Pokretanje privatnog biznisa san je mnogih zaposlenika koji radni vijek godinama, pa čak i desetljećima, provode kao radnici u većim ili manjim tvrtkama. Samo rijetki se na kraju odluče stvarno otići u poduzetnike. Svjestan svih rizika koje privatno poduzetništvo nosi, Juraj Filipović jedan je od tih koji je sreću odlučio okušati s vlastitom tvrtkom. Prije nekoliko mjeseci zaživjela je njegova za odnose s javnošću – Parlatina.

“Prije poduzetničkih dana, deset godina sam radio kao novinar i urednik unutarnje politike u vodećim domaćim medijima te određeno vrijeme kao konzultant u najvećoj hrvatskoj PR agenciji. Prvi koraci bili su u hrvatskim sveučilišnim novinama Universitas da bi se zatim nastavilo u Jutarnjem listu, RTL-u i Večernjem listu. Izuzetno sam ponosan i na nagradu novinara godine Večernjeg lista koju sam dobio 2020. godine. Izvještavao sam iz Ukrajine u prvim danima rata, reportažno obrađivao ljude i pojave, donosio ekskluzivne intervjue”.

A radeći skoro dvije godine u PR agenciji 404 stekao je dragocjeno iskustvo rada u PR-u i suradnje s najvećim domaćim, ali i nekim velikim europskim klijentima.

KONTAKTI, VJEŠTINA, KREATIVNOST

Kaže da iz novinarstva nije izašao zato što ga ne voli ili zato što se u toj branši loše osjećao, već je, štoviše, otišao isključivo zbog adrenalina i znatiželje.

“Po istoj sam logici svojevremeno i uplovio u novinarstvo kao student Pravnog fakulteta u Splitu. Uvijek me u životu gonila strast i motivirao rizik. Ali onaj utemeljeni i promišljeni rizik. Nakon pozamašnog iskustva u medijima i oko medija smatrao sam da je vrijeme za iskorak”, ističe Filipović. Očekuje da će mu iskustvo iz novina i PR-a uvelike pomoći u biznisu.

“PR i mediji nerijetko se gledaju ‘preko nišana’ iako jedni bez drugih ne mogu i ne smiju funkcionirati i posao im je uvelike sličan i oslanja se na gotovo identičan supstrat. No, da bi se ti procesi razumjeli potrebno je iskustvo s obje strane. Kad sam kretao u novinarstvo, nisam ni slutio da ću jednog dana biti s ove ‘druge strane’. Uglavnom, za kvalitetan posao u odnosima s javnošću bitne su tri stvari: kontakti, vještina komuniciranja te kreativnost u oblikovanju komunikacijskih kampanja”, navodi osnivač i direktor Parlatine.

Na pitanje na koji način se misli boriti na tržištu s etabliranim i velikim PR agencijama, ističe da se danas u priču o agencijama često pod isti nazivnik stavljaju marketinške, kreativne, oglašivačke, digitalne i komunikacijske agencije. Smatra da je važno razlikovati marketing i PR jer su odnosi s javnošću nišni dio širokog marketinškog kišobrana. S druge strane, navodi, etabliranih agencija na domaćem tržištu nema puno, već svega nekoliko i one pokrivaju čitav marketinški spektar usluga.

“Prije desetak godina bio je to trend pod nazivom ‘360 usluge’, a što je podrazumijevalo da klijent u jednoj agenciji može, primjerice, naručiti web, zatražiti oglašavanje, angažirati PR ali i kreativne koncepte. No, pokazalo se da takav model nije održiv jer je doveo do točke pucanja. Agencije su, strahujući od disperziranja posla i usluga, počele okrupnjavati timove pretvarajući se u mini-korporacije, a time su izgubile primarnu svrhovitost – brzinu, kvalitetu i kreativnost”, analizira Filipović.

Dodaje da danas na tržištu vlada novi trend, klijenti koji skupo plaćaju usluge agencija žele premium uslugu za premium cijenu, personalizirani odnos, povjerenje i sinergiju 24/7 te konzultanta koji će za njih raditi i iza njih stajati snagom svog imena i prezimena.

Dakle, klijenti zahtijevaju posvećenost i maksimalan angažman, a to velike agencije, navodi, uglavnom više ne mogu nuditi zbog deficita kvalitetne radne snage ali i suštinskog manjka vrhunskih konzultanata i PR stručnjaka. Upravo tu vidi komparativnu prednost Parlatine.

“Mi smo specijalizirani i to je bio moj isključivi motiv prilikom pokretanja tvrtke. Ne želimo svaštariti i započinjati bilo kakav projekt za kojeg ne možemo jamčiti da će na njemu raditi tim vrhunskih eksperata i da će se zadani rezultati ostvariti. U našem su fokusu odnosi s javnošću odnosno tržišna, strateška i krizna komunikacija te komunikacija s tijelima javne vlasti odnosno public affairs”, ističe te dodaje da je za njega PR umijeće, vještina i izazov. “PR ne znači stavljati statuse na Facebook. PR znači upravljati narativom kompanije, organizacije, institucije ili političke stranke u javnom prostoru. To podrazumijeva prepoznavanje situacije, razumijevanje medijskih, tržišnih i institucionalnih trendova te jako puno općeg i specijalnog znanja. Laičkim i razumljivim rječnikom – PR znači staviti temu u široki eter i strateški je pozicionirati na način da se odašilju ključne poruke vašeg klijenta”, navodi ovaj novopečeni poduzetnik čija tvrtka posluje s nizom klijenata. Riječ je uglavnom o privatnim te nacionalno i globalno poznatim kompanijama iz područja maloprodaje, distribucije, turizma, farmacije, tehnologije, vinske industrije i gastronomije.

SVI SU GOVORILI ‘ČUVAJ POSAO’

Prelazak u privatnike dodatno je izazovan jer su mu se poslovne ambicije preklopile s dolaskom prinove u obitelji.

“Odlučio sam se za veliku životnu promjenu u vremenima kad su mi više-manje svi poznanici govorili da je važno čuvati siguran posao u turbulentnim vremenima, ali i u smislu nadolazećih privatnih obveza. Presjekao sam znajući da ako to ne napravim sada, vjerojatno neću nikada ili barem ne još nekoliko godina. Izradio sam poslovnu analizu, razmotrio ideju iz svih kuteva i zatim krenuo u savjetovanje s poznanicima iz svijeta poduzetništva od kojih sam tražio saznanja o apsolutno svim koracima, troškovima i rizicima”, navodi Filipović.

Odlučio se za pokretanje trgovačkog društva u obliku d.o.o., a ne jdoo ili obrta. Kaže da se na takav model odlučio jer je procijenio da će mu klijenti biti isključivo pravne osobe u sustavu PDV-a. Drugi razlog su procijenjeni godišnji prihodi. “Treći i možda najvažniji razlog krije se u jednom pomalo surovom, ali odveć istinitom životnom savjetu jednog poduzetnika koji mi je rekao: Velike kompanije obrte i jdoo subjekte ne doživljavaju ozbiljno. Otvori firmu, pravu firmu. Ako nemaš 2500 eura za uplatu minimalnog temeljnog kapitala, nemoj ni pokretati posao”, zaključuje Juraj Filipović.