Dok su svima puna usta slobode medija i važnosti kritičkog propitivanja za demokraciju, u stvarnosti ideali moćnicima vrijede samo dok im se ne ukrste s interesima. Novinari, ali i pojedinci i udruge civilnog društva diljem Europe suočeni su s rastućim brojem SLAPP tužbi, malicioznih i neutemeljenih tužbi s ciljem ušutkavanja kritičara.

Hrvatska, čije se pravosuđe ionako redovno podcrtava kao rak-rana društva, među neslavnim je europskim rekorderima. Iako Europa radi na anti-SLAPP direktivi, njezina nedavno razvodnjena verzija u odnosu na originalnu zamisao, razočarala je mnoge.

Pred domaćim sudovima trenutačno se vodi najmanje 945 tužbi protiv medija i novinara, pokazuje posljednja anketa koju provodi Hrvatsko novinarsko društvo. Dominanta većina, čak 910 postupaka odnosi se na parnice za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda koji se vode protiv nakladnika, urednika i novinara.

O koliko je zastrašujućoj brojci riječ, otkriva nevjerica potpredsjednice EK za vrijednosti i transparentnost Vere Jourove prilikom posjeta Zagrebu u travnju. “Nijedna zemlja nije imuna na to i u svim državama članicama ima SLAPP tužbi. Više od 900 slučajeva u Hrvatskoj? Moram to provjeriti”, rekla je Jourová u intervjuu Hini rekavši da EK mora osvježiti podatke.

“Bude li puno slučajeva SLAPP tužbi u nekim konkretnim zemljama članicama, bit će to naznaka da je to lagani način za ušutkavanje novinara, njihovo iscrpljivanje, oduzimajući im vrijeme i energiju. Stoga sam vrlo znatiželjna što će pokazati podaci”, rekla je Jourová u povodu Svjetskog dana slobode medija 3. svibnja.

Teških 10,3 milijuna eura
Definiranje SLAPP (Strategic Lawsuit Against Public Participation) tužbi relativno je jasno; radi se o neutemeljenim procesima koje pokreću moćni subjekti u društvu s ciljem zastrašivanja i utišavanja kritičkih glasova o pitanjima od javnog interesa, a protivna su interesima tužitelja. No, još nisu definirani kriteriji po kojima bi se takve tužbe diferencirale od onih legitimnih za klevetu.

HND-ova anketa otkriva da su tužitelji najčešće pojedinci iz javnog i političkog života, uključujući političare i suce. Najviše tužbi ima Hanza media, od toga 421 parnični postupak i 11 kaznenih. Slijedi Styria, koja samo za Večernji list i 24sata ima 190 parničnih postupaka i 6 kaznenih. Tužitelji od medija i novinara potražuju 5,4 milijuna eura, no procjenjuje se da je to samo polovina iznosa jer u posljednjoj anketi Hanza medija nije otkrila iznos odštetnih zahtjeva. Primjerice, lani je u veljači bio aktivan 951 spor ukupno ‘težak’ 10,3 milijuna eura.

Vera Jourova/PD

Malicioznim tužbama s astronomskim zahtjevima za odštetu, cilj nije ublažavanje duševnih boli osjetljivih javnih osoba koji se nađu pogođeni kada se propituje njihov rad, već odvraćanje od objave kompromitirajućih podataka u interesu građana, ima sve više. Njima se želi zaustaviti objava letaka, peticija, novinarskih istraga, sve do mirnih prosvjeda, pravnih postupaka, bojkota, javnih komentara, izvješća nevladinih organizacija…

Oblik zastrašivanja ovisi o razvijenosti civilnog društva i građanskog aktivizma. Primjerice, jedan od novijih primjera je tužba energetskog diva TotalEnergiesa protiv Greenpeacea zbog izvješća koje u pitanje dovodi kompanije izračune emisija ugljičnog dioksida, a namjera je zaustaviti daljnje objave tog izvještaja. No, i u zemlji koja se smatra domovinom ljudskih prava, većina procesa vodi se protiv medija. To svakako vrijedi za Hrvatsku.

Blažu varijantu bi i Hrvatska!?
Bruxelles je prije godinu dana predložio direktivu koja bi trebala osigurati bolju zaštitu novinara, zviždača i boraca za ljudska prava od sudskih zloupotreba i zastrašivanja, koja bi trebala omogućiti brzo odbacivanje neutemeljenih optužbi.

Razvodnjavanje inicijalne ideje na Vijeću EU, za koje je digla ruku i Hrvatska (!), domaće i europske novinarske organizacije smatraju korakom unatrag. Ovog tjedna Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta usvojio stajalište o novom nacrtu pravila koji bi se primjenjivali u prekograničnim slučajevima, tj. kada tuženik i tužitelj nemaju sjedište u državi članici suda, što je česta situacija. Zastupnici su proširili definiciju prekograničnih slučajeva kako bi uključili one u kojima je tema relevantna za više od jedne zemlje i dostupna je elektronički.

Oni koji su na meti SLAPP-a mogli bi podnijeti zahtjev da se njihov slučaj rano odbaci, a na tužitelju bi bilo da dokaže da slučaj nije očito neutemeljen. Također, tužitelji bi pokrili sve troškove postupka, dok bi žrtve malicioznih tužbi imale pravo na nadoknadu štete, uključujući narušavanje ugleda.

“Tužbe SLAPP-a prijetnja su vladavini prava i ozbiljno podrivaju temeljna prava na izražavanje, informacije i udruživanje. Cilj nije dobiti slučaj već zastrašiti i odvratiti mnoge novinare i aktiviste od iznošenja informacija u javnost, što rezultira autocenzurom. Naši sudovi ne bi se trebali smatrati igralištem za moćne pojedince, tvrtke i političare i ne bi se smjeli zlorabiti za osobnu korist”, rekao je izvjestitelj odbora Tiemo Wölken. Parlament će pregovaračko stajalište usvojiti na plenarnoj sjednici u srpnju, a potom zajedno s Vijećem odlučiti o konačnom izgledu nove direktive.