Ovogodišnja Europska prijestolnica kulture (EPK) ponudom programa i sadržaja nastoji privući u Rijeku posjetitelje iz Hrvatske, Europe, svijeta, potaknuti ih da upoznaju gradske znamenitosti i baštinu. Očekuju se da će oni ponešto ondje i potrošiti, dajući kulturi gospodarski učinak u restoranima, barovima, klubovima… Da “grad koji teče” ima i novih aduta za konzumaciju, pokazuju dva brenda proizvedena upravo u “luci različitosti”. Otprilike u isto vrijeme u veljači, u povodu otvorenja EPK, lansirani su prva hrvatska “craft” kola (može i cola) i prvi riječki pjenušac, plodovi entuzijazma i poduzetničke svijesti svojih tvoraca da potrošačima pružaju različitost, autentičnost, posebnost.

Prva je došla Monada – osvježavajuće piće za djevojke i mladiće, kako je tituliraju Vedran Jakominić i Igor Matetić, te Tomislav Juretić, tim riječkoga King’s caffea – prva craft kola u Hrvatskoj, koju je trojac osmislio ne bi li, kaže nam Juretić, nakon 60 godina kreirali isti doživljaj uzbuđenja kakav su im imali roditelji kad se pojavila prva kola, industrijska.

“Rodila se ideja o izradi lounge pića za trezvenjake, kako svako druženje ne bi završilo teturanjem”, šaleći se objašnjava riječki tim, koji se bavi i proizvodnjom craft piva. Objašnjavaju zašto su se odlučili baš za ovakvo piće, dosad neizrađivano na našim prostorima.

“Tržište pivom je zaista propulzivno. Novi brendovi stižu na police često. Jednako je s još nekim žestokim alkoholnim pićima. No, situacija s gaziranim bezalkoholnim pićima još je gotovo beznačajna i obavijena velom nepovjerenja. Veza koju su potrošači kreirali s brendovima koji su već desetljećima na tržištu gotovo je jednaka onoj bračnoj. No, postoje studije i članci u nekim zemljama koji pokazuju kako tržište craft bezalkoholnih pića očekuje velika ekspanzija, čak veća no ona craft piva. Craft kole, a i drugi gazirani sokovi doista se mogu gotovo prstima nabrojati. Razlog nije taj da se nitko toga nije uhvatio, već što zaista nije lako dobiti dobar proizvod”, napominje Juretić. I zato su ozbiljno prionuli poslu, kako su već “ispekli” zanat s pivom imali su iskustva i otkrivaju da su male tajne pivarskog zanata pretočili u kolu.

“Zanat je pronaći savršene komponente, staviti ih u savršen omjer i savršeno servirati. Monada je zanatska i po tome što se proizvodi na pitoresknim obroncima riječke urbane aglomeracije, ranije poznate po proizvodnji osvježavajućih bezalkoholnih pića. “Lera” nažalost već dugo nema, ali strast prema delanju monada još uvijek živi u nama”, kaže Juretić i dodaje da nisu eksperimentirali dugo, ali jesu intenzivno.

Tajna je u boji

Zagrebačka mikropivovara napravila ‘zeleno’ pivo, s neobičnim dodatkom

U planu povećanje proizvodnje

I opet ‘ulijeva’ malo humora: “Proizvod nije testiran na životinjama, ali je intenzivno na našim suprugama, djeci, rođacima i prijateljima. Mislim da je negdje petnaesta receptura napokon okrznula ono što smo mi priželjkivali. Htjeli smo intenzivan okus, da bude kola sa svom raskoši okusa. Željeli smo izbjeći osjećaj kad kola uđe u nos i napravi kaos. Monada ima nježan, svilenkasti kick koji dolazi do izražaja kad se servira kako mi preporučujemo – u konjak čaši, uz komadić kvalitetne limete i naranče kupljene kod tete na placi, sušenu borovicu i kardamom iz kvartovskog supermarketa te obiljem leda s lokalne benzinske crpke”, savjetuje riječki ekspert.

Monada se sastoji od šećera od šećerne repe, prirodne boje karamela, male pivarske tajne, začinskog bilja i, pohvaljuju je – najbolje vode na svijetu – riječke. Juretić nas educira i o podrijetlu imena – monadama su se kao idejama bavili antički grčki filozofi Pitagora, Euklid i Platon, kršćanski mislioci, kao i novovjeki Giordano Bruno i Gottlieb Leibniz. Na čakavskom dijalektu “monada” ima šaljivije značenje, koje se može doznati kad se posjeti Rijeka i Kvarner. Kola se tamo može i kušati. U planu je i veća proizvodnja.

“Prvi batch proizveden je za ceremoniju otvorenja EPK. Nakon toga skupili smo glave, hrabrost i novac, ishodovali minimalne tehničke uvjete, odabrali bocu, kreirali etiketu i naručili repromaterijal, što znači da će prva ozbiljna količina vrlo skoro ugledati svjetlo dana.

Igor i Vedran bave se proizvodnjom piva i infrastruktura – svakako najveći izdatak – već nam je uglavnom dostupna”, poručuje Tomislav Juretić uime riječkih proizvođača prve naše craft kole.

Smatra da ona može biti i riječki brend za EU. “Prema istraživanjima ozbiljnih agencija, gotovo 30% stranih turista dolazi u Hrvatsku radi kvalitetne i raznovrsne gastronomske ponude. Nadam se kako i Monada može pronaći svoje mjesto u toj konstelaciji”, kaže Juretić.

I njihov sugrađanin, vinar i vinogradar Berislav Srdoč posvetio se piću s mjehurićima, no alkoholnom, i to – pjenušcu.

“U Primorsko-goranskoj županiji ima nekih 12 proizvođača pjenušca (najpoznatija je Bakarska vodica, op.a.), ali osim mene nijednog koji to radi baš u gradu Rijeci, pogotovu ne iz grožđa koje bi raslo na teritoriju grada”, otkriva nam Srdoč, 75-godišnjak koji je, kaže, s vinom eksperimentirao već kao dijete u centru grada u stanu roditelja, a prvo vino napravio u kupaonici gdje je u kadi fermentiralo grožđe i mošt!

“Ta me fascinacija vinom nije nikada napustila i kada sam se oženio i dobio dijete odluka je bila da kupimo zemljište s malo obradive zemlje i vinograda. Moja rodbina imala je takvo zemljište u naselju Srdoči pa se ideja ostvarila. Izgradili smo kuću, a uz okućnicu je bilo par stotina kvadrata zemljišta za vrt i vinograd od oko 850 čokota”, prisjeća se Srdoč.

Vinograd je na dva nivoa. Donji je prije 15 godina podsadio novim sadnicama chardonnayja na 700 trsova, a prezid ili gornji nivo je ostao stari nasad autohtone sorte belica, s podsortama mejsko, verdić i divjaka, te malvazijom.

Milijarder i TV zvijezda o ulaganju

Poznati investitor: Kad ne znate što napraviti u vezi tržišta ovo je savjet Broj 1

Photo:Goran Kovacic/PIXSELL

Izvorno riječko

“Te sve sorte čine kupažu iz koje radim pjenušac. Prije desetak godina počeo sam eksperimentirati, starom metodom da se u botilju (butelju) s mladim vinom doda malo šećera i par zrna riže za bolju fermentaciju”, govori nam pokazujući svoj teren. Onda je prije nekoliko godina počeo pripremati botilje s kvascima za drugu fermentaciju i krunskim čepom. Obradu degoržacije, odnosno micanje taloga iz pjenušca te čepljenje plutom obavio mu je, kaže, prijatelj iz Popovače, profesionalac u tom zanatu.

“Pjenušci su iz godine u godinu bivali sve bolji i moja želja da sve radim sam u svom podrumu sve veća. Kad je Rijeka dobila organizaciju EPK, ponudio sam ideju napraviti pjenušac čije je grožđe izraslo u vinogradu u gradu. Postignut je dogovor da se Udruzi vinara vinogradara i voćara Srdoči-Rijeka daju sredstva za nabavi opreme za proizvodnju pjenušca, a udruga će zauzvrat isporučiti određenu količinu botilja”, objašnjava Srdoč.

Igranje na provjereno

McDonald ‘s eksperimentira s najpopularnijim hamburgerom, izbacio 3 različite verzije

Vino je “kršteno” kao Riječki pjenušac, butelju krasi crvena etiketa i knjižica s informacijama o sorti i nastanku, a predstavljanje je bilo krajem veljače u HNK Ivana pl. Zajca. U buteljama je berba 2018.

“Napravljeno je nešto više od 200 botilja, a od lanjske berbe proizvodnja će se udvostručiti na oko 400 i taj će pjenušac biti za kušanje tek 2021. jer postupak traje više od jedne godine”, moli Riječanin za strpljenje. O daljnjem aranžmanu s gradskim ocima ovisi, pak, hoće li Riječki pjenušac u slobodnu prodaju, a za što su nužna i testiranja i osiguranje adekvatne markice.