Prije točno godinu dana prvi smo predstavili priču 17-godišnjeg Zagrepčanina Lea Gregurića, koji je tad, nakon 3. razreda gimnazije, već par godina bio vodio tvrtku 3DGlobe, za 3D tehnologije.

Odonda je, privatno gledano, završio popularni MIOC i upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva, a napredovao je i u poslovnom segmentu. Sve mu se nekako, kaže, otvorilo.

Jedno od najugodnijih iskustava

“Sve je više suradnji s tvrtkama, ustupamo ili prodajemo profesionalnu opremu za 3D printanje, a veseli me što sam ostvario i prvi veliki posao u proizvodnji. Tvrtka Prostoria, koja proizvodi namještaj, angažirala je upravo moju tvrtku”, pohvalio se s pravom Gregurić. Dobio je narudžbu od ovoga prestižnoga zagorskog proizvođača renomiranog namještaja da izradi plastične elemente za dva artikla – stolice i sofe.

“Radi se o sitnijim plastičnim komadima. Napravili smo oko 2000 komada inserata koji se ugrađuju ispod ručke stolice, te veći model, ali količinski manje, 500-ak rozeta za podnožje sofe, koja služi kao zaštita tkanine samog namještaja od tla”, navodi mladić.

Još nije rekao u školi

Vodi tvrtku za 3D printanje, a tek 17 mu je godina

Ne krije da je vrlo zadovoljan rečenom suradnjom s tvornicom čiji su primjerci pobrali brojne domaće i međunarodne nagrade za dizajn, nalaze se u nizu svjetskih luksuznih hotela i restorana, a u Prostorijinim sofama sjedio je i francuski premijer. Gregurić se nada i nastavku posla s njima.

“Ta mi je suradnja jedno od najugodnijih poslovnih iskustava. Svi ljudi iz Prostorije s kojima sam bio u kontaktu su izuzetno ljubazni i ono najbitnije, vrlo pedantni i organizirani”, javno je na društvenoj mreži iskazao zadovoljstvo.

Lush i Rimac

Inače, neki je dan, otkrio nam je, bio na sastanku s proizvođačem prirodne kozmetike Lush, te priznao da ima potencijala raditi za njih, i to plastične kalupe za ‘bombe’ za tuširanje.

“Zanimljiva im je ta tehnologija 3D printanja zbog fleksibilnog dizajna i oblikovanja, te mogućnosti podrške. Ja nastojim da glavna vrijednost moga posla bude održavanje i implementacija tehnologije u poslovanje tvrtki pa im želim pružiti i konzalting i edukaciju, a ne im samo ustupati opremu.

Tvrtke poput Lusha žele imati lokalno nekoga tko će im, primjerice, u tjedan dana ustupiti opremu i osposobiti ih za rad s njom”, kaže osnivač i direktor 3DGlobea.

Bio je, dodaje, i u tvrtki svoga velikog uzora, Mate Rimca, razgovarao tamo s njegovim stručnjacima zaduženima za 3D printanje. Neće, pak, ističe, odustati ni od rada za privatne, ‘kućne’ kupce.

“Želja mi je uspostaviti i webshop na kojem će i privatni korisnici, hobisti, studenti, moći nabaviti opremu i materijal za 3D printanje”, kaže Gregurić.

Zasad je i dalje samo on zaposlen u tvrtki, ali ispomažu mu bratić i još jedan kolega. Od jeseni će Leo na fakultet, hoće li mu i kako ići rad i studiranje?

“U poslu sam full time, no morat ću uskladiti obveze s onima na fakultetu, bude funkcioniralo”, kaže Gregurić.

A da se u radu itekako dokazao reći će nam i vlasnik i direktor Prostorije Tomislav Knezović: “Super je, odličan za suradnju, vrlo profesionalan i ako ćemo i ubuduće što raditi s 3D-om svakako ćemo raditi s njim”, poručio je Knezović, čija tvrtka od 25. rujna do 8. listopada u Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu (Dom HDLU, ‘Džamija’) u povodu 10 godina rada ima izložbu Prostoria 10, uz “prikaz raznolikosti dinamičnog razvoja Prostorije kao dizajn-brenda namještaja sa snažnom proizvođačkom kulturom”.