U Europski patentni ured (EPO) svaki dan se prijavi više od 500 novih patenata, a otprilike svaka dva tjedna među njima bude i jedan iz Hrvatske. Prijave dolaze ne samo iz zemalja članica, štoviše, najviše ih je lani zaprimljeno iz SAD-a, iz kojega je stiglo 46,5 tisuća od ukupno 188,6 tisuća patenata. Druga po prijavama je bila Njemačka (26 tisuća), potom Japan (21,7 tisuća), Kina (16,7 tisuća), Francuska (10,5 tisuća) i Koreja (9,3 tisuće), a među zemljama s većim brojem patenata su i Švicarska, te sve skandinavske zemlje. Hrvatska je u evidenciji rangirana iza bivših socijalističkih zemalja, a susjedna Slovenija, s kojom se uvijek rado uspoređujemo, puno je naprednija u prijavama svojih patenata. Lani ih je iz Slovenije zaprimljeno 116, s tim da je to 30% podbačaj u odnosu na prethodnu godinu. No, i uzme li se u obzir veličinu države i brojnost stanovništva, Hrvatska se odveć ne ističe na ovoj ljestvici, na kojoj je rangirana na 41. mjestu od 133 zemlje (Slovenija je 20.), a prvak na njoj je Švicarska. Inače, dvije trećine patenata prijavljenih EPO-u dolazi iz velikih poduzeća, a lideri su pri tom Huawei, Samsung, LG, Ericson i Siemens, dok 20 posto daju mali i srednji poduzetnici, a 5 posto su projekti sveučilišta i javnih istraživačkih institucija.

Ova statistika jedna je u nizu iz koje se može dobiti pozicija koju Hrvatska zauzima po inovativnosti svog gospodarstva, pa primjerice i po Global Innovation Indexu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) stoji na 42. mjestu među 132 zemlje i tu poziciju drži proteklih pet godina. To je nešto složeniji način ocjenjivanja, no iz podindeksa ulaganja u inovacije i inovativnih rezultata zaključak je da su u 2021. inovacijski rezultati Hrvatske relativno slabiji u odnosu na ulaganja u inovacije. Prednostima se pri tom izdvajaju ekološka održivost, izvoz kulturnih i kreativnih usluga u odnosu na ukupnu trgovinu, broj objavljenih znanstvenih i tehničkih članaka i omjer učenika i učitelja u srednjoškolskom obrazovanju, dok su slabe točke među podindeksima niska razina suradnje između sveučilišta i industrije, nedovoljna razvijenost klastera i niska produktivnost rada. Mnogi analitičari primjećuju povezanost razine inovativnosti europskih zemalja s kulturnim, etničkim i drugim uglavnom sociološkim čimbenicima, posebno načina života i otvorenosti društva prema znanju i novome, prema istraživanju.

Pozicija Hrvatske, naravno, odraz je njezine strukture gospodarstva, u kojoj su s tranzicijom, ratom i tržišnim okolnostima, nestali mnogi veliki industrijski sustavi koji su nekad nosili razvoj i istraživanja, pa u strukturi inovacija neobično velik udjel imaju i one “iz garaže”, no bilo veliki ili manji proizvođači, industrija bez inovacija nema budućnosti.

Dajana Mrčela, predsjednica novoosnovane Udruge prerađivačke industrije i djelatnosti u tehnologiji (UPIDuT), ističe kako su srednje i velike tvrtke najizloženije međunarodnoj konkurenciji, velikim regionalnim i globalnim tvrtkama koje uglavnom u svojim zemljama imaju veću dostupnost do poticaja i pristup fondovima. U tvrtkama takve veličine, reći će ona, inovativnost i efikasnost recept su uspjeha, ali taj recept pretpostavlja kontinuirana ulaganja. Bez inovacija, u globalnoj utakmici teško se može ostati konkurentan oslanjajući se samo na efikasnost i optimizaciju poslovanja.

Neophodno financiranje

Inovacijama je neophodno osigurati (su)financiranje, a po njezinoj ocjeni institucije u Hrvatskoj rade na raspoloživosti fondova i potpora, natječaji se otvaraju, ali potencijal EU fondova ipak nisu dovoljno iskorišteni.

”Prerađivačka industrija stvara dodanu vrijednost, ima R&D odjele i kapacitete za inovacije koje mogu biti nezamjenjive na regionalnom i globalnom tržištu. Uzmimo primjerice tvrtku Končar koja je participirala ili u potpunosti izgradila čak 375 hidroelektrana u svijetu”, ističe Dajana Mrčela. Iz njezinih riječi može se razaznati da uočava na slabu točku koju se dalo uočiti u dosadašnjoj praksi raspodjele sredstava EU fondova na razvojne projekte. Velikih imena iz prerađivačke industrije nema među onima koji su mogli aplicirati za europska sredstva. I nedavni natječaj za sredstva iz NPOO-a “Komercijalizacija inovacija” vrijedan 380 milijuna kuna, usmjeren je za inovacije koje dolaze od mikro, malih i srednjih poduzetnika.

Predsjednica UPIDuT-a smatra važnim da i veći dionici prerađivačke industrije imaju što veću mogućnost iskoristivosti EU fondova jer to automatski znači bolji položaj i percepciju industrije pa i same države. Navodi kao primjer da je jedan od EU fondova u kojem je osigurano na stotine milijuna eura javne potpore već tri godine na raspolaganju i Hrvatskoj među drugim, novim državama EU. Radi se, kaže, o modernizacijskom fondu za operatere u sustavu emisije CO2, a prema dostupnim informacijama u tri godine tek je jedan projekt odobren u Hrvatskoj.

”Problem dijelom postoji i zbog izostanka mogućnosti i sustava vlastitog sufinanciranja, no glavni je problem izostanak raspisivanja natječaja kako bi se tvrtke koje imaju kapacitete mogle prijaviti, a zasad se još čekaju konkretne informacije o natječaju koji je najavljen za treće tromjesečje ove godine”, ističe Dajana Mrčela. Ukazuje i da je u dosadašnjim natječajima maksimalna javna potpora za velike tvrtke skromna, dok su zahvati koje tvrtke s visokom energetskom potrošnjom moraju realizirati iznimno veliki, te bi o tome po njoj trebalo više razgovarati. Važno je, dodaje, intenzivno raditi na usavršavanju timova u provedbi natječaja jer je bez kompetentnih konzultanata i dobre informiranosti upitna dobra alokacija tih sredstava.

No, ne propušta naglasiti da je hrvatska prerađivačka industrija oduvijek povezivala tradiciju i inovacije, primjera radi, Saponia na čijem je ona čelu, postoji 128 godina, te ove godine slavi 60 godina vlastitog razvojno-istraživačkog instituta u kojem su stvarane formule svih inovativnih proizvoda koje koristi većina kućanstava u regiji.

Europski fondovi

”Saponia ima perspektivni plan razvoja i cilj nam je i dalje biti među vodećim proizvođačima deterdženata i sredstava za čišćenje u regiji i ukoliko bude mogućnosti da buduće investicijske projekte sufinanciramo sredstvima EU, zasigurno ćemo se prijaviti. Saponia je oduvijek polagala veliku pažnju zaštiti okoliša i suradnji sa zajednicom u kojoj djeluje, no zadnjih godina implementacija principa održivog razvoja u sve razine poslovanja tvrtke postaje razlikovni faktor i jedna od strateških odrednica poslovanja”, ističe Dajana Mrčela.

Oslanjanjem na europske fondove Saponia trenutno provodi programe ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti, ugradnjom solarnih panela i energetske obnove šest proizvodnih pogona, građenih inače još prije 1968., a projekt je vrijedan 62 milijuna kuna. On će rezultirati značajnim uštedama i poboljšanju radnih uvjeta, a spremni su i čekaju nove natječaje za druge projekte ulaganja u nove, tehnološki naprednije proizvodne linije.

Iako je u snimanju Hrvatske za Global Innovation Index kao jedna od glavnih slabosti izdvojena nedovoljna kooperativnost između znanstvene i proizvodne zajednice, primjera koji govore drugačije ipak ima, a jedan od njih je zagrebački Končar. Lani je obilježio stogodišnjicu djelovanja, a u daljnjem razvoju okrenuo se razvoju segmenta obnovljivih izvora energije i digitalizacije postojećih proizvoda i usluga, naravno vodeći pritom računa i o daljnjem smanjenju štetnog utjecaja na okoliš.

”Razvidno je kako danas elektroenergetska mreža nije dostatna za integraciju svih planiranih OIE u budućnosti. Postoji dakle velik prostor za investiranje u revitalizaciju, ali i izgradnju novih segmenata elektroenergetske mreže. Treba voditi računa da se u narednom razdoblju slabosti poput niske energetske učinkovitosti, nedostataka u elektroenergetskim mrežama, ovisnost o uvozu, nedovoljna razina digitalizacije i slično otklone”, polazna je točka u Končaru, u kojem su inovacije i tehnološka modernizacija označene su kao jedna od transformacijskih poluga, bez koje nije moguće ostvariti daljnju opstojnost tvrtke. Na početku svog drugog stoljeća reći će da su ubrzana digitalizacija i digitalna evolucija neophodne. Što se suradnje sa znanstvenom zajednicom tiče, Končareva tvrtka Končar – Generatori i motori sa svojim istraživačko-razvojnim projektom “Razvoj potpoljenog agregata za male hidroelektrane s niskim padom vode” uspjeli su dobiti potporu i sufinanciranje iz Europskog fonda za regionalni razvoj, u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., a partneri u tom projektu su mu Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) i Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu te tvrtka INPIRIO. Projekt uključuje aktivnosti industrijskog istraživanja i eksperimentalnog razvoja, a realizirat će se do 17. kolovoza 2023.

Razvit će se, kako kažu u Končaru, novi, ekološki prihvatljiv proizvod sa svim glavnim dijelovima te razvijenim i verificiranim rješenjem za trajni daljinski nadzor, koji će na globalnom tržištu iskorištavanja hidroenergije u proizvodnji električne energije u potpunosti ponuditi primjenu nove napredne tehnologije, a koji u takvom sjedinjenom stanju još ne postoje na globalnom tržištu.

Inovacijskoj kulturi važnost, kako vole reći, pridaju i u vodećoj hrvatskoj mesnoj industriji PIK Vrbovec, koja neprestano osluškuje potrebe potrošača kako bi spremno reagirali na nove trendove na tržištu.

”Sukladno tome, u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, pokrenuli smo istraživački projekt “Clean label – razvoj linije mesnih prerađevina bez aditiva” koji je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Cilj projekta je razviti novu liniju proizvoda iz grupa mesnih prerađevina bez dodatka prehrambenih aditiva ili, ukoliko to nije moguće, razviti proizvode s njihovom zamjenicom prirodnog podrijetla čime se prati važan trend u industriji, a to je “health&wellbeing” potrošača”, ističu u PIK Vrbovcu, čiji je projekt vrijedan više od 20 milijuna kuna, a iznos koji sufinancira EU je gotovo 12 milijuna kuna. Plan je u okviru projekta razviti novu “clean label” liniju proizvoda u segmentu mesnih prerađevina, a sama realizacija trebala bi se odvijati u dvije faze – industrijsko istraživanje i eksperimentalni razvoj. Suradnju sa sveučilištem prakticira i prerađivačka tvrtka za pčelarstvo PIP, čije su inovacije vezane i uz sektor prehrane i farmaceutike, odnosno kao dodaci prehrani i prirodna kozmetika, inovativne tehnološke procese i nove analitičke metode. “Trenutno radimo dovršenje inovacije BeeSmoke i BeeSmoke forte, inovativno peletirano gorivo za dimilicu”, ističu u PIP-u, a dodaju i da je Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u završnoj fazi praćenja utjecaja na pčele i nametnika varrou, što, procjenjuju, može biti proizvod od važnosti za svjetsko pčelarstvo.

Na svjetskoj razini prepoznatljivost hrvatskom inovacijskom potencijalu daju novi ozbiljni poletarci poput Mate Rimca, koji status industrijalca u naprednoj automobilskoj proizvodnji zapravo tek treba potvrditi i očuvati pri tom svoju inovativnost. Na vlastitim inovacijama digli su se i primjerice riječki farmaceut Jadran Galenski Laboratorij, a dobar uzor postoji i u DOK-ING-u, inženjerskom lideru u razvoju i proizvodnji visokokvalitetnih robotskih i autonomnih sustava koji je najprepoznatljiviji po svom stroju za razminiranje MV-4, najprodavanijim takvim strojem na svijetu. U sjedištu tvrtke na Žitnjaku inovativni Odjel za istraživanje i razvoj DOK-ING-a razvija robotske sustave od same ideje pa sve do isporuke krajnjim korisnicima u više od 30 godina postojanja pobrali su preko sto nagrada za inovacije i tehnologije u četiri područja kojima se bavi, u segmentu sigurnosti i obrane: za vojnu inženjeriju, NKBR (nuklearno, kemijsko, biološko i radiološko) ugroze, protuterorizam, te u komercijalnom segmentu podzemno rudarstvo. Odjel razvoja i istraživanja u DOK-ING-u broji 40-ak ljudi, uglavnom diplomiranih inženjera strojarstva i elektrotehnike. Kadrovi su uvijek ključni u ovakvim sustavima, a u uvjetima gladi i pomame za njima, potrebna su ulaganja i u njihovo zadržavanje. U sam projekt, ovisno o vrsti, potrebno je, kažu, investirati od nekoliko tisuća do nekoliko milijuna eura, a razvoj projekata za nove proizvode traju, prema iskustvu DOK-ING-a, traje između jedne i tri godine. No, niti tu posao ne staje, jer i nakon stavljanja proizvoda na tržište potrebno je nastaviti prikupljati informacije i na temelju toga unapređivati proizvod.

Novac i vrijeme

Za razvoj inovacija potrebno je i novca i vremena, to košta. Doći do inženjera i zadržati ga, graditi i financirati razvojno-istraživačke centre, košta. Zbog toga inovacije i jesu dobro organiziran posao, koji odražava sliku jednog društva. Hrvatska slika odudara od svjetskog prosjeka, jer, kako je nedavno ukazao predsjednik Udruge inovatora Hrvatske Miljenko Šimpraga, kod nas 85 posto inovacija nastaje u garažama, a samo 15 posto u gusto isprepletenoj mreži univerziteta, znanstvenih institucija i najvećih kompanija. Premda se slika prosječnog inovatora nije promijenila, društvene mreže i EU fondovi pridonose da njihove inovacije ipak više dolaze u stvarnu proizvodnju.