Lanjskim izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, s primjenom od 1. siječnja, stvoren je labaviji okvir vezano za utvrđivanje visine blagajničkog maksimuma, što će dijelu obveznika fiskalizacije sniziti troškove poslovanja.

Iznos blagajničkog maksimuma više se ne propisuje zakonskim odredbama, nego Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom čije su izmjene i dopune objavljene u NN br. 1.

I dok je dalje na snazi 10.000 kuna kao maksimalni iznos do kojega mikro subjekti i fizičke osobe kao obveznici fiskalizacije mogu odrediti blagajnički maksimum, u svim drugim skupinama određenima veličinom poduzetnika prema zakonu o razvoju malog poduzetništva, kao i kod poduzetnika koji prelaze taj kriterij, anticipirane su potrebe za promjenama.

Za male subjekte maksimum po novome iznosi 50.000 kn (ranije 30.000 kn), a za srednja manja poduzeća 80.000 kn (ranije 50.000 kn), pa u okviru navedenih iznosa obveznik može odrediti blagajnički maksimum svojim organizacijskim dijelovima.

Osjetnije rasterećenje je kod obveznika fiskalizacije koji prelaze mjerila za malo gospodarstvo – velikih poduzetnika, jer je prihvaćena inicijativa Grupacije trgovaca naftnih derivata HGK-a glede podizanja visine iznosa po pojedinome poslovnom prostoru dnevnoga utrška s 15.000 na 100.000 kuna, kao kod mjenjačnica.

Prema njezinom predsjedniku Vladimiru Kuzmiću, to će donijeti znatne financijske i vremenske uštede, jer su za prijenos novca tvrtke morale svakodnevno, pojedine i po nekoliko puta, angažirati zaštitare, što je znatno povećavalo troškove poslovanja.

Gotov novac od utrška s maloprodajnih mjesta morao se položiti na račun tvrtke u banci istoga dana ili najkasnije sutradan, ako se radilo o iznosu većemu od 15.000 kuna, što je kod velikih subjekata, tvrde, udvostručilo trošak prijenosa utrška od početka primjene Zakona o fiskalizaciji u odnosu na ranije