Povodom Susreta predstavnika poslodavaca iz 25 zemalja Europe i središnje Azije koji će se danas i sutra održati u Mlinima kraj Dubrovnika, razgovarali smo s Renate Hornung-Draus, potpredsjednicom Međunarodne konfederacije poslodavaca.

Što je obilježilo poslovanje europskih poslodavaca u ovoj godini, koje biste stvari izdvojili kao najbolje, a što vam je, s druge strane, stvaralo najviše problema?
Od pozitivnih stvari izdvojila bih činjenicu da strukturne reforme provedene u brojnim europskim državama pogođenim ekonomskom krizom počinju davati prve znakove uspjeha: zamjećuje se ekonomski rast i rast stopa zaposlenosti u državama poput Španjolske, Portugala, Irske, a i poslodavci iskazuju veći optimizam negoli je to bio slučaj posljednjih godina. No, geopolitički i globalni izazovi su imali vrlo negativan učinak na europske tvrtke, kao unutar, tako i izvan EU. 

Što poduzetništvo Staroga kontinenta očekuje u godini koja je pred nama, koja pitanja predstavljaju najveće izazove?
Uz usporavanje globalne ekonomije i rast rizika od spekulativnih ulaganja, sljedeća će godina biti puna izazova za poslovni sektor. Stoga će tim važnije biti rješavanje političkih sukoba u Europi i u europskom susjedstvu, na miroljubiv način. Poslovnom sektoru je potreban mir i stabilnost kako bi rastao i stvarao nova radna mjesta. Sljedeći izazov je digitalna ekonomija i priprema tvrtki da odgovore na taj izazov, ali i zaštite se od rizika digitalne tehnologije. Upravljanje tranzicijom prema digitalnoj ekonomiji ključni je izazov za europske tvrtke u nadolazećim godinama. 

Većina europskih zemalja uspjela se napokon othrvati recesiji. Hrvatska je, nažalost, tek zagazila na taj put. Što biste u tom smislu savjetovali poslodavcima koji posluju na našem tržištu, koji je najpoželjniji model uspona ka održivom oporavku?
Ne postoji jedno rješenje koje bi pristajalo svima. Hrvatska ne bi trebala pokušavati kopirati neki drugi ekonomski model. Naprotiv, trebala bi iskoristiti svoje snažne strane i razviti svoj ekonomski potencijal na osnovi turizma, komercijalnih hub-ova prema drugim državama jugoistočne Europe, poljoprivrede i industrije.  Također, trebala bi diversificirati industrijsku proizvodnju kako bi bila manje podložna sektoralnim fluktuacijama. Poslodavci bi se trebali pozabaviti obukom mladih ljudi, kroz dualno strukovno obrazovanje, kako bi se i njima osigurala ekonomska perspektiva te ih se motiviralo na ostanak u Hrvatskoj.  

Kako u tome može i mora pomoći državna vlast? Što joj se ne smije tolerirati želimo li trajniji gospodarski rast?
Država ima veliku odgovornost u poboljšanju uvjeta za poslovanje. To se odnosi na pravni okvir, koji bi trebao biti jednostavan, pravedan i omogućiti stvaranje novih poduzeća, a posebice se to odnosi na male i srednje poduzetnike i start-upove, te potaknuti tvrtke na stvaranje novih radnih mjesta. To se također odnosi na administrativnu i pravnu infrastrukturu: sposobnost provođenja zakona, inspekcije koje se odnose na radne uvjete, te brzo i pravedno pravosuđe, koje mora pomoći u rješavanju pravnih sporova i u borbi protiv korupcije. Naposljetku, to se odnosi i na dužnost države da osigura tehnološku infrastrukturu u cijeloj zemlji (Internet, telefon), transportnu infrastrukturu, dostatan javni prijevoz i posljednje, iako ne najmanje važno, odličan obrazovni sustav te poticaj istraživanju i razvoju, što je osnova za ekonomski razvoj i inovacije. 

Kakve su trenutno prilike za poslovanje u jugoistočnoj Europi, gdje se skrivaju najlukrativniji potencijali?
Postoje izvrsne prilike, no ograničava ih regulatorni okvir koji je previše restriktivan i presložen, nedostatna javna infrastruktura, kao i korupcija, s kojom je potrebno uhvatiti se u koštac.

A što je s troškovima poslovanja na ovom području u odnosu na druga globalna tržišta?
Troškovi su uvijek u funkciji proizvodnje i produktivnosti. Hrvatska bi prije svega trebala raditi na poboljšanju produktivnosti. Nadalje, troškovi izdvajanja za socijalnu sigurnost ne bi trebali biti preveliko opterećenje na poslodavcima. Njih bi trebalo dijeliti cijelo društvo.  

Kako biste ocijenili dijalog i suradnju europskih poslodavaca i sindikata? Ima li potrebe i, uopće, prostora za poboljšanje?
Socijalni dijalog u EU je vrlo živ i aktivan. Socijalni partneri su usvojili novi  program rada i sad iščekujemo suradnju s novim vodstvom ETUC-a. Novoimenovani glavni tajnik ETUC-a, Luca Visentini dolazi iz Trsta i prirodno gleda s posebnim interesom na područje jugoistočne Europe. On će biti gost i govornik na ovom sastanku IOE-a u Dubrovniku. Izazov za europski socijalni dijalog je da bude skladu i potakne na aktivno sudjelovanje socijalnih partnera iz novih država članica.