Promatrajući intenzitet i kontinuitet promjena, osobito tehničko-tehnoloških, koje su se odvile u bliskoj prošlosti, može se reći da sve što je jučer bila imaginacija danas već postala stvarnost. Nebrojeni primjeri potvrđuju Darwinovu teoriju o tome da ne preživljavaju ni inteligentni ni jaki, nego oni sposobni mijenjati se.

Istraživanja pokazuju da ljudi još uvijek malo vremena (svega 12%) izdvajaju za promišljanja o budućnosti, o dugoročnim konceptima i ciljevima, kako na osobnoj razini, tako i u okviru organizacija u kojima žive i rade. Takvo ponašanje, isključivo reaktivno fokusiranje na kratkoročne probitke, dovodi do značajnih grešaka koje se pretvaraju u teško rješive strukturne probleme. Kad se govori o razumijevanju odnosa intenziteta promjena i vremenskih dimenzija u kojima se odvijaju, za primjer neka posluži predviđanje da će 50% danas rođene djece živjeti dulje od 100 godina, a da će u razdoblju 40 godina računalni  ssustavi obuhvatiti svu zabilježenu pamet svijeta i učini je dostupnu zainteresiranima. Imajući u vidu da je već davno iza nas događaj kada je računalo pobijedilo Kasparova, a roboti sudjeluju na uličnim utrkama maratona u Japanu, legitimno je pitati "što je sljedeće?".

Pitanje je dana kada će roboti u potpunosti preuzeti funkciju brokera na burzi i financijskih savjetnika, s obzirom da informatički alati koji su danas u funkciji u vremenu potrebnom da čovjek otvori neko financijsko izvješće provedu analizu ogromnog broja podataka i izvedu zaključak s preporukom.  Scena iz Matrixa u kojoj glavna glumica u nekoliko sekundi prolazi kroz obuku za upravljanje helikopterom, ukazuju na ideju da se kroz tehnološka rješenja stjecanje praktičnih znanja može osigurati u "realnom vremenu".

 Ipak, treba imati na umu da je "velike stvari" teže očekivati u velikim količinama te da je važno uočavati i iskorištavati male prednosti. Pri velikim svjetskim jedriličarskim utrkama, gdje pobjeda ovisi i o težini tereta i posade, čak se odstranjuju držači četkica za zube jer time osmeročlana posada može ostvariti uštedu od nekoliko minuta. Također, određene promjene se odvijaju na "podmukao" način da ih je primjenom povijesnih paradigmi ponekad teško (a ponekad ih se ne želi) uočiti u tijeku, do same kulminacije i njihovog konačnog pozitivnog ili negativnog efekta, sve u duhu jedne od Lenjinove izjave kojom je komentirao tada aktualnu revoluciju: "Prođu desetljeća da se ništa nije desilo, a onda se u jednom tjednu dogodi desetljeće". 

Pretvoriti problem u uspjeh
Razumijevajući i uvažavajući navedene okolnosti, jedna od mogućnosti koja se pruža ili zahtjeva od pojedinaca i organizacija da ih prakticiraju u svrhu preživljavanja i da ujedno potvrde ljudsku vrijednost i unikatnost, je inovativnost, sposobnost da se potencijalni problem ili katastrofa pretvori u uspjeh. Različita istraživanja o inovativnosti na raznim organizacijskim razinama (društvenim zajednicama, gospodarskim segmentima, poduzećima, poslovnim funkcijama unutar organizacija …) ukazuju da je ovo "vrijeme bogatstva informacijama, a siromaštva idejama". Mozak se pod utjecajem kratkoročnih probitaka navođen strahom ili pohlepom, kao dva dominantna pokretača ljudskog djelovanja na kratke staze, uglavnom koristi za reaktivne izvršne postupke,  a izostaje vrijeme za maštu, idejnost, kreiranje novih paradigmi za bolju budućnost. 

Četiri ključna segmenta
Izostanak vremena da se mozak koristi za proaktivnost korak po korak trajno smanjuje njegove kapacitete i sposobnosti, i štetne posljedice iz takvog slijeda dobivaju sve veće razmjere. Zato je poticanje inovativnosti jedna od važnih zadaća svih organizacijskih oblika, a može se koncipirati kroz četiri ključna elementa: prikupljanje i prepoznavanje prigoda kroz neočekivana povezivanja i umrežavanja, eksperimentiranje, recikliranje pogrešaka (ponavljati određene aktivnosti, ponekad uz vrlo male promjene, koje u prvom pokušaju nisu dale očekivane efekte. "Pokušali smo to već ranije"opravdano se smatra jednom od glupljih često izrečenih izjava.) i strpljivost -r aditi teško i strpljivo čekati povratne efekte uloženog truda, znanja, vremena, energije i žrtvovanja.

Analize i promišljanja poslovnih ljudi i analitičara, prvenstveno onih iz azijskih zemalja, o tome kako percipiraju buduću ekonomiju post-industrijskog razdoblja i odnose između globalnih gospodarskih zajednica, definiraju četiri ključna gospodarska segmenta i jednu geografsku cjelinu čiji će ekspanzija biti u korelaciji s dinamikom promjena i potrebama koje proizlaze iz prirodnog i društvenog okruženja, a to su: energetika, virtualni komunikacijski mediji, turizam, borba s elementarnim nepogodama, i CIA (ali ne "popularna" američka obavještajna agencija nego trolist China- India- rest of  Asia). Na području energetike prognoze o ročnosti fosilnih izvora (nafta 35 godina, do 2050.; plin 50 godina, do 2065.; ugljen 90 godina, do 2105.) potiču na intenziviranje razvoja novih gospodarskih koncepata fokusiranih na uravnoteženo (poštujući cikličnost prirodnih eko sustava) iskorištavanje obnovljivih izvora (agrar, šume, hidra, vjetar…).

Glede potencijala virtualnog biznisa treba imati na umu da danas više od jedne milijarde korisnika socijalnih mreža tu populaciju čini trećom najvećom državom na svijetu. Oni potiču na postupno stvaranje ambijenta u kojem ljudi tretirani kao potencijalni kupci neće imati potrebe, niti će stići fizički tražiti određene proizvode i usluge, već će ih proizvođači i trgovci ciljano nalaziti i virtualno im pristupati po sistemu "tko prije, njegova djevojka". Za osjećaj o potencijalima turizma treba imati na umu informaciju da je sredinom prosinca 2012. dosegnuta brojka od jedne milijarde turista u kretanju, da je samo dvadesetak godina ranije (1990.) taj broj iznosio 400 milijuna, a 2000. 674 milijuna. U 2013., prvi put u povijesti, jedan azijski grad (Bangkok) s 15.98 milijuna posjetitelja preoteo je primat europskim destinacijskim zvijezdama, Londonu (15.96) i Parizu (13.92). Kako se za 2020. predviđa brojka od 1,4 milijarde registriranih turista, nije upitno kakve se prigode pružaju onima koji će ih znati privući k sebi i zadržati u što duljim vremenskim razdobljima, učiniti ih zadovoljnima i koliko to bilo moguće, lojalnima. 

Nove djelatnosti
Informacije koje se dnevno objavljuju o elementarnim nepogodama iz raznih krajeva svijeta zahtijevaju djelovanje. Srednja dnevna koncentracija ugljičnog dioksida na opservatoriju na vulkanu Mauna Loa (najstarija mjerna postaja koncentracije CO2) na Havajima 9. svibnja 2011 prešla je 400 PPM, prvi put od 1958. kad su počela mjerenja na toj lokaciji (tada je mjerena vrijednost iznosila 300 PPM). Troškovno najveće svjetske prirodne katastrofe do kraja 2011. bile su potresi i tsunami u Japanu (2011.), potres u Kobeu (1995.), uragan Katrina u SAD (2005.) i poplave u Tajlandu (2011.). Tragične posljedice tih nemilih, a sve češćih događaja prepoznaju se i kao prilike da se razviju nove gospodarske djelatnosti u funkciji prevencije i saniranja šteta. Očekuje se da će prilike koje se ukazuju na tim gospodarskim područjima brže i bolje nego drugi iskorištavati azijske zemlje na čelu s Kinom i Indijom, te da će time Kina i Indija zaključiti "stoljeće srama" (Niall Ferguson; Civilizacija, zapad i ostali), i potvrditi  da su se vratile na povijesne pozicije s početka drugog tisućljeća.  
 

Fascinantno je predviđanje o promjeni vrijednosti i strukture nominalnog globalnog BDP-a koji je u 2010. iznosio 62 bilijuna USD (Europa 16.7 bil. USD, SAD 14.9 bil. USD, Kina 5.6 bil. USD). Za 2030. predviđa se pet puta veća vrijednost (308 bil. USD) u čemu se očekuje da će Kina kao lider sudjelovati s 73.9 bil. USD, Europa doseći 43.1. bil. USD, a SAD uz najmanji rast doći do 37.0 bil USD.  ime bi udio zemalja CIA od 21% koliko je iznosio u 2010., u 2030. dosegnuo 47 posto. Bez obzira koliko ovakva atraktivna predviđanja, izazovna za očitavanje i komentare, treba uzeti s određenom rezervom, u kontekstu ovog članka za cilj im je upozoriti na potencijal i raznolikost promjena, na obvezu da se o budućnosti razmišlja uvijek kao o imenici u množini, s više opcija i scenarija realizacije.

Ima za cilj podsjetiti ljude, društvene, znanstvene i gospodarske institucije u Lijepoj našoj da se svi zajedno upitamo izdvajamo li dovoljno vremena i resursa u traženju konsensualnog odgovora na pitanja: "što smo danas, što želimo biti sutra, na koji način želimo to postići". To je klasičan set pitanja koji se postavlja u pragmi strateškog menadžmenta i vrijedi za bilo koje društvo i organizaciju, poslovnu ili onu u kojoj provodimo "privatni" dio života. Prečesto se ta pitanja pri utvrđivanju strateških namjera, definiranja strategija, izrada planova i taktika (čime su u biti uvode promjene kojima se želi postići ili unaprijediti izvrsnost, osigurati dugovječnost i konkurentnost), preskaču ili se na njih pokušavaju brzopleto dobiti kakvi-takvi odgovori, bez postizanja zajedništva "na duge staze" i nivoa potrebne kvalitete. 

Smijemo li ne uspjeti?
Dok je nastaja ovaj članak, naša delegacija političara i poslovnih ljudi nalazila se "na pravom mjestu" za biznis, u Kini, u Poreču cijeli tjedan slavimo i veličamo uspjehe u turizmu, ističemo sjajne izvozne rezultate Cisex-ovaca (grupacija IT izvoznika), poplave opet prijete a akumulacijska jezera hidroelektrana se pune. Kada prebrojimo i usporedimo, CIA, turizam, IT, energetika, sve je na broju što treba za uspjeh. Smijemo li ne uspjeti?

Izazovi budućnosti

Kako podići vrijednost kapitala?

Pravi odgovori koji potvrđuju da je ljudski kapital organizacije adekvatno angažiran, omogućiti će društvu i gospodarstvu u cjelini te poslovnim subjektima i ljudima koji u njima djeluju, da se prema izazovima iz okruženja postave na način da "igraju svoju igru", rade što najbolje znaju na  uravnoteženu i dugoročnu korist svih "stakeholdera". Na takav način, pod utjecajem rada dobro organiziranih, motiviranih i kompetentnih ljudi razvija se i raste vrijednost kapitala klijenata, kapitala inovacija i kapitala procesa, a time u cijelosti povećava tržišnu vrijednost organizacije. Kako vrijeme prolazi, raste zahtjev da se priče o ljudima kao najvažnijem čimbeniku poduzetničkih organizacija počnu značajnije primjenjivati u praksi i pretvarati u djela. To znači da se organizacije prilagođavaju potrebama i mogućnostima ljudi u jednakoj mjeri koliko se to traži od ljudi u odnosu prema organizaciji, da se ljudi sustavno osposobljavaju za sagledavanje cjeline, potiču na sudjelovanje u kreiranju zajedničkog mišljenja, dovode u proaktivnu poziciju, i tako svjesno preuzimaju odgovornost sukreatora budućnosti.