Ne čudi me da se u Hrvatskoj mijenja stav o poduzetništvu kako je pokazalo Globalno izvješće o poduzetništvu tvrtke Amway.

Moj otac je iz Like i tamo provedem dva mjeseca godišnje, a tamošnja općina je ove godine složila savjet poduzetnika. Okupila je uspješne poduzetnike da zajednički nađemo načina kako pomoći poduzetništvo u tom kraju. Vide da od Vlade pomoći neće biti i da si sami moraju pomoći. Mislim da su tu pomogli i EU fondovi, koji zveckaju ljudima pred očima. Ljudima je napokon postalo jasno da bez vlastite inicijative ne mogu računati na ta sredstva.

A to što mladi žele u biznis, ali ga se boje?

Mladi vide da su naši zakoni pisani za velike tvrtke, a ne male, kakve su sve tvrtke na početku, i zato im pomisao na početak posla izaziva strah. Treba olakšati pravila za male poduzetnike. Da je drugačije, bilo bi više novih tvrtki.

Mladi se najviše boje korupcije, bankrota i nedostatnog znanja?

Svi ulazimo u biznis tako da učimo u hodu. S druge strane, straha od korupcije ne bi bilo da je država transparentnija. Strah od bankrota je pak posljedica začuđujućeg načina gašenja sive ekonomije. Prije smo imali frizeraj koji je radio 3500 kuna mjesečno i državi plaćao 100 kuna. Sad se od tog frizeraja traži svih 1000 kuna i zato frizeraja nema. Ili su pak ukinute povlastice. Mnogi su prije kupovali automobile na tvrtku, jer je povoljnije. Nakon toga bi prije ili kasnije počeli nešto raditi preko te tvrtke. Sad te mogućnosti više nema. Mladi vide kako je država uništila male biznise.

Žene su sklonije poduzetništvu, ali biznis više rade muškarci. Zašto?

U biznisu su privatni i poslovni život često pomiješani, i to stvara prepreke ženama.