U  posljednje tri godine, od kad joj je na čelu Marin Zovko, tvrtka Plinacro ostvarila je vrlo dobre financijske rezultate i udvostručila dobit. Njezine glavne strateške projekte EU je uvrstio na listu od posebnog zajedničkog interesa, što je otvorilo pristup bespovratnim sredstvima za njihovu pripremu i izgradnju.

Nikad bliže nije bila niti realizacija LNG terminala na Krku, a Plinacro bi trebao graditi sustav otpremnih plinovoda. O svemu navedenom, kao  i značaju Južnog europskog plinskog koridora, razgovarali smo s predsjednikom Uprave Plinacra, Marinom Zovkom.

Iako se o gradnji terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG) na Krku govori već više od 30 godina, svi dosadašnji pokušaji njegove realizacije su propali. Ipak, mnogi ističu da Hrvatska nikad nije bila bliže realizaciji LNG terminala na Krku. Slažete li se s njima i koji je značaj projekta LNG terminala za Hrvatsku i šire?
Da, neosporno je da se u realizaciji projekta LNG terminala na Krku nikad nije došlo ovako daleko. Mišljenja sam kako su tome prvenstveno pridonijeli geopolitički odnosi na jednoj široj razini, odnosno nastojanja Europske unije i partnera da se smanji ovisnost Europe o ruskom plinu, odnosno diverzificiraju izvori dobave. Odustajanje vodećeg dobavljača plina Gazproma od projekta Južni tok, a potom i projekta Turski tok, te najava obustave tranzita plina preko Ukrajine nakon 2019. godine dobar su pokazatelj osjetljivosti te pozicije. Pored toga, LNG se pokazao kao dobar novi izvor za opskrbu europskog tržišta, jer su njegovi izvori, pravci i sam način dobave najmanje opterećeni geopolitičkim utjecajima. Sve to pridonijelo je jačanju strateškog značaja LNG terminala, koji, u prvom redu, počiva na osiguranju pouzdane i konkurentne opskrbe plinom Hrvatske i zemalja u okruženju. Naravno, nikako ne treba umanjiti i važnost svih aktivnosti koje su u posljednjih nekoliko godina provedene od strane LNG Hrvatske i njihovih vlasnika, a koje su u konačnici pridonijele da u ovom trenutku imamo projekt praktički spreman za početak same realizacije.

Koji su još, pored LNG terminala, značajni projekti koji mogu pridonijeti sigurnosti opskrbe Hrvatske i regije?
Prvi među njima je Jonsko-jadranski plinovod (IAP), koji bi Hrvatsku uključio u projekt Južnog europskog plinskog koridora i osigurao novi pravac dobave plina iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka. Pored toga, veliki značaj imaju svi projekti interkonekcija sa susjednim zemaljama, a posebno projekt nove interkonekcije sa Slovenijom na pravcu Lučko-Zabok-Rogatec i triju kompresorskih stanica koje planiramo izgraditi na transportnom sustavu. Pored toga, vlastita proizvodnja plina i danas zadovoljava značajan dio domaćih potreba, a potencijalne nove istražne aktivnosti otvaraju mogućnost njezina povećanja u budućnosti, što bi, također, predstavljalo vrijedan doprinos energetskoj neovisnosti. 

Koji je značaj Južnog europskog plinskog koridora, u koji bi se Hrvatska uklopila izgradnjom Jonsko-jadranskog plinovoda?
Potrebe Europske unije za uvozom plina sve su veće, a, kao što sam ranije spomenuo, velika ovisnost o ruskom plinu, koji u tom uvozu dominira, kontinuirano pokazuje svoje gospodarske i političke nedostatke. Stoga se Europa, razumljivo, usmjerila ka traženju novih pravaca dobave prirodnog plina. Kao dobar odgovor na tu povećanu potrebu za diverzifikacijom nameće se upravo Južni europski plinski koridor, odnosno izgradnja plinovoda TAP, TANAP i SCP, budući da osigurava plin iz potpuno novog izvora, područja Kaspijske regije i Srednjeg Istoka, inače područja s najvećim rezervama plina na svijetu. 

Čak tri projekta Plinacra, čija vrijednost premašuje pola milijarde eura, našlo se na listi projekata od zajedničkog interesa Europske unije. Što to konkretno znači za realizaciju tih projekata i u kojoj fazi se oni nalaze? 
Svi su ti projekti u visokoj fazi pripreme, a uvrštavanje i na novu PCI listu potvrda je kako je njihov značaj daleko širi od potreba hrvatskog tržišta. Primjerice, glavni otpremni plinovod za LNG je projekt vrijedan 370 milijuna eura, trebao bi biti dijelom plinskog koridora Baltik-Jadran, kojim bi se povezali poljski i hrvatski LNG terminali, a bez njegove izgradnje ne bi bio moguć tranzit plina u Mađarsku, Slovačku, Ukrajinu, Rumunjsku Bugarsku… Ukratko, činjenica da se ti projekti nalaze na PCI listi otvorila je vrata bespovratnim sredstvima EU. Plinacro je to za pripremnu fazu spomenutih projekata već iskoristio, te samo u posljednjih šest mjeseci osigurao 7,1 milijuna eura iz CEF fonda, a za očekivati je da će u određenoj mjeri projekti biti sufinancirani i u fazi izgradnje.

Biste li mogli izdvojiti nekoliko najvećih dostignuća Plinacra u posljednje tri godine, otkako ste na čelu tvrtke?
Protekle tri godine obilježio je niz pozitivnih događaja, a, ukoliko bi morao izdvojiti nekoliko ključnih, svakako bih za početak naglasio odličan financijski rezultat te udvostručenu dobit u odnosu na prethodno razdoblje. Tome je u značajnoj mjeri pridonio doneseni i striktno provođeni plan racionalizacije u svim segmenatima poslovanja. Rekao bih kako je takav pristup u značajnoj mjeri pridonio i tome da Plinacro nedavno, kao jedino trgovačko društvo u državnom vlasništvu, dobije najvišu ocjenu Državne revizije za učinkovitost javne nabave. Pored toga, osigurana je priprema tvrtke za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i prilagodba poslovanja sukladno EU direktivama. Kad je riječ o razvojnim aktivnostima i projektima, pripremljen je sveobuhvatan plan unutar kojeg su pripremljeni i razvijeni strateški projekti koji će omogućiti uklapanje našeg plinskog transportnog sustava u europske tokove i tržište plina. Uvrštavanje naših strateških projekata na europske liste od posebnog zajedničkog interesa (PCI, PECI i CESEC), kao i ranije spomenuta dodjela bespovratnih sredstava za njihovu pripremu, potvrda su da smo na dobrom putu.