U posljednje četiri godine dogodili su se bl+agi pozitivni trendovi financijskih pokazatelja aktivnosti i likvidnosti, profitabilnosti te zaduženosti. Međutim, očekivao bi se jači i snažniji pozitivni rast s obzirom da je polazna točka bila dosta nisko. Dosegnuti rast u gotovo svim segmentima po ključnim pokazateljima ispod je razine EU, posebno brine odnos prinosa na kapital.

Dio je to rezultata analize kretanja navedenih financijskih pokazatelja hrvatskog gospodarstva od 2011. do 2014., koje je napravila tvrtka Mazars Cinotti. Obuhvaćen je uzorak od 10.776 hrvatskih poduzeća (veliki i srednji poduzetnici), te 8916 poduzeća iz EU čiji je godišnji promet veći od 300.000 eura, temeljem Amadeus baze podataka. 

Radni kapital 
Prvi korak analize odnosi se na radni kapital, odnosno koeficijent likvidnosti – KL (formula za izračun je kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze). To je izuzetno je važan pokazatelj, jer pokazuje sposobnost poduzeća za podmirivanje svojih kratkoročnih obveza, odnosno razinu radnog kapitala. Općenito se smatra da je KL veći od 2 zadovoljavajući, no određene djelatnosti dozvoljavaju i nižu razinu radnog kapitala. U protekle četiri godine koeficijent likvidnosti se blago povećao, i medijan u 2014. iznosi 1,36. I dalje hrvatska društva generalno nemaju dovoljno radnog kapitala, no ohrabruje činjenica da smo po ovom pitanju lani stigli poduzeća iz EU.  Slično je i s koeficijentom obrtaja imovine, odnosno aktive (KOA = Poslovni prihodi/ukupna imovina).

Medijan KOA iznosi 1,3, a ovim se potvrđuje da hrvatska društva imaju preveliku imovinu s obzirom na prihode. Naime, što je veći obrtaj imovine, veći je i profit, i obratno. Kretanje tog pokazatelja ovisi o djelatnosti, ali se generalno KOA od 1,5 smatra dovoljno dobrim. Budući da svaka imovina veže troškove kapitala koji je u Hrvatskoj jako skup, proizlazi da se imovinom ne upravlja efikasno, te je profitabilnost niska. Obrtaj investiranog kapitala (dug + vlastiti kapital) prosječno se kreće na razini od 2 te je rastao po CAGR-u od 0,1% u promatranom razdoblju. To znači  da nije bilo značajnije promjene, dok na razini EU iznosi 2,8, što upućuje na značajno niži obrtaj investiranog kapitala hrvatskih poduzeća.

Dakle, poduzeća u EU prosječno generiraju 40% više prihoda u odnosu na kapital koji je investiran u usporedbi s našima. Promatrajući cjelokupan uzorak, pokazatelji aktivnosti i likvidnosti – rast KOA od 3% i  KL od 2% od 2011. – 2014. upućuju na zaključak da je aktivnost i likvidnost hrvatskih poduzeća rasla, ali po niskim stopama. Ipak, zanimljiva su i novija kretanja. U 2014. KOA je na razini EU iznosila 1,5, a KL  iznosio 1,4. U isto vrijeme kod hrvatskih poduzeća prosječna KOA-e od 1,3 i KL od 1,4 govori o tek nešto nižoj razini obrtaja ukupne imovine, odnosno istoj razini radnog kapitala hrvatskih poduzeća, što također ohrabruje.

Kretanja industrija

 Iz navedenih pokazatelja po industrijama – klasifikaciji prema NKD kodovima, proizlazi da je najveći rast aktivnosti (obrtaja imovine) ostvaren u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane. Međutim, uspoređujući taj pokazatelj s poduzećima iz EU u okviru iste industrijske klasifikacije, on je ipak značajno niži, tj. lani je obrtaj hrvatskih poduzeća iznosio 0,56, a europskih 1,3. Nadalje, s obzirom da na hrvatsko gospodarstvo poseban značaj imaju prerađivačka industrija i trgovina na veliko i malo, možemo zaključiti kako su iste porasle oko 2% (po CARG-u), i to u okviru oba pokazatelja. Uspoređujući navedene industrije s europskim poduzećima proizlazi da je obrtaj imovine u okviru prerađivačke industrije nešto niži (1,4 vs 1,2 u 2014.) a značajno niži u okviru trgovine na veliko i malo (2,6 s 1,7 u 2014.). Koeficijent tekuće likvidnosti je najviše porastao u djelatnosti pružanja smještaja i hrane, te industriji rudarstva i vađenja, a uspoređujući njihove razine u 2014. s europskim poduzećima proizlazi da je djelatnost pružanja smještaja i hrane na razinama europskih poduzeća, dok je KL u rudarstvu i vađenju 23%  niži od europskog prosjeka u 2014.i (1,6 vs 1,3). Bitno je napomenuti da je zadovoljavajuća razina predmetnog pokazatelja iznimno bitna za likvidnost poduzeća, a proizlazi da ista nije zadovoljavajuća u okviru industrije vađenja i rudarstva (istu uglavnom čine poduzeća koja se bave kamenom). Djelatnost trgovine na veliko i malo te prerađivačke industrije se kreće na razini europskih poduzeća u okviru pokazatelja tekuće likvidnosti (KL).

Prinos na investirani kapital
Prinos na investirani kapital (vlastiti + tuđi) pokazuje koliko uspješno se upravlja kapitalom koji je angažiran u nekom poduzeću. Minimalni prinos na angažirani kapital bi trebao biti veći od kamata koje plaćamo na tuđi kapital. U suprotnom "prodajemo jabuke po nižoj cijeni nego što ih kupujemo" i stvaramo gubitak.Promatrajući ROIC pokazatelj (povrat na investirani kapital – EBIT/vlastiti kapital + financijske obveze), koji prikazuje povrat na investirani kapital, zaključujemo da hrvatska poduzeća "prodaju jabuke" po 9%. Postavlja se pitanje po kojoj cijeni ih kupuju? Efektivna kamatna stopa na sredstva koja se uzimaju kod banaka ili leasinga su nerijetko oko 9% pa proizlazi da vlasnicima i ne ostane puno.

Razlika od 4 postotna poena u odnosu na EU se čini ogromna, iako je došlo do pomaka s 8% na 9%. Drugim riječima, kada se pitamo zašto strani investitori ne dolaze u Hrvatsku imamo odgovor – u EU prosječno zarađuju 13% na investirani kapital, a kod nas samo 9%. Uzmemo li u obzir da je kapital u EU jeftiniji, nerealnim se čini značajnije privlačenje ino investicija i projekata koji se djelomično financiraju vlastitim kapitalom, a djelomično bankovnim kreditima. Posebno zabrinjava pad prinosa na kapital u djelatnosti poljoprivrede. S druge strane, profitne marže po nekim industrijama pokazuju blagi pozitivan trend. Promatrajući pokazatelj povrata na investirani kapital i EBIT maržu po industrijama, proizlazi da su rudarstvo i vađenje, djelatnosti pružanja smještaja i hrane te financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja imale najveći rast predmetnih pokazatelja.

No, uspoređujući ih s prosječnim europskim pokazateljima u 2014., prema ROIC pokazatelju navedene industrije značajno odstupaju (14,2%, 13,8 %, 9,5% vs. 6,5%, 4,1%, 3,7%), a isti je vrlo bitan jer prikazuje povrat na kapital investiran od strane investitora (vlasnika i kreditora). Pokazatelj EBIT marže je, također, značajno niži izuzev financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja koji je veći od europskog prosjeka (9,1% vs 6,6%). Vezano za prerađivačku industriju te trgovinu na veliko i malo proizlazi da se EBIT marža prosječno u promatranom razdoblju, a i u 2014. godini, kreće na razini europskih poduzeća. Međutim, povrat na investirani kapital (ROIC) značajno je niži u obje promatrane industrije (13,4% vs 8,7%; 13,6% vs 11,2% u 2014. g) u 2014., a približno je jednak odnos i prosjeka 2011.-2014. ROIC pokazatelja.

Pokazatelji zaduženosti
Analiza stupnja samofinanciranja  (K/A je vlastiti kapital/aktiva) kao i trend u zadnje četiri godine zanimljiva je s aspekta predstečajnih nagodbi, i to zbog pitanja postoji li velika razlika u strukturi financiranja. Generalno se smatra da stupanj samofinanciranja ispod 30% nije dovoljan. Ovdje se vidi vrlo dobar trend, rastao je od 29% u 2011. do 33% u 2014. No i dalje zaostajemo za EU. Na razini europskih poduzeća on je lani iznosio 36,4%. Kod nas su pozitivna i kretanja po ovoj osnovi zabilježena u razdoblju 2011. – 2014., CARGO iznosi 4,8%. Najveći rast registriran je u industriji rudarstva i vađenja, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, te poslovanjima s nekretninama. Međutim, razina samofinanciranja je značajno niža od europskih poduzeća iz istih industrija u djelatnosti poslovanja s nekretninama (36% naspram 11% u 2014.) i industriji rudarstva i vađenja (56% naspram 40% u 2014.). Nešto je niža u djelatnosti zdravstvene zaištite i socijalne skrbi (41% naspram, 38% u 2014.).