Iako je izdvajanje 550 milijuna za školske obroke u osnovnim školama iz državnog proračuna odluka Vlade koja je naišla na odobravanje na svim razinama, sama provedba projekta neće ići preko noći. Ona će ovisiti najviše o logističkim sposobnostima i operativnosti na razini lokalnih zajednica i samih škola, tako da bi moglo biti razlika u kvaliteti usluge, no dobra organizacija mogla bi donijeti i dodatnu zaradu domaćim proizvođačima hrane, smatraju sugovornici Poslovnog dnevnika iz sektora poljoprivrede, distribucije i trgovine.

“Ako znamo da je neki oblik organizacije školske prehrane u Hrvatskoj postojao desetljećima, da mnoge škole imaju kuhinje za svoje učenike, organizacija ne bi smjela biti problem u većini škola i zajednica, pitanje je samo tko plaća. Škole već sada imaju razrađen hodogram, nabavlja se putem javne nabave, a domaći proizvođači dnevno prolaze pored tih svih škola, samo je pitanje dobre organizacije. Ako je plaćanje zajamčeno kroz državni proračun, to može samo popraviti i ubrzati stvar, “ smatra stručnjak za trgovinu Drago Munjiza.

Kako je poznato, inicijativu “Pravo svakog djeteta na školski obrok” pred oko dvije godine pokrenule su profesorice zagrebačkog Pravnog fakulteta Olja Družić Ljubotina, Marijana Kletečki Radović, Antonija Petričušić i Ivana Dobrotić. Kako je pokazalo njihovo istraživanje, čak 45 posto djece u Hrvatskoj ne pojede ništa u školi, a 85 posto ravnatelja smatra kako je nužno i potrebno da se uvedu besplatni obroci za svu djecu, o čemu bi trebala brinuti država, a ne lokalne zajednice.

Kako je najavio predsjednik Vlade Andrej Plenković, od idućeg polugodišta svi osnovnoškolci u Hrvatskoj, njih oko 311 tisuća, imat će pravo na jedan besplatan obrok u školi, za što će se iz proračuna izdvojiti 550 milijuna kuna. Po djetetu će to iznositi 10 kuna dnevno, a ideja je također da se u najvećoj mogućoj mjeri jede hrana domaćih proizvođača. Robert Hadžić, predsjednik Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život upozorava da treba dobro kontrolirati hoće li se zaista angažirati domaći proizvođači, ili uvoznici koji već sigurno rade kalkulacije.

Među domaćim proizvođačima postoje kapaciteti da se to realizira, pogotovo ako postoje stabilni izvori financiranja, no najslabija karika bi mogli biti naručitelji, tu se netko ozbiljno treba primiti posla i organizirati nabavu”, kaže Hadžić.

Dodaje kako to uključuje i pravodobnu komunikaciju s dobavljačima.

“Naime, proizvođači bi trebali na vrijeme isplanirati proizvodnju i znati potrebe tržišta”, pojašnjava Hadžić.

Primjeri dobre prakse

I konzultantica Zvjezdana Blažić smatra da će u ovom projektu biti teže organizirati domaće proizvođače nego velike igrače, trgovačke lance koji imaju izgrađene lance distribucije i logistiku, i u stanju su na vrijeme isporučiti potrebne količine.

“To je slično kao s hotelima, kad se pitamo zašto koriste uvozne proizvode, a ne hranu od lokalnih proizvođača. Tu nam se opet nameće potreba zadružnog udruživanja poljoprivrednih proizvođača, koji bi time dobili veću pregovaračku snagu s kupcima i postali konkurentniji. Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnogi naši proizvođači ne vole izdavati račune, što mogu prakticirati na tržnicama i sajmovima, no u ovom slučaju radi se o javnoj nabavi u kojoj se ne može raditi bez računa,” podsjeća Blažić.

Ipak postoje primjeri dobre prakse koji mogu poslužiti u provedbi ovog projekta. Kako je poznato, oko 18.000 učenika osnovnih škola na području Osječko-baranjske županije već četiri i pol godine ima besplatan školski obrok. Projekt ‘’Školski obrok za sve’’ obuhvaća 74 matične i 105 područnih škola, a svih sedam gradova te 35 općina sudjeluje u sufinanciranju s pet do 50 posto iznosa. U prošloj godini Županija je za ovaj projekt izdvojila 9,32 milijuna kuna, dok gradovi i općine sudjeluju s oko 6 milijuna kuna godišnje.

U ovaj projekt uključeno je 48 lokalnih OPG-a, a nabava će uskoro biti još jednostavnija. Naime ideja im je objediniti javnu nabavu za sve škole kroz novosagrađeni Regionalni distributivni centar za voće i povrće, koji uskoro treba početi s radom.

Poseban dio organizacije bit će vezan uz činjenicu da dio škola nema kuhinju, a mnogim školama nestaje i nenastavnog osoblja koje će biti potrebno za provedbu projekta, no u Ministarstvu tvrde da će se na tome raditi. Prema podacima iz e-matice o kojima prenose mediji, u osnovnim školama na radnom mjestu kuhara u prošloj školskoj godini bilo je zaposleno 1.577 osoba u 733 osnovne škole.

Nove kuhinje za škole

Iz Ministarstva poručuju da su i ove godine školama odobravali zapošljavanja kuhara, a sada će povećati broj odobrenja za zapošljavanje. Usto, škole će dobiti i nove kuhinje, što je dio plana dogradnje i opremanja škola za cjelodnevnu nastavu. Prema izvještaju pravobraniteljice za djecu, u šest županija sve matične škole imaju školsku kuhinju, a najmanje ih je u dubrovačkoj, splitskoj i zadarskoj regiji.

Također, u devet županija više od polovice područnih škola ima školsku kuhinju, a samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nema je niti jedna područna škola. Za većinu učenika u Hrvatskoj roditelji sudjeluju u financiranju školske prehrane.