Izmjene Zakona o elektroničkim medijima bile su glavni povod za razgovor s Damirom Hajdukom, članom Vijeća za elektroničke medije (VEM)) i potpredsjednikom Europske platforme regulatora elektroničkih medija (EPRA).

Vijeće upravlja Agencijom za elektroničke medije, a financira se sa po 0,5 posto prihoda svih nakladnika, što je oko deset milijuna kuna godišnje. Dodatnih 30- tak milijuna kuna dobiva se uzimanjem tri posto prihoda od pristojbe HRT-a i taj se novac dijeli nakladnicima kroz  Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Do sada su tu svotu, sukladno Zakonu, popola dijelile lokalne i regionalne radijske i TV postaje. Zakonskim izmjenama hvata se korak sa suvremenim načinima komuniciranja, pa će zasad nedefiniranu svotu dobiti i portali iz tzv. trećeg medijskog sektora.  

Što je novo u izmjenama i dopunama koje je predložilo Ministarstvo kulture?
U prijedlogu izmjena koji je prošao prvo čitanje u Saboru uvode se novi korisnici Fonda. U staroj verziji bili su to lokalne i regionalne televizijske postaje, radijske postaje te neprofitni mediji, a sada se uvode pojmovi neprofitnih pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija te neprofitnih proizvođača audiovizualnih i radijskih programa. 

Prijedlog je doživio i neke kritike, primjerice zbog toga jer za sredstva Fonda ne mogu aplicirati portali čiji su vlasnici registrirani kao tvrtke nego isključivo neprofitne udruge, javne ustanove i slične institucije?
Da, predviđeno je da se status neprofitan određuje upisom u Registar neprofitnih organizacija (RNO) koji vodi Ministarstvo financija. Slažem se da je prijedlog nepotpun, jer je fokus na pravnom statusu, a ne na sadržaju čiju će se proizvodnju i objavljivanje pomagati. Program bi trebao biti važan za visinu sredstava koja će se dodijeliti, a Fond bi trebao biti otvoren za sve. Tu je i pitanje zaštite tržišnog natjecanja, sužavanje izbora korisnika moguće dovodi u pitanje pozitivno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) na program raspodjele Fonda. Stari Zakon nije predvidio da se mogu prijaviti televizije koje se distribuiraju putem interneta, satelita i kabela, pružatelji medijske usluge na zahtjev niti nakladnici elektroničkih publikacija. Naš je prijedlog i da se definicija elektroničke publikacije izmijeni, na način da ju više nije  moguće interpretirati na više  načina. 

Vijeće će ubuduće određivati način raspodjele novca, time ste dobili dodatni posao, a vjerojatno ćete trpjeti i pritiske?
Način dodjeljivanja sredstava Vijeće mora urediti pravilnikom u roku od 90 dana nakon stupanja Zakona na snagu. Danas, kad većina medija ne donosi dobit, teško je u tako kratkom roku provesti javnu raspravu koja će dovesti do kvalitetnog rješenja. Nedostaje nam procjena stanja, ne znamo koliko se u Hrvatskoj proizvede medijskog programa od strane neprofitnih proizvođača i pružatelja medijskih usluga i publikacija, niti znamo gdje želimo da oni budu nakon što uložimo novac u njihove programe. Osim toga, elektronička publikacija može biti tekst, tekst  sa slikom ili video, te su stoga potrebno preciznija mjerila za bodovanje različitih vrsta sadržaja. Pritom, prema prijedlogu, smijemo koristiti pomoć vanjskih nezavisnih evaluatora, no krajnja je odluka na Vijeću.  

Navodno će portali od Fonda ubuduće dobivati oko milijun kuna? 
Ta je svota spomenuta u zaključku nekih razgovora između strukovnih udruga, Nezavisne udruge televizija (NUT) i Hrvatske udruge radija i novina (HURIN) s predstavnicima Ministarstva kulture. U Zakonu, koliko ja znam, nije definiran iznos koji bi trebali dobiti. Upravo bi nam medijska strategija koju najavljuje Ministarstvo kulture trebala dati odgovor na to koji bi iznos bio primjeren za neprofitne elektroničke publikacije i neprofitne proizvođače programa, ali i na neka druga pitanja, primjerice trebaju li nam frekvencije za neprofitne TV i radijske postaje, a kojih je za sada izuzetno malo. Kroz Fond želimo postići veći stupanj pluralizma  medija, podržavamo i želimo puno veći utjecaj neprofitnih medija. Pritom nam nije cilj namiriti što više tih medija, puno nam je važnije utvrditi što će se financirati, imaju li vlastite kvalitetne autorske uratke i obrađuju li relevantne teme od interesa za javnost. 

Tko će procijeniti kvalitetu priloga?
Po mom mišljenju, to bi trebala biti kombinacija suradnje regulatora s akademskom zajednicom. Primjerice u Švicarskoj regulator zadužen za kontrolu javnog servisa svake godine raspisuje natječaj prema akademskim institucijama i raznim institutima koje svojom metodologijom određuju da li je neka TV ili radio postaja izvršila funkciju javnog servisa, odnosno da li su dobro iskoristili dodijeljena sredstva. U takvom radu sudjeluju stručnjaci kao što su profesori sociologije i profesori medijskih politika. Kod nas bi trebalo ustrojiti povjerenstvo, koje će biti plaćeno za taj posao i periodično davati izvještaj. 

Koliko medija koristi sredstva Fonda? 
Za 2013. prijavilo se ukupno 150 radijskih i TV postaja. Na žalost, nekoliko radija je u zadnje vrijeme propalo, te su nam vratili koncesiju. Teška je situacija pa očekujemo da će se još nekoliko lokalnih medija zbog financijskih poteškoća zatvoriti u skorije vrijeme. Propao je i Kapital Network, iako bi takva TV postaja u većini euro zemalja bila potpomognuta jer se radilo o programu od javnog interesa. Ideja Kapital Networka bila je potaknuti entuzijazam oko privatnog poduzetništva, a mi tek sada radimo okvir prema kojem bi mogli pomoći i jednom takvom projektu. 

Izgleda da neki novac Fonda zlorabe. Nedavno je novinarka Ivana Lekšić optužila vlasnika radio postaje na kojoj radi da je uzeo novac iz Fonda, a nije izvršio svoje obveze. Slučaj je prijavljen i Državnom odvjetništvu RH (DORH). Kako kontrolirate korištenje novca Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija?  
Postoji sustav nadzora, no bitno je razumjeti da Fond financijski pomaže oko 2500 radijskih i televizijskih emisija. Teoretski, moguće je da na nekom udaljenom radiju jedan dan neka emisija ne bude proizvedena i emitirana. Slučaj Lekšić je, između ostalog, upućivao da su se neke emisije proizvodile ali nisu bile emitirane, pa smo mi od nakladnika zatražili sve podatke i provodimo analizu, a o rezultatima ćemo uskoro obavijestiti javnost. U medijima se sada govori da sredstva dajemo nenamjenski, što nije istina. Raspodjela sredstava je usklađena s pravilima o potporama Europske komisije. Nakladnicima prvo dajemo 80 posto odobrenog novca, a na kraju tog razdoblja kontroliramo kako je novac utrošen i isplaćujemo preostalih 20 posto. Od njih se traži da dostave dokumentaciju o trošenju tih sredstava. Koliko je potrošeno za koju emisiju, kad je ona emitirana, traže se snimke tih emisija i očevidnici što se točno emitiralo kojeg dana. Šalju nam se pojedine emisije s početka sredine i kraja perioda emitiranja. Osim toga, članovi Vijeća kontinuirano idu u neposredni nadzor, na licu mjesta provjeravaju minimalne uvjete i pritom traže snimke od dva dana nasumce izabranih datuma, a možemo ići unatrag do tri mjeseca jer toliko imaju zakonsku obvezu čuvanja snimki. Osobno sam bio 2010. s kolegom na dva od četiri radija koja se spominju i nasumce smo odabrali snimke dvaju dana kad su trebale ići emisije financirane od sredstava Fonda. Tada je bilo sve u redu. 

Imate li neko rješenje za bolji nadzor? 
Trebalo bi jasno označiti te emisije, da se na radiju kaže da su financirane sredstvima Fonda, a na TV emisijama da ide telop. Tako bi javnost znala da su i oni sudjelovali u financiranju, da je to njihov novac i kad bi se dogodilo da neka emisija izostane vjerujem da bi dobili od samih građana informaciju da nešto ne štima, a onda bi mi sami otišli u nadzor i kaznili nakladnika koji nije izvršio svoju obvezu proizvodnje i emitiranja. Kontrola mora biti razmjerna količini sredstava i namjeni potpore. Većinom dijelimo potpore male vrijednosti koje ne zahtijevaju niti posebno izvješće prema AZTN-u i tu se najviše oslanjamo na redovite ad hoc kontrole koje su svuda prihvaćene za tu razinu potpore.           

Nakon izbijanja 'afere Lekšić' dobili ste još tri slične prijave zbog navodnog nenamjenskog trošenja novca Fonda?
Da, i za sve se provode istražne radnje. 

Kakve su sankcije propisane dokaže li se pronevjera novca? 
Nakladnik u tom slučaju mora vratiti dobiveni novac, uvećan za kamate i ne može se prijaviti na Fond za tekuću godinu. Plus kaznena odgovornost poduzetnika, kojom se bavi DORH.    

Agencija je nedavno na jednom stručnom skupu i pohvaljena. Predsjednik NUT-a Denis Mikolić pohvalio je vaš rad, jer bez sredstava Fonda mnogih lokalnih medija više ne bi bilo?
Lokalni mediji imaju male marketinške prihode, velikim oglašivačima nisu zanimljivi pa u ukupnom tržištu oglašavanja sudjeluju s minornih devet posto. Njihovi su se prihodi držali dobro sve do 2012. godine. I tada su lokalne i regionalne TV postaje odjednom doživjele pad u prihodima od 30 posto. Recesija je dovela do veće važnosti Fonda. Zbog toga je i postotak udjela sredstava Fonda u njihovim prihodima narastao na 17 posto u prosjeku. Kod radijskih nakladnika Fond sudjeluje u prihodu upola manje, sa devet posto. Vijeće je zabrinuto za opstanak lokalnih televizija, jer one predstavljaju neki drugačiji pogled na lokalne aktualne teme koje obrađuju – očuvanje kulturne baštine, javno informiranje, ravnopravnost spolova i slično.

Zvuči paradoksalno, no poslovanje malih televizija otežala je i digitalizacija, koja im je povećala troškove odašiljanja?
Da, zbog digitalizacije su nacionalne TV postaje smanjile svoje troškove odašiljanja, dok lokalne televizije sada moraju plaćati visoka davanja Odašiljačima i vezama (OIV) za odašiljanje signala, što u analognom sustavu većinom nisu trebale, pa je i zbog toga došla u pitanje njihova održivost. Zato je lani na intervenciju HAKOM-a sa otprilike dva milijuna na milijun kuna po multipleksu smanjen udio koji operater uplaćuje u državni proračun i time je oslobođen prostor za smanjenje cijene. Potom, napravljen je i prijedlog Pravilnika o koncesijskim naknadama. Prema sadašnjem Pravilniku, po mom mišljenju, lokalne i regionalne televizije plaćaju dvaput istu stvar. Nekad se frekvencija dodjeljivala nakladniku, a danas se dodjeljuje multipleks operateru. TV nakladnik plaća samo troškove odašiljanja, no iako više nije vlasnik frekvencije i dalje ju plaća Odašiljačima i vezama, a mi mu istodobno i dalje naplaćujemo koncesijsku naknadu za tu frekvenciju.

Sabor se nije izjasnio o srpskim filmovima

Lani je izbila afera oko prevođenja, odnosno titlovanja srpskih filmova. Kako je riješen taj probem?

Zapravo nije riješen. Tada smo se pismeno obratili saborskom Odboru za zakonodavstvo i zatražili autentično tumačenje tog dijela Zakona o elektroničkim medijima , ali ga još nismo dobili. Ne znamo gdje je zapelo. Vijeće je dužno provoditi cjelokupan zakon i doslovce. Svaki članak zakona koji je napisan višeznačno stavlja regulatora u iznimno neugodan položaj, pa zato u svim izmjenama Zakona želimo prije svega što preciznije definicije.