Kako se približavamo kraju godine, uobičajeno je da se osvrnemo i promislimo o postignućima, ali i da razmislimo u čemu možemo bolje. U 2018. godini Hrvatska je premašila očekivanja na puno područja no pred njom i dalje ostaju veliki izazovi.  Hrvatsko je gospodarstvo nastavilo rasti četvrtu godinu za redom. U porastu su zaposlenost i plaće, tekući račun  platne bilance je u suficitu, a javne financije u dobrom stanju, uz daljnje smanjenje javnoga duga koji trenutno iznosi oko 75 posto bruto domaćeg proizvoda.

Znatan dio duga cestovnog sektora, koji ukupno iznosi oko 10 posto BDP-a, uspješno je refinanciran, poboljšana je iskorištenost sredstava iz fondova Europske unije, a znatni se napori ulažu i u reformu i povećanje učinkovitosti sustava upravljanja tim fondovima. Intenziviran je rad na važnom projektu Slavonija, Baranja i Srijem kojim se nastoje poboljšati mogućnosti za gospodarski napredak regije. Isto tako, izbjegnuta je kriza povezana s Agrokorom, koja je prijetila u 2017. godini. Ta su postignuća prepoznala i financijska tržišta, što je dovelo do smanjenja premije rizika za Hrvatsku i poboljšanja njezina kreditnog rejtinga. Čini se kako će Hrvatska zakoračiti u 2019. godinu na krilima povoljnih makroekonomskih trendova, iako uz nešto izraženije negativne rizike.

U Svjetskoj banci procjenjujemo kako će se stopa rasta BDP-a kretati oko 2,8 posto, uz znatan oporavak investicija – kako javnih, tako i privatnih, te uz nastavak pozitivnih kretanja na tržištu rada uz daljnji pad stope nezaposlenosti. Na fiskalnoj strani, podržavamo nastavak smanjenja poreznog opterećenja i javnoga duga, kao i novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti kojim će se dodatno ojačati nacionalni fiskalni okvir.No, je li vrijeme za fanfare? Mislim da još nije. Hrvatska mi i dalje izgleda poput uspavane ljepotice koja čeka da ju se probudi. Premda pozdravljamo nedavna postignuća, ne možemo zanemariti činjenicu da je realna konvergencija Hrvatske prema višim razinama dohotka u EU zaustavljena još 2008. i da zemlja danas zaostaje za većinom usporedivih zemalja regije prema velikom broju ključnih pokazatelja.

Hrvatska bilježi jednu od najnižih stopa aktivnosti radne snage u EU (66% za radno sposobno stanovništvo), a tržište rada je i pod dodatnim pritiskom zbog  iseljavanja stanovništva. Povećanje produktivnosti teče sporo, a investicije, koje čine oko 20% BDP-a, i dalje su ispod pretkriznih razina. K tome, više od 26% stanovništva izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a ne vidimo naznake uvođenja socijalne politike temeljene na imovinskom cenzusu kako bi se poboljšala učinkovitost i ciljanost naknada za najsiromašnije. I dok je Vlada uspješno rješavala krize poput one povezane s koncernom Agrokor, već se pojavljuju nove, poput brodogradilišta Uljanik, koja će imati značajan fiskalni učinak, u najgorem slučaju nešto iznad 1 posto BDP-a.

Nemojmo zaboraviti da, iako smo svjedočili nekim reformama u 2018., još nismo vidjeli one duboke i preobražavajuće koje bi mogle značajno preokrenuti razvojni put Hrvatske. Poduzete aktivnosti su općenito bile ili preblage ili ih tek treba u potpunosti provesti. Temeljne reforme poput kurikularne, koja se eksperimentalno provodi u 74 škole, predstavljaju važan korak u pravom smjeru, ali trebat će mnogo vremena da daju rezultate. Mirovinska reforma koja je upravo u saborskoj proceduri iziskuje daljnju analizu, ali naše je mišljenje da se može smatrati tek djelomičnim uspjehom,  bude li usvojena u predloženom obliku. Hrvatska i dalje zaostaje za usporedivim zemljama po nizu pokazatelja (primjerice, prema Pokazateljima kvalitete upravljanja Svjetske banke (WGI), Hrvatska je najneuspješnija zemlja EU-a po kvaliteti propisa). U nekim područjima nastavlja s nazadovanjem, pa je tako prema Izvješću o lakoći poslovanja (Doing Business) za 2019., Hrvatska pala za 7 mjesta u odnosu na prethodnu godinu. I to ne zato što Hrvatska ne provodi nikakve reforme, već zato što drugi rade više i brže.

Općenito, napredak je prespor, uključujući i ključna područja poput pravosuđa, zdravstva i željeznica, a to su samo neki od primjera. U pravosuđu, rješavanje građanskih i trgovačkih sporova još predugo traje, a izvršenje presuda i naplata s naslova ovrhe i dalje su problematični. Pravosuđe se i dalje često ističe kao jedna od najvećih zapreka za efikasno poslovanje u Hrvatskoj. Isto tako, Hrvatska je i dalje suočena s potrebom da transformira svoj zdravstveni sustav i poveća njegovu učinkovitosti i financijsku održivost. Stanje u zdravstvu dodatno zabrinjava kada se uzme u obzir demografska slika zemlje, odnosno starenje stanovništva. Naposljetku, državne željeznice vape za poslovnim restrukturiranjem i trebale bi kudikamo bolje koristiti subvencije iz državnog proračuna.

Stanje je slično i u mnogim drugim državnim poduzećima koja muče pitanja učinkovitosti i konkurentnosti. Sve u svemu, potrebne su duboke promjene u javnom sektoru kako bi se suštinski unaprijedila njegova uloga kao regulatora i pružatelja usluga za građane i poduzetnike.No, zbog čega zagovaramo te reforme? Zato što će bez otklanjanja institucionalnih slabosti i modernizacije javnih usluga biti nemoguće povećati produktivnost i konkurentnost privatnog sektora i podići kvalitetu ljudskog i fizičkog kapitala.

Struktura gospodarstva Hrvatske, njezina novija povijest i činjenica da njezini stanovnici mogu odlučiti da u pomanjkanju stvarnih mogućnosti jednostavno odu nekamo drugamo ne dopuštaju Hrvatskoj da bude uspavana, ma koliko bila lijepa. Stoga je neumoljiva provedba smionog programa reformi najbolja opcija kako bi se u Hrvatskoj podigao potencijal za rast, bez kojeg će biti teško postići daljnje smanjenje siromaštva i povećanje životnog standarda svih građana.Vidim da u Hrvatskoj postoji inventivnost, spoznaja i želja da se poboljšaju izgledi za svjetlijom budućnošću ove lijepe zemlje.  Izdašni iznosi fondova Europske unije koji su na raspolaganju, stabilnost i prednosti članstva u Uniji, nedavni uspjeh u fiskalnoj konsolidaciji, velika prirodna bogatstva i povoljan zemljopisni položaj – potencijal su koji treba u potpunosti iskoristiti. No, vrijeme je od presudne važnosti. Nemojmo više spavati.