Tema održive gradnje sve je više prisutna u Hrvatskoj, pa će se tako, između ostalih aktivnosti, 6. svibnja u Zagrebu održati okrugli stol "Beton – ključni korak prema održivoj gradnji". Multidisciplinarnost je ključni aspekt održivosti pa se očekuje da će na okruglom stolu iz svoje perspektive govoriti predstavnici Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Hrvatske komore arhitekata, IGH, Hrvatskih cesta… O europskoj perspektivi i iskustvima govorit će Koen Coppenholle, direktor CEMBUREAU-a, udruženja koje ima sjedište u Bruxellesu te okuplja proizvođače cementa širom Europe.

Europska komisija je prošle godine tijekom donošenja Strategije 2020 pokrenula proces konzultacija. Kao jedan od dionika udruženje CEMBUREAU je izrazilo zabrinutost jer razvoj industrije u strategiji nije bio prisutan kao sveobuhvatni cilj. Zašto?
CEMBUREAU je u svojem komentaru Strategije Europa 2020 prvenstveno izrazio potporu inicijativama Europske komisije koje bi Europu vodile iz krize, prema putu oporavka. Međutim, istina je da industrijski rast nažalost nije bio u centru strategije. Iz naše perspektive da bi politika bila uspješna, rast industrije mora biti jedan jedinstveni cilj, jer o tome ovise sva ostala postignuća. Rast industrije stvara radna mjesta, potiče tvrtke na inovacije, poboljšava utjecaj na okoliš, omogućava industriji i društvu da riješava izazove kojima se danas susrećemo. Rast industrije omogućava proizvođačima da kroz svoju ulogu doprinesu različitim rješenjima za ljudske potrebe poput stanovanja, infrastrukture, brige o zdravlju i obrazovanju. Isto tako treba naglasiti da smo taj stav izrekli u listopadu prošle godine, prije početka rada nove Europske komisije. Sad, kad vidimo fokus kojeg je Komisija postavila na radna mjesta i rast, ohrabreni smo i spremni konstruktivno doprinijeti i na europskoj i na nacionalnim razinama.

Iz sveukupne europske perspektive, na koji način proizvođači cementa mogu doprinijeti poticanju ekonomskog rasta?
Proizvođači cementa su zapravo na samom početku lanca opskrbe. Svojim proizvodima opsrkbljuju građevinski sektor koji prema podacima iz 2013. godine u europskom BDP-u sudjeluje s 9,8% i u Europi zapošljava 10,4 milijuna radnika. Prema podacima Europske komisije svako novo radno mjesto stvoreno u građevinarstvu stvara dva dodatna radna mjesta u ostalim granama gospodarstva. Osim toga, proizvodnja cementa i betona u europskom gospodarstvu doprinosi sa 56 milijardi EUR i u potpunosti je lokalni proizvod, od kamenoloma do krajnjeg proizvoda. Kroz cijeli lanac stvaranja vrijednosti, proizvodnja cementa i betona pomaže u razvoju lokalnih zajednica kroz zapošljavanje, inovacije i rast.

Inicijativa o betonu kao građevinskom materijalu, koja je prošle godine pokrenuta u Bruxellesu, nosi podnaslov – kralježnica održive gradnje. Nije li to pretjerano?
Odgovorio bih s ovim podatkom: beton je, nakon vode, najviše korišteni materijal na svijetu. To je zapravo osnovni građevinski materijal za naše domove, bolnice, škole, te infrastrukturu budućnosti. A zašto? Jednostavno  rečeno, beton doprinosi svakome od tri područja održivosti. U ekonomskom smislu beton ima pristupačnu cijenu, te arhitektima i inženjerima omogućuje stvaranje kompleksnih, dinamičkih i izražajnih oblika. Beton doprinosi i smanjenju utjecaja na okoliš jer termalna masa koju ima omogućava značajno smanjenje u potrošnji energije, a potpuna mogućnost recikliranja stavlja ga u centar kružne ekonomije. Konačno, beton doprinosi i kroz društvenu ulogu, jer kroz trajnost i otpornost omogućava dugi vijek trajanja, čak i u ekstremnim vremenskim uvjetima ili požaru. Sve te karakteristike vodile su nas prema zaključku da beton predstavlja kralježnicu na koju se nadograđuju ostali aspekti održive gradnje.

Nedavno se u Europskom parlamentu održalo događanje na temu Budućnost europskog sustava reciklaže i kružna ekonomija. Mogu li proizvođači cementa doprinijeti europskim ciljevima za recikliranje?
Proizvodnja cementa je u centru kružne ekonomije: istovremeno i kroz proizvodni proces i kroz korištenje betona, kao krajnjeg proizvoda. Tijekom proizvodnje cementa već se dugi niz godina smanjuje korištenje primarnih goriva i sirovina, koje širom Europe zamjenjujemo zamjenskim gorivima i sirovinama iz određenih vrsta otpada. Danas možemo zamijeniti oko 36% goriva, a do 2050. trebali bismo postići i do 60% zamjene. Na taj način zapravo od jednog dijela otpadnih materijala koristimo energiju, a drugi dio recikliramo jer ih koristimo kao zamjenske sirovine. Najbolji primjer je otpadna guma od koje koristimo kalorijsku vrijednost (oporaba energije) te recikliramo željezo i silikat (materijalna oporaba). I upravo ta materijalna oporaba doprinosi ostvarenju ciljeva za recikliranje. Beton je također proizvod koji se u potpunosti može reciklirati, kako u proizvodnji novog betona, tako i kao podloga u cestogradnji. No, prije svake od tih mogućnosti oporabe potrebno je napraviti ekonomsku i okolišnu procjenu utjecaja.

U kojoj bi mjeri vlada trebala promovirati korištenje recikliranih agregata za beton?
Prvo bih naveo nekoliko podataka: ukupan otpad u Europi iznosi oko 2,5 milijardi tona. Petina toga, oko 450 milijuna tona, je građevinski otpad i šuta, a samo 1/3 se uspješno reciklira. Čak ako i uspijemo u recikliranju cjelokupne količine betona koji je kroz fazu rušenja završio svoj cjeloživotni ciklus, mogli bismo ispuniti samo oko 10% naših potreba za agregatima za novi beton. Da bi proizvođači cementa i betona ostvarili svoju osnovnu ulogu u kružnoj ekonomiji, ključno je da vlade odlučno potaknu korištenje recikliranih agregata na racionalan način. Jedan od tih načina je osigurati da se beton iz srušenih objekata zadrži u gospodarstvu. Poštujući to, u potpunosti podržavamo zabranu odlaganja otpada koji se može reciklirati i ponovno upotrijebiti. Također, vlasti bi trebale promovirati upotrebu recikliranih agregata u primjeni koja je najprihvatljivija, bilo kao novi beton ili kao podloga u cestogradnji.

• Smanjenje emisija CO2 u proizvodnom procesu

Kako možemo potaknuti održivost kroz cijeli opskrbni lanac? Tu posebno mislimo na javnu nabavu: jer proizvođači su s jedne strane zakonodavno prisiljeni smanjivati emisije, npr. CO2. Zar ne bi onda korisnici javnih sredstava trebali kupovati proizvode s nižim udjelom CO2 te na taj način i sami doprinijeti smanjenju emisija?

CEMBUREAU je u industriji uvijek zastupao primjenu principa sveobuhvatnog lanca opskrbe. Od naše se industrije zahtijevalo da uloži značajne napore u smanjenje emisija CO2 u proizvodnom procesu i zapravo smo ponosni na postignute rezultate. Smatramo da bi pristup sveobuhvatnog lanca opskrbe trebao biti u centru europske politike, što uključuje i javnu nabavu. Takav bi pristup značio da je nabava temeljena na procjeni cjelokupnog vijeka trajanja građevina. Kod takvog pristupa prednosti betona čine ga prirodnim izborom: ne samo da je beton proizvod s niskim udjelom CO2, već i doprinosi smanjenju emisija kroz upotrebu njegove termalne mase (unaprjeđivanje energetske efikasnosti građevine), trajnost (dulji životni vijek u odnosu na druge materijale), rekarbonizaciju (betonske strukture sporo reagiraju sa zrakom te postepeno apsorbiraju CO2 iz zraka tijekom životnog vijeka građevine) te mogućnost recikliranja.