Rijetke su osobe iz nogometnoga svijeta koje su globalno poznate, a da nisu uspješni igrači ili eventualno najbolji treneri.

Jedan od njih je Pierluigi Collina, bivši nogometni sudac, najbolji u svojoj generaciji. Collina je rođen u Bologni 1960., gdje je diplomirao ekonomiju. Do 1995. i uvrštenja na FIFA-inu ljestvicu međunarodnih sudaca bavio se financijskim savjetovanjem, svojom prvom profesijom, od koje je zarađivao za život sudeći paralelno utakmice talijanske Serie A.

Od 1998. do 2003. šest je puta uzastopno proglašavan najboljim sucem na svijetu. Svoju posljednju utakmicu sudio je 2005., kad se povukao s međunarodne sudačke scene i posvetio svom prvotnom biznisu. S Pierluigijem Collinom razgovarali smo povodom njegova dolaska u Zagreb na Small&Medium Business Forum, konferenciju posvećenu malom i srednjem poduzetništvu u organizaciji Poslovnog dnevnika, gdje će 6. listopada održati motivacijsko predavanje.

Proslavili ste se kao nogometni sudac, koje vam je trenutačno područje interesa u profesionalnom životu?
Nema sumnje da sam poznatiji po svojim postignućima na nogometnim igralištima nego po svom radu kao financijski savjetnik, što je posao koji sam radio desetak godina, sve dok se nisam odlučio u potpunosti posvetiti sudačkoj karijeri. Od 2005., kad sam se povukao, nastavio sam raditi u istom sektoru, najprije kao odgovorna osoba za suce talijanske Serie A, a od 2010. kao UEFA-in Chief Refereeing Officer. Uz tu djelatnost u nogometu, radio sam i kao 'keynote speaker' i obrađivao teme kao što su leadership (vodstvo), donošenje odluka i priprema.

Često ističete paralele između nogometa i biznisa. Koje su ključne veze između vašeg trenutačnog posla i onog sudačkog? 
Postoji mnogo zajedničkih elemenata u poslovnom i u sportskom svijetu. U oba je priprema ključ uspjeha. Donošenje odluka ono je čime se jedan menadžer svakodnevno bavi, upravo kao i sudac tijekom utakmice. Donošenje odluka u psiho-fizički stresnim situacijama vrlo je složeno. Kad se obraćam poslovnim ljudima, pokušavam objasniti način na koji suci donose pravilne odluke u teškim situacijama.

Koje ste vještine stekli u sportu, a možete ih primijeniti u poslu?
Osim onoga što sam rekao o pripremi i o donošenju odluka, timski sportovi uče nas da je pobjeda rezultat doprinosa svakog člana tima, a ne samo jedne velike "zvijezde". U poduzeću vrijedi isto. Uz to je važna i sposobnost prevladavanja neuspjeha i grešaka kako bismo se na teren vratili snažniji.

Pretpostavljam da jedna od ključnih značajki dobrog suca i dobrog menadžera uključuje hrabrost i sposobnost donošenja brzih odluka pod pritiskom?
Pritisak i vrijeme dva su čimbenika koja donošenje odluka čine zaista složenim. Biti ispred sto tisuća gledatelja, a možda i nekoliko stotina milijuna televizijskih gledatelja, na finalu Lige prvaka predstavlja golemi pritisak. Ako tome dodamo i odgovornost koja proizlazi iz posljedica koje jedna odluka može nositi sa sobom, i s ekonomskog gledišta pritisak postaje zaista golem. Svemu tome treba dodati i činjenicu da sudac donosi odluke u manje od pola sekunde. Nije loše, zar ne?

U poslu, kao i u nogometu, je li važno slijediti pravila igre? 
Bez pravila nema natjecanja, na terenu i izvan njega. A bez poštovanja pravila nema korektnoga natjecanja. Riječ je o vjerodostojnosti. Nikoga ne zanima djelovanje u sektoru u kojemu ne postoje pravila ili u kojemu se ta pravila, ako postoje, ne poštuju. Sudac je odgovoran  za to da se natjecanje i utakmica odvijaju po pravilima.

U poslovnom svijetu vlada životna filozofija koja kaže da ništa nije savršeno i da se greške događaju, one su sastavni dio posla. Je li to prihvatljivo?
Ljudsko biće nije savršeno i dio je njegove prirode činiti greške. Naravno, treba raditi na tome da se broj počinjenih grešaka smanji, a u ovom slučaju glavnu ulogu ima priprema. Vrlo često greške kod sudaca ovise o umoru, tj. o nedostatku jasnoće u trenutku odlučivanja. Isto se događa kod nogometaša. Stoga optimalna fizička priprema omogućuje smanjenje grešaka. I iznenađenje može biti uzrok greške. Poznavanje svih informacija o utakmici koju sudac vodi, taktike ekipa i tehničke karakteristike nogometaša omogućuje maksimalno smanjenje utjecaja iznenađenja.

Je li pošteno iskupljivati se za vlastite pogreške tijekom igre, kao što čine mnogi nogometni suci?
Nadoknaditi počinjenu grešku za suca znači učiniti drugu. Budući da se njegov rad procjenjuje ne temelju počinjenih grešaka, mislim da za njega ne bi bilo pozitivno da se s jednom greškom zbroji druga.

Kao nogometni sudac, uživali ste veliki autoritet među kolegama i igračima. Poučavate li svoje klijente kako postići i zadržati autoritet kod svojih podređenih? Mogu li se te vještine naučiti, ili se osoba mora roditi s tim talentom?
Vodstvo, ili leadership, nešto je što ne možete steći ako već ne posjedujete. Neki se aspekti mogu poboljšati. Ne može se, međutim, izmisliti lidera ako imate karakteristike sljedbenika.

Što je po vašem mišljenju glavna ili ključna razlika između dobrog menadžera i vrhunskog menadžera?
Top menadžeru izgleda jednostavno ono što je drugima komplicirano. On zna kako pravilno donositi odluke koje ne smiju biti krive i zna prepoznati talent.