Sajna uspješnih zemalja, predvodnica standardom života iz kojih ljudi ne bježe već se u njih doseljavaju, naizgled je jednostavna – one ulažu u inovacije. Potpora kroz istraživanja i razvoj u svih sferama biznisa i znanosti otvara vrata većem potencijalnom rastu ekonomije, konkurentnijim kompanijama i bogatijim prilikama za zaposlenje od čega čitavo društvo ima koristi. Tako je na papiru i akademskim udžbenicima kad se uče pokazni primjeri, no ključan sastojak tog recepta jest izgradnja mentliteta u kojem, koliko god može otrcano zvučati, prepreka nije problem već izazov.

Hrvatska se ne može pretjerano pohvaliti da ulaže u istraživanja i razvoj pa ne čudi da ju ne treba tražiti visoko na ljestvici razvijenosti. U Europskoj uniji u prosjeku se u istraživanje i razvoj godišnje uloži oko 2,3 posto BDP-a, a kod nas je to tek 1,3 posto, ilustriraju brojke europskih statističara. Pritom vrijedi napomenuti da što je zemlja bogatija i stvara više BDP-a, to su i apsolutne milijarde koje se slijevaju u istraživanja izdašnije. Vrh ljestvice nije slučajno i lista nekih od najpoželjnijh zemalja za život na Starom kontinentu. Primjerice, Švedska i Belgija ulažu najviše, 3,5 posto svog godišnjeg BDP-a, slijede Austrija s 3,2 posto, te Njemačka, Danska i Finska, svaka s po 0,1 bod manje od druge, te Francuska s 2,4 posto. Indikativno je začelje ljestvice; Rumunjska, Malta, Latvija, Slovačka, Cipar, Bugarska, Litva, sve u lepezi od 0,5 do 1,2 posto BDP-a usmjerenog na istraživanja. (Na začelju, se našao i Luxembourg, no ta zemlja ima najveći BDP po stanovniku u Europi što ipak baca drugo svjetlo na računicu u ovoj priči). Kod tih brojki treba imati na umu da statistika može biti prilično varljiva zbog šarolike prakse kako se u knjigama vode ti izdaci; neki će, primjerice, kupljene patente pisati pod R&D, dok će poznati “inovatori” svoja ulaganja računovodstveno voditi pod drugim stavkama.

Rast ulaganja

Kakva god bila, statistika u zadnjih deset godina bilježi najviše povećanje ulaganja u R&D u Belgiji, za 1,5 postotni bod, te Grčkoj za 0,9 bodova. Finska je smanjila izdvajanja za 0,8 bodova, kao i Irska i Luxembourg, obje po 0,4 boda u tom periodu.

Istraživanje i razvoj nezaobilazni je pokretač inovacija, no vjetar u jedra dolazi mu ponajviše iz privatnog sektora. Od ukupnog kolača od 311 milijardi eura potrošenih za R&D čak 66 posto uložili su poduzetnici u 2020. godini, gotovo milijardu manje nego prije pandemije. Slijede izdvajanja u visoko obrazovanje (22%), država (12%) te neprofitni sektor s oko 1 posto, bilježi Eurostat.

”Nije sve inovacija. Bit inovacija je da budu takve da povećavaju produktivnost da se može ostvariti veći rast BDP-a u kraćem vremenu. One trebaju biti takve da proizvodima ili uslugama daju veću dodanu vrijednost, posljedično i veće profite kompaniji, zaposlenicima plaće i državi na kraju više poreza”, kaže profesorica Zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov. Značaj ulaganja u istraživanje i razvoj, koraka prema inovacijama, dodaje Ivanov, je da se proizvod može proizvesti uz niže troškove što ga čini dostupnijim kupcima istovremeno im “čuvajući” raspoloživi dohodak pa se efekt veće kupovne moći prelijeva i u druge segmente gospodarstva.

A glass jar with STARTUP written on it, with coins and banknotes inside stands on a desk.The concept is funding and promoting an innovative idea. Laptop, smartphone, diary on the desk.

Ulaganja u istraživanje i razvoj dio su šire priče o investicijama, kako domaćih tako i stranih. Druga je to strana medalje o lakoći poslovanja, točnije njezinom izostanku. Ponajviše se to svodi na primjedbe o administraciji, vremenu potrebnom za ishođenje dozvola pa do diskrecijskih i nepredviđenih odluka nadležnih tijela. Iz Udruženja stranih ulagača u svojim opaskama o poslovnom okruženju i preporukama koje redovito izdaju, smatraju da je lakoća poslovanja važna, ali sama po sebi nije dovoljna za veća ulaganja u R&D i stvaranje novih radnih mjesta, proizvoda i usluga visoke dodane vrijednosti.

Slika nije sjajna

Slika naše stvarnosti nije sjajna; osim što se ne ulaže dovoljno u istraživanje i razvoj, nema kvalitetnog okvira za poslovanje i nismo troškovno konkuretni. Daleko iza lidera, problem je što kaskamo za zemljama koje su ranije bile uspješnije u privlačenju velikih valova stranih ulaganja u industriju s kojima je došao ‘know-how’, ali i kapitalna snaga za kontinuirana istraživanja. Što, dakle, može Hrvatsku, koja nije inovativno gospodarstvo, a nema bi osobite troškovne prednosti, može vratiti na investicijsku kartu Europe? Odgovor je kombinacija ulaganja u nove tehnologije i, dobro znane, institucionalne reforme.

Ipak, s imenima poput Rimca, Infobipa, Nanobita ili osječke Orqe, slika Hrvatske kao zemlje u kojoj živi od položajne rente i prevelike ovisnosti o turizmu, polako se mijenja u pravom smjeru. Unatoč inflaciji i neizvjesnosti zbog rata u Ukrajini, investicije su jedna od najvažnijih tema s europskim milijardama za oporavak i otpornost na horizontu u idućih nekoliko godina. Ključno je u što se ulaže i, posljedično, što tvrtke od toga imaju. Drugim riječima, nije isto gomilaju li se resursi u betonu ili znanju i inovacijama zbog kojih će tvrtke pomesti konkurenciju ispred sebe. U tom kontekstu vrijedi spomenuti priču o 4. Industrijskoj revoluciji, čija je okosnica umjetna inteligencija i strojno učenje, a benefite osjećaju tvrtke, financijski sektor i gospodarstvo u cijelosti. Koliko su uopće hrvatske tvrtke spremne na uvođenje tehnologija 4. industrijske revolucije (I4.0) proučavali su istraživači HNB-a Rajka Hrbić i Tomislav Grebenar. Dvojac je utvrdio da je, od nešto više od 7000 kompanija iz različitih sektora s potencijalom za I4.0., na implementaciju tih tehnologija njih tek 141. Crno na bijelo – 2 posto.

A takav tip investicija kompanijama otvara nova tržišta, diže razinu znanja i u dugom roku osigurava bolju profitabilnost, efikasnost i stabilnost poslovanja – u usporedbi s tradicionalnim poduzećima. Njihov je omjer kapitala i rada veći, konkurentnije su u borbi s inozemnom konkurencijom, ostvaruju veći udio prihoda od izvoza od tradicionalnih industrija. U okruženju iznimno zategnutog tržišta rada, visoke zaposlenosti i manjka kvalificirane radne snage, nije ni manje važno da više plaćaju svoje zaposlenike. Iako imaju veći omjer rada i kapitala trošak koji plaćaju za zaposlenike gotovo je dva puta veći nego u tradicionalnoj industriji. “Jačanje konkurentnosti, poslovnog okruženja i pozitivne investicijske klime vrlo je važno za malo i otvoreno europsko gospodarstvo koje ima priliku i kapacitete za razvoj”, istaknuli su autori istraživanja istodobno podcrtavajući ulogu države u poticanju takvih ulaganja.

Samo 58 tvrtki

Hrbić i Grebenar identificirali su samo 58 tvrtki na domaćem tržištu koje aktivno upotrebljavaju ili nude tehnologiju i usluge prema kriterijima I4.0., a to su veliki podaci i analize, autonomni roboti, simulacije, horizontalne i vertikalne integracije sustava, industrijski internet stvari, ‘cyber’ sigurnost, tehnologija oblaka, 3D ispis i proširena stvarnost. Napominju da se prednosti razvoja i investicija u visoke tehnologije posljedično reflektiraju na povećanje vrijednosti kompanija na tržištu kapitala u odnosu na nominalu dionica što je uočeno promatranjem onih koji kotiraju na službenim burzama. “Učinkovitost, konkurentnost i razvojnu strategiju prepoznaju investitori na tržištu vrijednosnica, a to pozitivno utječe na njihovu cijenu”, ističu.

”Rezultati pokazuju da se s povećanim ulaganjima u istraživanje i razvoj, nabavu novih i modernizaciju postojećih postrojenja i opreme te ulaganjima u softverska rješenja za autonomno upravljanje strojevima ili umjetnu inteligenciju može očekivati rast efikasnosti rada mjerena većim prihodima po zaposleniku. Jačanje konkurentnosti, izvoza i pozitivne investicijske klime vrlo je važno za malo i otvoreno europsko gospodarstvo koje ima priliku i kapacitete za razvoj”, ističu autori.

Dodaju da je zbog toga “poželjno da država potiče ulaganja u istraživanja i razvoj, odnosno tehnologije I4.0, pri čemu se može primijeniti pristup kojim se koriste razvijene zemlje, poput osnivanja posebnih fondova za financiranje investicija i razvojnih projekata kao u Italiji, Njemačkoj i Finskoj, prilagodbe regulativnih okvira (reguliranje uporabe tehnologije I4.0, primjerice, autonomnih vozila, dronova i robota), promjene i prilagodbe edukativnog sustava novim potrebnim radnim vještinama te poticanja primjene novih tehnologija”. Poduzeća četvrte industrijske revolucije su kvalitetne tvrtke koje, uključivanjem u taj globalni trend razvoja, imaju potencijala za poboljšanje rasta i razvoja cijeloga gospodarstva, a to je moguće ako se poveća i potakne ulaganje u njihov razvoj, zaključuju.