Znate li ono kad čujete pjesmu s festivalske pozornice u splitskom Zvončacu koja je, slaveći suživot Slavonije i Dalmacije, govorila o skladnom duetu tamburice i mandoline? Eh, pa taj suživot nije samo moguć u šlagerima i vezama koje nastaju nakon romantičnog ljetovanja na moru već i na etno-gastro sceni. „Brak“ slavonskog kulena i plavca malog ili proizvoda od „fajferice“ s dingačem, ili mekanih dalmatinskih sireva s kontinentalnim merlotom ili cabernet sauvignonom, odavno je već dobro poznat. I uspješan. Međutim, kako stojimo s graševinom? Ili, najkraće rečeno, sa sparivanjem gastro ikona ili tradicijskih dalmatinskih jela iz šibenskog zaleđa s „kontinentom“. Posebice graševinom poput one iz vinarije Erdutski vinogradi? Odgovor s „lica mjesta“ je – sjajno.
Restoran „Atrium“ u Lozovcu, u neposrednoj blizini ulaza u Nacionalni park Krka, dobro je poznata gastronomska adresa. Njihov a la carte restoran, ali i catering te jela koja nude na brojnim događanjima, promocijama i svadbama, bitno odskače od ponude uobičajenih restorana u koje dolazi većina gostiju – ili iz svatovskih kolona ili izletničkih autobusa. Jedan od razloga je korištenje domaćih odnosno lokalno uzgojenih namirnica te ribe i mesa iz najbližeg okruženja. Drugi je maštovitost jelovnika koji – i za vesele svatove i za turističke grupe – uz nezaobilazne „zicere“ poput janjetine i odojka s ražnja ili teletine ispod peke, nudi i krem juhu od lokalnog povrća, rižoto od svježih plodova mora, paške sireve, pancetu i lokalni pršut, domaći kruh, kroštule, fritule… A uz to lokalna vina nezaobilaznog debita i plavine ili pak graševinu iz Erduta. Graševina koja je postala nešto kao „all around“ vino koje – bez imalo pretjeravanja – prianja uz svaku gastronomsku podlogu.
To je još očitije u restoranu koji nudi jela a la carte.
Jedan od standarda dalmatinske restoranske ponude je svakako hobotnica na salatu. No u „Atriumu“ dolazi u zanimljivoj kombinaciji s mladim lukom (kapulicom), ukiseljenim kaparama, kuhanim slanutkom (ili čičvardom), crvenim lukom, cherry rajčicama te emulzijom lokalne kvasine i maslinova ulja. Odabir slanutka – te prvorazredne namirnice koja je othranila mnoge generacije šibenskog zaleđa – umjesto uobičajenog krumpira, pun je pogodak. Idealan suputnik uz hobotnicu pokazala se graševina Erdutskih vinograda čija je svježina i aroma zelene jabuke savršeno legla uz tako pripremljeno jelo.
Graševina se pokazala i kao bezgrješan par uz lokalnu pastrvu, filetiranu, pečenu na roštilju te posluženu uz kuhani i na maslinovom ulju lagano pirjan bob, mlade mahune (fažolete), blitvu te češnjak s peršinom i maslinovim uljem koji je dodan sa strane.
I janjeći gulaš (janjetina je naravno iz lokalnog kraja) koji je rađen na „starinski“ odnosno tradicionalno s krumpirom, graškom, bijelim vinom, kaduljom i bosiljkom, našao je svog vinskog para
u graševini. Ljubitelji crvenih vina mogu također doći na svoje jer, zbog diskretne aromatičnosti bosiljka i kadulje, i cabernet sauvignon Erdutskih vinograda lijepo se uklopio kao vinski par.
Biftek s kremom od boba nakapanog maslinovim uljem, pohanom cvjetačom i brokulom te na maslacu preprženim sezonskim šumskim gljivama našao je svog logičnog vinskog druga u erdutskom merlotu. Točnije, tom visoko kvalitetnom vinu s voćnim aromama šljiva i crnog ribizla koje zaokružuju i upotpunjuju okus jela.
Čak su se u ovim jelima i vinima sljubila i okruženja iz kojih dolaze. Točnije, pitoreskni erdutski vinogradi na poluotoku oko kojeg meandrira Dunav te čudesni park prirode uz rijeku Krku. U oba slučaja riječ je o jedinstvenom terroiru koji daje najbolje vino i slasne namirnice.
Šibensko zaleđe je više od stoljeća omiljena gastronomska adresa za ljubitelje janjetine, odojaka te domaće peradi iz slobodnog uzgoja. „Torcida“ u Donjem Polju – na čuvenoj „janjičarskoj magistrali“ preko Boraje – upravo je po tome poznata. Janjetina ili odojak na ražnju pečen na česmini ili pak pivac ispod peke s domaćim krumpirima, glavni su zgoditak i gastronomski mamac „Torcide“. Tradicijska su to, rekli bismo i „brutalno rustična“, jela uz koja se nekoć pila lokalna maraština i debit, a danas sve više i češće – graševina. Graševina iz Erduta postala je tako omiljeno vino uz janjetinu s ražnja služenu uz domaći kruh ispod peke, rokulu i nezaobilazni mladi luk (kapulicu). Baš kao i odojak s ražnja koji je u šibenskom zaleđu neprikosnovena gastronomska ikona zbog koje se u taj kraj poteže iz Zagreba, Splita, Dubrovnika… Hrskava lagano posoljena kožica, zamamni domaći krumpir spremljen ispod peke te kupus salata začinjena maslinovim uljem, neke pak povuku i na crvena vina. Posebno merlot Erdutskih vinograda. Kad je riječ o pekama, graševina iz Erduta je opet „zakon“. Domaći pivac (kopun) pečen s krumpirima i svinjskom masti ispod peke uz rokulu i domaći kruh tradicijski je gastro zgoditak s kojim se idealno sparila „klasična“ erdutska graševina (koja je, uzgred rečeno, lani okićena i s Decanterovih visokih 86 bodova). To je još jedan dokaz da dalmatinsko tradicionalno „iće“ iz šibenskog zaleđa i slavonsko „piće“ iz Erduta, idu zajedno jednako dobro kao i opjevane tamburica i mandolina.
