Nakon što su javnost i stručnjaci negativno iznenađeni prvim rezultatima prošlogodišnjeg popisa stanovništva prema kojem je broj stanovnika Hrvatske pao gotovo 10 posto na 3,9 milijuna, s tendencijom pada za još nekoliko desetaka tisuća ljudi uslijed pročišćavanja statistike, sada je objavljen i podatak da je broj stambenih jedinica porastao za pet posto na 2,35 milijuna u odnosu na popis iz 2011. godine kada ih je bilo 2,24 milijuna.

Državni zavod za statistiku (DZS) će parcijalno tijekom godine puštati detalje popisa, a jučer su pušteni i prvi parcijalni rezultati iz kojih se može iščitati gdje je i koliko nekretnina.

Apartmanizacija
Naravno da, kao i prema gotovo svim ostalim statističkim mjerilima, prednjači Grad Zagreb u kojem ima 393.433 nekretnine, a slijede jadranske županije Splitsko-dalmatinska s 275.652 i Primorsko-goranska s 201.751 nekretninom.

Stručnjaci se uglavnom slažu da je razlog za rast broja nekretnina, usprkos dvoznamenkastom padu broja stanovnika, ulaganje u apartmane uslijed nestabilnosti drugih investicijskih modela, a dodatni bonus zašto mnogi ulažu baš u nekretnine umjesto u dionice, štednju i fondove jest nepostojanje poreza na nekretnine u Hrvatskoj što predstavlja mamac visoke profitabilnosti.

Značajan broj nekretnina imaju i ostale jadranske županije, poput Istarske s 148.389 nekretnina na 195.794 stanovnika, a što bi značilo da u prosjeku gotovo svaki stanovnik Istre ima u vlasništvu i nekretninu.

Jedan od najizravnijih po ovom pitanju je Slavko Linić, bivši ministar financija u vladi Zorana Milanovića, koji ističe da popis pokazuje sve veće znakove raslojavanje društva, da si neki, i to ne samo bogati, mogu priuštiti dvije, tri nekretnine, dok u isto vrijeme ostali jedva preživljavaju.

“Popis stanovništva dokazuje da je potrebno uvesti porez na nekretnine iz kojeg bi, uz istodobno smanjenje doprinosa za zdravstvo, trebalo financirati taj sustav.

Kada bi nekretnine na domaćem tržištu bile u funkciji, ne bi bilo problema jer bi rastao BDP, netko bi zarađivao, jeftiniji bi bili najmovi. No, to stoji prazno i imobilizirano”, istaknuo je bivši ministar.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Josip Tica naglašava da je veliki problem što stambena politika nikoga u Hrvatskoj ne interesira.

“S hrvatskim plaćama u dobrom dijelu zemlje ne može se riješiti stambeno pitanje ni kupnjom stana, a ni najmom – jer sektora najma nema.

Kada gledate strukturu plaća, između pola i dvije trećine ljudi koji primaju plaću u Hrvatskoj nisu kreditno sposobni. U tom smislu stambena politika nikada nije postojala i za znatan broj zaposlenih nemate stambeni proizvod s kojim oni mogu riješiti stambeno pitanje”, ističe Tica.

Jeftini novac
Dubravko Ranilović, član Uprave agencije Kastel i predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, naglašava da je novac relativno jeftin i onda je potražnja za nekretninama – koje ljudi vide kao sigurnu investiciju, posebno s obzirom i na činjenicu da zadnjih godinu dana imamo inflaciju na razini cijele Europe i svijeta upravo zbog toga jer je jako puno novca u opticaju – povećana.

“Ljudima se nekretnina čini kao vrlo dobra prilika za investiciju, da se na taj način sačuva vrijednost novca kojeg neće pojesti inflacija. A na kraju krajeva, to im se u ovom trenutku čini kao dobar oblik ulaganja”, ističe Ranilović.

Pritom naglašava kako to nije specifičnost Hrvatske, već globalna stvar jer kada je niska kamata na stambene kredite, kada je novac jeftin, onda se potražnja za nekretninama bitno poveća globalno u cijelom svijetu i ti su ciklusi uobičajeni.