Mi u Rail Cargu u Hrvatskoj se zaista trudimo sudjelovati u akcijama društveno orijentiranog karaktera. Upravo se iz tog razloga rado odazivamo aktivnostima kao što je promicanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom i njihovog uključivanja u ono što se zove normalan život", kaže Davor Belamarić, direktor Rail Carga i ističe kako često samoinicijativno pomažu i u aktivnostima koje za cilj imaju poboljšavanje kvalitete života kod društveno marginalnih skupina.

Takve su podrške, kaže, uglavnom financijskog karaktera, kroz donacije u materijalnim sredstvima, a pokušavaju se i osobno što više uključiti, iako je, priznaje, u današnje doba ponekad zaista teško pronaći slobodnog vremena. S direktorom Rail Carga popričali smo o problemu zapošljavanja osoba s invaliditetom, o tome što se može učiniti da im se dodatno olakša pristup tržištu rada te kakve dobrobiti društvu donosi njihovo zapošljavanje.

Koliko osoba s invaliditetom zapošljavate i na kojim radnim mjestima?
Nažalost, trenutno nemamo zaposlenu osobu sa invaliditetom, iako smo među prvima izrazili interes da pomognemo na takav način. Zbog oblika našeg posla, naime mi smo špedicija s dugogodišnjim iskustvom u Hrvatskoj, posao je dinamičan, čak i izazovan, tako da postoje neka objektivna ograničenja koja su prisutna i onemogućavaju da osoba sa invaliditetom postane dijelom našeg svakodnevnog radnog okruženja. Međutim naša vrata ostaju otvorena, i siguran sam da će se uskoro naći nekakav kompromis. Zaista bi bilo šteta ne omogućiti osobi, koja želi steći radno iskustvo, da se uklopi u kolektiv i ostvari samoaktualizaciju i u tom segmentu. Činjenica je da danas ljudi na poslu provode osam do deset sati dnevno, dakle gotovo trećinu svog života. To je evidentno važan dio života, i isto je tako važno da je radni kolektiv pozitivan i ugodan. Mi smo to sve spremni pružiti.

Iz vaše perspektive, kako se osobe s invaliditetom može dodatno uključiti na tržište rada?
Svaka promjena dolazi odozdo, a ne s vrha. Najvažnije je promjeniti svijest ljudi. Naime, naši su građani zaokupirani egzistencijalnim pitanjima, poput visoke nezaposlenosti, svakodnevnim problemima, pa nemaju sluha za probleme s kojima se susreću oni zakinuti, oni koji su tiha manjina, osobe sa invaliditetom, s posebnim potrebama… Nekako se teško oteti dojmu da naše društvo nije društvo solidarnosti. Naravno, s druge strane tu su i država i korporacije. U razvijenijim zemljama od naše, postoje državni mehanizmi koji ne samo da omogućuju uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, nego im omogućuju tretman koji je ravnopravan ostalim članovima u zajednici. Osobe s invaliditetom se školuju, zapošljavaju, sudjeluju u radu udruga… Ovdje se naravno valja dotaknuti i rada udruga. One su most prema objema stranama. Bilo da su to državne institucije ili civilne organizacije, koje okupljaju osobe s invaliditetom i njima bliske osobe, pomažu im u svakodnevnom životu, olakšavaju i usmjeravaju u nekim situacijama u kojima se mogu naći, povezuju ih s građanima i privatnim sektorom. Iako kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom pomažu s obzirom na visoku nezaposlenost i stanje na tržištu rada, vrtimo se u krug iz kojeg je teško izaći. Također smatram, da svaki pozitivan primjer treba medijski popratiti, dok se ne dosegne stupanj razvijenosti društva da ti primjeri više ne budu iznimke već pravilo.

Koliko je vama kao direktoru tvrtke važan taj segment društveno odgovornog poslovanja?
Vrlo važan. Sva napredna društva tom segmentu posvećuju posebnu pažnju jer je to jedini ispravan način poslovanja. Bez društvene svijesti i samim tim i odgovornosti, bez vraćanja dijela zajednici, nema dugoročnog prosperiteta društva. U suprotnom idemo u društvo nesretnih ljudi i bogatih kompanija, a to zasigurno nije okruženje u kojem bi željeli živjeti.

Kakvi su vaši planovi za budućnost u tom segmentu?
Evo, kao što sam i prije spomenuo, Rail Cargo zaista rado sudjeluje u akcijama humanitarnog karaktera, posebno ako im je fokus na mladim osobama ili ljudima s posebnim potrebama. I otvorenih ruku čekamo svog prvog djelatnika s invaliditetom.

Možete li navesti pozitivne primjere iz vaše prakse?
Sve osobe s invaliditetom s kojima sam znao doći u kontakt, iznenadile su me upornošću i jednostavnošću. Ne mogu pokazati ništa drugo nego divljenje načinom na koji prihvaćaju svoja ograničenja ali i daju maksimum od sebe. Zato vjerujem da zapošljavanjem osoba s invaliditetom ne pomažemo samo njihovom ulasku u društvo ravnopravnih, nego i omogućavamo ostalim kolegama da iz njihovog primjera uče. Uče biti zahvalni na onome što imaju ali i uče dati više od sebe, ne samo u poslovnom smislu nego i osobnom. Do sada smo imali uspješnu suradnju i s udrugama Debra i Nina.