Sustav koji će automatski prepoznavati lica svojih korisnika jedan je od najvećih izazova za inovativne kompjutorske istraživače. I dok ljudi taj “zadatak” izvršavaju gotovo nesvjesno, u pedesetak milisekundi pa se stječe dojam da su za to programirani od rođenja, umjetna inteligencija za našim umijećima i te kako kaska. Znanstvenici i istraživači se ipak nadaju kako će to u budućnosti biti moguće i užurbano rade na proučavanju ljudskog mozga kako bi proniknuli u njegove još neistražene sfere. “Ljudski mozak ima nevjerojatnu mogućnost vizualnog prepoznavanja i bila bi prava šteta da naša iskustva ne primijenimo u izradi strategije razvoja umjetne inteligencije”, smatraju harvardski znanstvenici. I drugi znanstvenici koji na sve načine pokušavaju unaprijediti kompjutore proučavaju ljudski mozak, jedan od najtajnovitijih humanoidnih organa. U posljednjoj studiji znanstvenika s Massachusetts Instituta za tehnologiju, pod nazivom “Prepoznavanje lica kod ljudi: Devetnaest rezultata koje bi trebali znati svi koji to žele implementirati u umjetnu inteligenciju”, otkrivaju koje su to tajne ljudskog mozga. Iako naglašavaju da se pri izradi takvog programa za kompjutore ne smije besramno kopirati ljudska percepcija, ističu kako svaki od tih 19 rezultata može utjecati na automatsko prepoznavanje lica kod kompjutora. Jedan od najzanimljivijih rezultata je da na ljudsko prepoznavanje tuđih lica ne utječu ni najekstremnija odstupanja.

Primjerice, čovjek je u stanju prepoznati poznato lice čak i na fotografijama niske rezulucije. Špekuliraju da je to stoga što ljude gledamo iz raznih perspektiva, kad su primjerice veoma udaljeni ili u pokretu, pa ako smo navikli na njihov izgled lakše ih prepoznajemo. Nepoznata lica pak teže je prepoznati u takvim uvjetima, što se može povezati s teškoćama pri identifikaciji osumnjičenika na policiji. Nadalje, čovjek ne mora pregledati svaki detalj nečijeg lica da bi prepoznao o kojoj je osobi riječ. Ne samo da ljudski mozak prepoznaje osobe u otežanim uvjetima, već se naš vizualni sustav uopće ne trudi zagledavati u nečije facijalne karakteristike da bi shvatio o kome je doista riječ. Oni drže da problem nije u percepciji savršene slike sa svim njezinim facijalnim i inim karakteristikama, već je problem kako pronaći pravu sliku u uvjetima koji u trenucima nisu zadovoljavajući. Pravo iznenađenje za znanstvenike bilo je to da većina ljudi osobe ne identificira prema njihovim očima nego prema obrvama. Također su dokazali da pigmentacija kože najmanje utječe na prepoznavanje, što i ne čudi kad se uzmu u obzir milijarde dolara koje se troške na dekorativnu kozmetiku, podloge u boji i tekuće pudere za ten. Sve to, smatraju znanstvenici, treba proučiti pri implementaciji programa za vizualno prepoznavanje. Takav će program biti vrlo koristan ponajprije za vojne svrhe, pri prepoznavanju terorista i kriminalaca, smatraju znanstvenici, ali imat će i zabavnu ulogu. Tako će pojedinac u budućnosti na stadionu prepunom ljudi u tili čas moći pronaći svoje prijatelje, dok će na sličnim događajima kamera moći prepoznati i zabilježiti poznata lica, estradne umjetnike ili političare. Na ovaj će način ljudski mozak nesumnjivo pomoći umjetnoj inteligenciji, ali će umjetna inteligenicija ipak imati nemjerljivu prednost.