Najveći problem obnovljivih izvora energije (OIE), pa tako i drvne biomase, je što se pokušava riješiti u jednom resoru, a ne suradnjom i koordinacijom, istaknuo je Sven Müller, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), na panel diskusiji "Peleti – neotkrivena prilika" koja se održala na Okruglom stolu "Trendovi u proizvodnji i potrošnji drvne biomase" .

"Dok se obnovljivi izvori ne stave u povoljniju poziciju na tržištu, neće se moći dovoljno brzo razvijati", kazao je Müller. Dodao je da se domaći ekoproizvod poput peleta mogu zaštiti na učinkoviti način, bez optužbi za narušavanje tržišne utakmice. Kao uspješan primjer takve zaštite navodi slučaj kada je FZOEU u sustav gospodarenja otpadom stavio kriterij blizine, koji je u povoljniji položaj stavio lokalne operatere. 

Ako može Jadrolinija, mogu i Šume 
"Gotovo cijlea količina hrvatskih peleta odlazi u izvoz, te druge zemlje koriste i bilježe blagodati jeftinijeg grijanja i smanjene emisije CO2. Pokušajte u Austriji kupiti pelete. Ne možete. Nitko vam ih neće prodati. U Austriji vrijede isti EU tržišni zakoni kao i u Hrvatskoj, a tamo se ipak može zaštititi domaća proizvodnja i pokrenuti lokalno gospodarstvo", ističe Müller. Marijan Kavran, predsjednik Hrvatskog drvnog klastera, kazao je da je prošla Vlada nanijela gotovo nepopravljive štete domaćem drvnom sektoru svojim Pravilnikom o obnovljivim izvorima energije. Njime su, istaknuo je,  privilegirani strani investitori i veliki proizvođači, a Kavran sumnja da su interesa u tome imali i neki pomoćnici ministra i drugi službenici koji su sudjelovali u izradi takve pravne regulative.

"Riječ je o potencijalu od nekoliko milijardi eura koji ne smijemo samo tako propustiti. Sirovina iz hrvatskih šuma mora biti dostupna domaćim tvrtkama, a mora se poticati i domaća proizvodnja. Kako druge zemlje mogu imati način, uz poštovanje svih zakon tržišne utakmice, zaštititi domaći proizvod? Glavni problem je sustav javne nabave. U Njemačkoj se u javnoj nabavi više od 80% vrijednosti odnosi na domaći proizvod i teško ćete vidjeti da tamošnja policija ili državne službe voze nenjemačke automobile", navodi Kavran. Predlaže da se naprave tehnički uvjeti koji će obvezivati korisnike državnog proračuna da pri izgradnji ili obnovi svojih prostora koriste hrvatske parkete, hrvatsku biomasu za grijanje i sl.

"Cijeli drvni sektor pati zbog nedostatka državne brige. Hrvatske šume su, baš kao i Jadrolinija, javna poduzeća kojima je primarna funkcija ona društvena, a tek onda profitabilnost. Ako može Jadrolinija bavljati svoju javnu funkciju povezivanja nerentabilnim linijama hrvatskih otoka, što se onda subvencionira iz proračuna, ne vidim zašto Hrvatske šume inzistiraju na profitabilnosti i na taj način uništavaju čitavu drvnu industriju", kaže Kavran. Danko Kuric, voditelj službe za razvoj Hrvatskih šuma, uzvratio je da je riječ o trgovačkom društvu koje ima društvenu i ekološku, ali ponajprije gospodarsku svrhu učinkovitog upravljanja državnim bogatstvom.

"Iako se često barata podatkom da Šume gospodare s 2,7 milijuna hektara šuma,  što je 48% teritorija Hrvatske, od toga je samo 900 tisuća ha pogodno za gospodarsku djelatnost. Ostatak se odnosi na krške ili zaštićene šume. Potražnja za sirovinom je veća nego što ima resursa i to je problem i u idućem razdoblju", kaže Kuric. Stjepan Risović sa Šumarskoga fakulteta u Zagrebu objašnjava da je u posljednje vrijeme blago smanjen interes za drvnom biomasom kao energentom zbog drastičnog pada cijene nafte. Ne prestaje, međutim, razvoj te tehnologije.

"Samo Njemačka godišnje izradi 450.000 peći za pelete, a većina njih je manja od 50 kW, što znači da se potiču mali projekti u kojima se može iskoristiti što bolje ovo ekogorivo. Sada imamo brojače potrošnje struje, a u budućnosti bismo mogli imati i mjerače ispuštanja CO2. Tada će se vidjeti i prava cijena svakog energenta", objasnio je Risović. Iako je svjestan da je sada cijena nafte jako niska i da je konkurentna drvnoj biomasi, Dario Puljiz, predsjednik Uprave drvne industrije Spačva, procjenjuje da je riječ o privremenom padu i da će nafta u perspektivi biti skupa.

Usto, drvna biomasa ima efekt i na regionalni razvoj, što joj uz nisku cijenu i ekološku prihvatljivost, daje prednost pred drugim gorivima. "Ovakva tehnologija pridonosi i kružnoj ekonomiji. Primjenom tehnologije peleta pomaže se drugim proizvođačima, kako same biomase, tako i metalurgiji, koja radi peći i kotlove te ih servisira. Ušteda koja se ostvari s jeftinijim grijanjem se pak troši u lokalnim trgovinama i obrtima tako da u konačnici od toga svi profitiraju", kaže Puljiz. 

I Pašalić među nezadovoljnicima 
Kristijan Lovrenčak, direktor vukovarske tvrtke Tehnostan, kazao je da ih je isprva njihov sustav grijanja na pelete negativno iznenadio, no stabiliziravši parametre, u prvoj su godini ostvarili uštedu od 20%. Saša Senčar, član Uprave tvrtke Senko, koja proizvodi peći, drži da bi trebalo pooštriti regulativu koja omogućava da se u Hrvatskoj instalira jeftina i nekvalitetna tehnologija za spaljivanje biomase, koja ne ostvaruje uštede i čistoću izgaranja poput one s europskim standardima, kakvu radi i Senko.

Iako nije sudjelovao u panelu, za riječ se javio i Ivić Pašalić, bivši političar i Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku, kasnije i građevinski poduzetnik, koji ulazi u biznis s biomasom. Požalio se da je bivša Vlada dodijelila kvote za OIE iz biomase netransparentno, a sumnja i na niz nepravilnosti zbog kojih su mnogi drvoprerađivači ostali bez kvota. Sve su kvote do 2020. već dodijeljene, ispod crte je ostalo zahtjeva 'teških' 30 MW, pa Pašalić predlaže reviziju svih dodijeljenih dozvola.