Peter Szabo u siječnju je imenovan regionalnim menadžerom Unilevera za tržište Hrvatske, Bosne i Slovenije. Tom je prilikom najavio kako će se preseliti u Zagreb sa suprugom Timi i 5- godišnjim sinom. Za Poslovni exclusive s Peterom Szabom smo razgovarali o sličnostima Zagreba i Budimpešte, gradovima koji su imali zajedničku povijest u Austro-Ugarskoj monarhiji. Szabo je izuzetno srdačan sugovornik koji sebe opisuje kao obiteljskog čovjeka, ljubitelja gastronomije, old-school krimića i druženja s prijateljima.

U priopćenju o vašem imenovanju na poziciju Adria managera pisalo je kako ćete posao voditi iz Zagreba gdje se namjeravate preseliti sa suprugom i sinom. Jeste li već stanovnik Zagreba?

Istina, već nekoliko godina bili smo spremni preseliti se nekuda u inozemstvo, a srećom sada ćemo imati priliku živjeti u jednom od najljepših krajeva Srednjoistočne Europe. Moji mi kolege na tomu zavide (smijeh). Bence, moj sin, u ožujku je napunio pet godina i jako se veseli preseljenju. On je jako ekstrovertiran dječak i vjerujem da će mu se svidjeti Hrvatska. Supruga Timi ja očekujemo bebu u svibnju tako da smo preseljenje u Zagreb odgodili do lipnja. Za sada u Zagrebu provodim radne dane, a vikende u Budimpešti. Nedavno je cijela obitelj provela tjedan u Zagrebu kako bi odabrali vrtić za našeg sina Bencea. Za sada se čini kako ne moramo drastično mijenjati način života, osim što se pripremamo za bebu koja bi se trebala roditi prvog svibnja.

Jeste li i prije posjećivali Zagreb i Hrvatsku? Primjećujete li više sličnosti ili različitosti između Zagreba i Budimpešte?

Zagreb je grad odličan za život, i jako mi se sviđa. Naravno da smo i prije dolazili na odmor u Hrvatsku i tom prilikom ostajali u Zagrebu nekoliko dana, ali naravno da mi je to dalo površnu sliku o gradu. Ipak, odmah sam osjetio veliku sličnost s Budimpeštom. Jedne večeri sam šetao centrom grada nakon druženja sa prijateljima u dobrom restoranu i u ulici u kojoj sam se našao osjećao sam se kao kod kuće. Volim Budimpeštu, ali volim i Zagreb. Jedina razlika koju primjećujem jest veličina grada, ali mogu vam reći da je činjenica kako je Zagreb manji zapravo njegova prednost u odnosu na Budimpeštu.

Kako izgleda vaš tipičan tjedan otkad ste preuzeli poziciju regionalnog menadžera? Putujete li često ili posao vodite iz Zagreba?

Zadužen sam za tri države: Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu pa prema tome moj posao zahtijeva dosta putovanja. IT podrška mi jako pomaže u gubitku vremena provedenog na aerodromima ili u automobilu, ali ja sam na neki način staromodan i jako su mi bitni razgovori licem u lice kad god je to moguće. Koristim se Skypeom, videokonferencijama i ostalim načinima virtualnih kontakata kako bi si olakšao život i ubrzao posao, ali obilasci svih tih država i dalje će biti važan dio mog posla. Vjerovatno ću putovati 8 do deset dana u mjesecu u tri zemlje za koje sam zadužen, ali i u Budimpeštu. Putovanja u Budimpeštu planiram kombinirati s obitelji, tako da supruga i ja s djecom ići kući na produžene vikende.

Opišite mi svoj tipični dan!

Ovih dana nemam tipičnih dana (smijeh). Kako stalno putujem na relaciji Zagreb – Budimpešta stvarno moram dobro planirati svoje vrijeme kako bih mogao sve obaviti. Ovdje, u Zagrebu, fokusiran sam na posao i upoznavanje ljudi.

Jeste li imali priliku dovesti nekog iz svog tima u Mađarskoj u Zagreb?

Čini se da imate neke insajderske informacije o tome (smijeh).Upravo u trenutku kada sam dolazio ovamo jedan kolega iz odjela financija odlučio je napustiti kompaniju tako da je ostalo jedno slobodno mjesto. Naravno da sam odlučio dovesti kolegu iz budimpeštanskog tima na slobodnu poziciju i to iz dva razloga. Kao prvo, želim napomenuti kako je osobno razvoj jako bitan dio kulture koju Unilever njeguje. Poslati nekoga u inozemstvo i staviti ga pred nove izazove s kakvima se prije nije suočavao brz je i učinkovit način da date priliku mladim talentima da se istaknu. Kako sam i sam bio ‘pripravnik’ za menadžersku poziciju u Unileveru, ta mi se metoda jako svidjela i zato ju sada podržavam. Drugi je razlog to što sam želio imati nekoga s visokim stupnjem profesionalizma ali i iskustvom u Unileveru. Iskreno govoreći, Unileverove poslovne djelatnosti kompleksne su kada se radi o tržištu jedne države, a ovdje govorimo o tri države i 10 različitih kategorija proizvoda.

Imate li u svakodnevnoj komunikaciji problema sa sporauzmijevanjem s hrvatskim kolegama?

Zapravo sam bio jako pozitivno iznenađen time koliko odlično Hrvati govore engleski jezik. To stvarno ističem kao veliki kompliment, s obzirom na to da dolazim iz Mađarske gdje baš i nije uobičajeno da obični ljudi, koji ne rade u multinacionalnim kompanijama, tako dobro govore engleski. Ovdje doslovce svatko može odgovoriti na većinu pitanja i mogu lako razgovarati na tom jeziku. U Unileveru je engleski službeni jezik na kojem svi komuniciramo, stoga me i nije iznenadilo kako 99% zaposlenika Unilevera tečno govori engleski jezik.

Jeste li pokušali učiti hrvatski jezik?

Stvarno nisam stidljiva osoba i puno govorim…na bilo kojem jeziku (smijeh). Hrvatski JOŠ nisam naučio ali imam velike ambicije svladati ga… Nadam se da ćemo idući intervju raditi na hrvatskom!

U Unileveru radite 14 godina, krenuli ste od dna i došli do vrha. Opišite mi kako je to rasti s jednom kompanijom, i profesionalno i privatno?

Imam 36 godina, a u Unileveru sam od 1999. godine, u lipnju će to biti točno 14 godina. Kad god se s nekim upoznajem i kažem taj podatak, nastane trenutak šutnje jer ljudi koji ne poznaju kompaniju Unilever nisu sigurni je li jako dobro ili jako loše po mene (smijeh) što sam tako dugo vjeran jednoj kompaniji. Moj odgovor na to pitanje je: Unilever je posebna kompanija. Ona zaposlenima daje priliku da rastu i profesionalno i kao osobe. Osobno sam imao prilike raditi na različitim područjima: od financijskog kontrolinga, regionalnim marketinškim inovacijama, brend menadžmentu, radio sam kao key account menadžer, voditelj prodaje, direktor marketinga i sada sam na menadžerskoj poziciji. Kad se sjetim tih svih godina, priznajem da mi je žao što se na nekim od tih pozicija nisam zadržao dulje, jer sam mogao steći još više iskustva i znanja. Međutim, globalna ekonomija, trgovina i načini prodaje brendirane robe ali i sam Unilever toliko su se mijenjali prethodnih godina da su mi ta svestrana iskustva pomogla da dođem na poziciju na kojoj sam sada. Sve u svemu, stvarno sam sretan i ponosan što radim u ovoj kompaniji. Unilever je pri vrhu kompanija prema održivom razvoju i socijalnoj odgovornosti..a uz to je i veoma uspješna na tržištu.

Mađarska i Hrvatska imaju sličnu povijesti, obje su prošle tranzicijski period, a prije stotinjak godina živjeli smo u istoj državi. Mislite li da se Mađari i Hrvati poznaju dovoljno, znaju li dovoljno jedni o drugima?

Mislim da ne. Čini mi se da u obje zemlje ljudi znaju osnovne povijesne činjenice, ali ima puno prostora za popunjavanje znanja. Tisuće Mađara dolazi u Hrvatsku svakog ljeta kako bi uživali u njezinim ljepotama, ali mislim da se ne trude bolje upoznati ovdašnje ljude. No, ja ću sigurno pronijeti običaje ljudi iz Hrvatske, Bosne i Slovenije u Mađarsku.

Negdje sam pročitala kako volite detektivske romane i televizijske serije. Što vam se sviđa u tom žanru? CSI, tehno-trileri ili dobra stara dedukcija?

Volim trilere, detektivske priče i ponekad dramu. Ponekad pogledam CSI, ali zapravo sam ljubitelj klasika poput romana Agathe Christie i televizijskih likova kao što je inspektor Columbo. Sviđaju mi se jer se njihovi likovi katkad čine usporeni, ali su izuzetno pametni i mudri i sa strašću traže rješenja korak po korak. To su baš prave navike uspješnih ljudi i u stvarnom životu.

Doznala sam da ste gurman. To znači da kuhate ili samo uživate u jelu?

S ovim pitanjem ste pogodili moju slabu točku… Stvarno volim dobru hranu i stvarno volim kuhati. Kuhanje me opušta i mislim da je kuhanje umjetnost, a ne posao koji treba obaviti. Gotovo nikada ne kuham zato jer moram. Čak i kada kuham jer moram, kuhaču uzimam poput kompozitora koji sjeda na drveni stolac za klavirom i praznim notnim crtovljem. Da se ne bi krivo razumjeli, nisam jako svestran kuhar, ali uživam eksperimentirati s novim sastojcima i imam nekoliko recepata koje stalno ponavljam… a koje moja obitelj jako voli.

Opisali ste se kao osobu koja najviše uživa u druženju s prijateljima. Hoće li vam nedostajati?

Nedostajat će mi jako, no Hrvatska je stvarno blizu Budimpešte i siguran da ćemo se često viđati. I zapravo nam je većina prijatelja, rođaka i kolega već natuknula kako bi nas željeli posjetiti u Hrvatskoj, osobito tijekom ljeta. Isto tako, sretan sam što ću sklopiti neka nova prijateljstva.

Tekst je originalno objavljen u prilogu Exclusive.