Kontrola provedbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina samo lani je državnom proračunu uštedjela 1,8 milijardu kuna, na temelju izmišljenih procjena vrijednosti nekretnina u javnim investicijama na razini države, kojima se i dalje služe ovlašteni vještaci i procjenitelji. 

To je pokazala provjera Visokog procjeniteljskog povjerenstva, dok su procjeniteljska povjerenstva na lokalnoj razini utvrdila odstupanje od Zakona u ukupnom iznosu od 13,5 milijuna kuna, koliko je bilo utvrđeno u čak 25 posto elaborata koji su došli na provjeru. Od toga se oko 11 milijuna odnosi na Grad Zagreb, otkrio je u ponedjeljak na brifingu s novinarima Željko Uhlir, državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva.

Naime, Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina donesen je 2015. godine nakon 79 godina nedostatka propisa (zadnji pravilnik je iz 1936.) i dotad su se procjene radile bez utvrđenih kriterija, stručnih podloga i edukacija, a svaki vještak je mogao imati svoja izmišljena pravila. Među procjeniteljima i dalje vlada velik otpor uvođenju i provedbi Zakona, zbog čega se i dalje radi po starom, istaknuo je Uhlir.  Ministarstvo je tržištu dalo tri godine prilagodbe novom Zakonu, pa je prva provjera elaborata krenula s 2018. godinom.

"Radi se o značajnim iznosima koji su nastali na temelju procjena napravljenih na temelju izmišljenih kriterija, kojima se mnogi procjenitelji i danas služe, ali važno je da smo konačno dobili pravnu sigurnost i nadamo se da će s vremenom Zakon u potpunosti zaživjeti", kazao je Uhlir. Vještake čiji elaborati nisu u skladu sa Zakonom, a od sedam velikih projekata šest je precijenjeno, Ministarstvo je prijavilo Državnom odvjetništvu, odnosno prekršajnim i kaznenim sudovima, koji bi trebali između ostalog utvrditi je li bilo dogovora s gradonačelnicima. 

Uhlir jučer nije želio otkrivati o kojim se konkretno nekretninama radi. U jednom slučaju vještak je nekretninu od 2,2 milijuna kuna procijenio na čak šest milijuna kuna temeljeći to na vlastitoj računici. U drugom slučaju procjenitelj je onemogućio provjeru ne navodeći broj katastarskih čestica nekretnina u Dugom selu i Zelini zbog tobožnje zaštite osobnih podataka.

U jednom slučaju zgrada za rušenje procIjenjena je na 1,9 milijuna kuna, a drugi je vještak primjenu propisa nastojao otkloniti iznoseći samo svoje mišljenje da nekretnina vrijedi 105 tisuća umjesto po zakonu procijenjenih 25 tisuća kuna. Zasad se međutim učinkovito mogu kontrolirati samo procjene nekretnina kod javnih investicija, ali ne i privatnih transakcija, priznaje Uhlir.

Naime, sustav eNekretnine i dalje ne može biti javno dostupan osim ovlaštenima i stručnjacima, sve dok se ne srede gruntovnica i katastar i porezna uprava. Drugim riječima, građani još uvijek ne mogu provjeriti je li, primjerice, procjena njihove nekretnine za hipotekarne kredite napravljena u skladu sa zakonom, niti kome mogu prijaviti procjenu za koju misle da nije utemeljena, jer Ministarstvo nema logistiku ni kadrove za takav opseg posla.