Iako je 2015. bila vrlo izazovna za cijelu naftnu industriju, Ina je usprkos nepovoljnom okruženju, niskoj cijeni sirove nafte i orijentiranosti na istraživanje i proizvodnju, uspjela ostvariti stabilne rezultate u odnosu na prethodnu godinu. U navedenom je razdoblju uložila ukupno 1,650 milijardi kuna, a stalni napori segmenta djelatnosti Istraživanje i proizvodnja u remonte bušotina i optimizaciju proizvodnje, kao i privođenje proizvodnji novih polja, rezultirali su promjenom trenda prirodnog pada proizvodnje iz prethodnih godina.

Tako je u 2015. ukupna proizvodnja ugljikovodika porasla za 6 posto, a domaća proizvodnja sirove nafte veća je za 20 posto. A što se trenutno događa s cijenom nafte, kako ona utječe na naftne kompanije i države općenito te što možemo očekivati u budućnosti, objašnjava nam Goran Šaravanja, direktor Sektora strateškog razvoja Ine.

Što se događa s cijenama nafte, otkud toliki pad?
Cijene nafte pale su za 75% u posljednjih godinu i pol, s početnih 110 dolara na 30 dolara, a razlog ovakvog pada cijena leži prvenstveno u višku proizvodnje u odnosu na potražnju, što vidimo po tome da ni povišene geopolitičke tenzije na Bliskom istoku i drugdje nisu uspjele podići cijene nafte iznad 35 dolara po barelu. Ako pogledamo podatke Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency – IEA), vidimo da je u 2015. godini potražnja bila 94,5 milijuna barela dnevno, dok je ponuda dosegla 96,3 milijuna barela dnevno. 'Crno zlato' proizvodi se više nego ikad, no  s druge strane potreba za sirovom naftom ne ide u korak s povećanom opskrbom. Istovremeno, proizvedene količine moraju se skladištiti, što nije jeftino. 

Kako je došlo do te neravnoteže između ponude i potražnje?
U posljednjih nekoliko godina domaća proizvodnja nafte u SAD-u gotovo se udvostručila pa se nafta koja se prije prodavala u SAD-u, poput saudijske, alžirske i nigerijske, sad natječe na azijskom tržištu. Umjesto da smanji proizvodnju, OPEC (odnosno Saudijska Arabija) ju je povećao kako bi zaštitio tržišni udio – u protekloj godini ponuda OPEC-a porasla je za preko milijun barela. Nakon što su ukinute sankcije, 16. siječnja Iran se vratio na tržište ne samo povećanjem proizvodnje, već i zatrpavanjem tržišta uskladištenom naftom. Ove godine mogli bi povećati ponudu za još pola milijuna dnevno. Iako je 2015. potražnja čak bila i  porasla uslijed pada cijena, kinesko gospodarstvo suočava se s dugotrajnim usporavanjem, ekonomije Europe i zemalja u razvoju su slabe, a automobilski motori i industrijski strojevi postaju energetski sve učinkovitiji tako da je energetski intenzitet ekonomske aktivnosti sve manji. Politike zaštite okoliša (ne samo u EU) također utječu na povećanje udjela energenata iz obnovljivih izvora. Dugoročno se sve to može negativno odraziti na potražnju za naftom.

Kako se naftne kompanije nose s time?
Niske cijene jako negativno utječu na sve kompanije koje se bave istraživanje i proizvodnjom, kao i na zemlje kojima su nafta i plin važan izvor prihoda. Ulaganja se odgađaju ili otkazuju, a velik broj ljudi ostao je i tek će ostati bez posla. Što su viši troškovi proizvodnje, veća je šteta koju niska cijena nafte čini kompanijama i njihovim rezultatima: prisiljene su na rezove u ulaganjima (koja postaju neisplativa) i radnim mjestima. Tu je i pritisak na politiku isplate dividenda naftnih kompanija zbog kojeg se troškovi osobito oprezno promišljaju – jedan od važnijih argumenata za kupnju dionica naftnih kompanija je redovna isplata dividendi: ukoliko bi neke od tih kompanija obustavila isplatu dividende mogle bi se suočiti s dodatnim padom cijene dionica, odnosno većim troškovima financiranja. Analitičari očekuju da će u 2016. kompanije u sektoru nafte i plina srezati troškove na 522 milijarde dolara, što je najniža razina u posljednjih šest godina, a uslijedit će nakon pada od 22 posto na 595 milijardi dolara zabilježenog u 2015. godini. To će biti prvi put od 1986. godine da industrija reže troškove dvije godine zaredom. Shell, BP, Exxon, Chevron – svi su srezali milijarde dolara na strani troškova, osobito ulaganja, te tisuće radnih mjesta. 

Utječu li niske cijene nafte i na čitave države?
Niska cijena energenta ugrozila je i fiskalnu stabilnost država čije se gospodarstvo oslanja na naftni sektor. Primjerice, Rusija je drugu godinu zaredom u recesiji i zbog naftnih gubitaka morat će revidirati proračun za ovu godinu, Saudijska Arabija zabilježila je rekordni deficit, a gospodarstva Venezuele i Nigerije mogla bi imati teže posljedice ukoliko se stanje na tržištu u dogledno vrijeme ne promijeni. Analitičari iz Velike Britanije pak upozoravaju da bi 150 naftnih platformi u Sjevernom moru moglo biti ugašeno u sljedećih 10 godina.

A što je s Hrvatskom?
Kao neto uvoznik energije Hrvatska ima koristi od nižih cijena energenata u makroekonomskom smislu – za istu količinu energije plaća manje što se primjerice odrazilo na veći suficit u tekućem računu platne bilance. Istovremeno, raspoloživi dohodak građana je veći, a ona poduzeća kojima fosilna goriva čine značajan udio u troškovnoj strukturi imat će veću dobit ukoliko ne smanje cijene svojih proizvoda/usluga. S obzirom na to da će fosilna goriva u doglednoj budućnosti ostati bedem energetike, cijene nafte će se morati povećati s trenutno iznimno niskih cijena kako bi se adekvatna razina investicija za opskrbu nafte isplatila dugoročno.

Ina je jedan od motora hrvatskog gospodarstva, jesu li je niske cijene nafte usporile?
Kada govorimo o Ini, jasno je da kompanija mora poduzeti dodatne korake kako bi osigurala buduću financijsku stabilnost i održivost poslovanja. Smanjena EBITDA ne može pokriti aktualan strateški investicijski plan osim ako se i izlaz novca ne prilagodi kako bi se ulaganja financirala iz operativnog novčanog tijeka. Kroz intenzivna nastojanja usmjerena ka većoj učinkovitosti i optimizaciji radnih procesa i procedura, održive uštede na strani operativnih troškova postupno će dosegnuti milijardu kuna do 2018. godine. Kapitalni troškovi također moraju biti prilagođeni izmjenama vanjskih cijena te se za 2016. godinu očekuje CAPEX u rasponu od 1,3 do 1,6 milijardi kuna. Razinu ulaganja za 2017. godinu prilagodit ćemo u zadnjem kvartalu 2016., kada budemo pripremali plan. Provest ćemo sve potrebne mjere kako bismo dugoročno zaštitili poslovanje kompanije u ovom nepovoljnom globalnom okruženju zbog kojeg čak i globalni igrači na tržištu nafte i plina trpe ozbiljne udarce, bilježe gubitke i provode rezove.

Upravo su objavljeni godišnji rezultati kompanije, jesu li u skladu s očekivanjima?
Uzmemo li u obzir sve činjenice i globalnu situaciju, možemo reći da je u 2015. Ina ostvarila zadovoljavajući rezultat, mada utjecaj niskih cijena nafte nije zaobišao ni nas. Neto rezultat bio je pod velikim utjecajem umanjenja vrijednosti krajem godine u iznosu od milijardu i dvjesto milijuna kuna te je neto dobit bez jednokratnih stavki iznosila 58 milijuna kuna. Umanjenje vrijednosti odnosi se najvećim dijelom na otpis imovine u Siriji. Nastavljen je trend rasta domaće proizvodnje sirove nafte od 20 posto, rafinerijska proizvodnja povećana je za 13 posto, dok je prodaja rafinerijskih proizvoda porasla za deset posto. Prilagođena CCS EBITDA bez jednokratnih stavki iznosila je 3,669 milijardi kuna, dok su ukupna ulaganja iznosila 1,650 milijardi kuna. 

Što nas čeka u budućnosti, hoće li se cijena nafte oporaviti?
Proces uravnoteženja tržišta se nastavlja. Iako je proizvodnja počela padati u SAD-u i drugdje gdje su troškovi proizvodnje relativno visoki, još uvijek bilježimo višak proizvodnje u odnosu na potražnju. Istovremeno, zalihe nafte i naftnih derivata su iznimno visoke. Da bi se cijena nafte povećala, morali bismo vidjeti smanjenje spomenutih zaliha, odnosno daljnje smanjenje proizvodnje. U jednom trenutku taj će se proces dovoljno razviti tako da cijene nafte počnu rasti. Međutim, ove godine ne očekujemo znatno različite cijene nafte od sadašnjih, a prema nekim procjenama potražnja za naftom idućih nekoliko godina rast će za milijun barela dnevno svake godine. U srednjem i dugom roku, cijene nafte morat će porasti kako bi istraživanje i proizvodnja ugljikovodika bila isplativa. Naime, unatoč sve većem prisustvu obnovljivih izvora energije na tržištu, nafta će ostati ključan izvor energije do 2050. Ono što također možemo očekivati su veće fluktuacije u cijeni nafte, kako OPEC trenutno ne regulira cijene nafte, a u međuvremenu naftne kompanije moraju preživjeti.