Cijene stambenih nekretnina u Europskoj uniji, uključujući nove te već izgrađene stanove i kuće, značajno su fluktuirale od 2006. do danas.

U dvije godine prije izbijanja financijske krize 2006. i 2007. godišnji rast dosegnuo je osam posto da bi u 2009. cijene potonule četiri posto, prenosi Eurostat.  Cijene su napokon krenule rasti 2014. godine pa je gledano od 2010. do 2018. cijene stambenih nekretnina ukupno porasle 15 posto u Europskoj uniji, dok je u zemljama koje su uvele euro taj rast dosegnuo umjerenijih 11 posto godišnje.

U tih osam godina najveći skok cijena nekretnina namijenjenih stanovanju dogodio se u Estoniji, čak 83 posto. Slijede Latvija s rastom od 61 posto, Austrija 56%, Švedska 55% te Luxembourg s rastom od 50 posto.

Istodobno, kupci kuća i stanova u susjednoj Italiji u 2018. platili su nekretninu u prosjeku 17 posto manje nego u 2010., u Španjolskoj 12 posto, a na Cipru 8 posto manje.

U Hrvatskoj su cijene nekretnina, ne računajući blagi rast u 2011., krenule uzlaznom putanjom tek 2016. u kojoj su porasle 0,9 posto na godišnjoj razini, rast se rastavio 2017. i 2018., 3,8 posto potom 6,1 posto. 

Analitičari HNB-a ističu da je unatoč značajnom oporavku u posljednje dvije godine, rast i dalje "bitno umjereniji" nego u pretkriznom razdoblju kada su cijene u svakom tromjesečju galopirale po godišnjim stopama većim od 10 posto.

Unatoč rastu, pritisak na cijene najveći je u Zagrebu i na Jadranu, gdje su stanovi i kuće u prosjeku porasle za 10,7, odnosno 5,3 posto dok se u ostatku zemlje nisu bitno mijenjale. 

U središnjoj banci koja kretanja na tržištu nekretnina važe prema za cjelokupnu financijsku stabilnost, ocjenjuju da su nakon 6 godina podcijenjenosti, cijene krajem 2018. počele upućivati na vrlo blagu precijenjenost u odnosu na fundamente, a budući da rastu brže od raspoloživog dohotka, blago se pogoršala i njihova financijska dostupnost.