastrukturno prilagodili svoje računovodstvene sustave elektroničkom načinu fakturiranja i implementirali europsku normu za e-račun. Upućeni u digitalizaciju poslovnih procesa ukazuju kako se slabom točkom pokazuje odabir informacijskog posrednika koji nemaju povezane registre korisnika e-računa. Upravo o tome će i ovisiti dosezanje zacrtanog cilja da se od prvog dana srpnja zaboravi na papirnate račune, a time i da se započne ostvarivati najavljene milijarde kuna ušteda. Za financiranje središnje platforme i uspostavljanje interkonekcije između posrednika u razmjeni e-računa Vlada je procijenila da je potrebno četiri milijuna kuna, što je predviđeno dijelom na proračunskim stavkama MINGO-a, a dio će se u hodu pokriti preraspodjelom s drugih pozicija. Visina naknade za usluge zaprimanja i slanja e-ačuna za Finu kao posrednika za proračunske korisnike još nije poznata, čeka se da resorni ministar Darko Horvat donese poseban pravilnik, a za što je predviđen rok do kraja veljače.