Redovnici opatije Sint Sixtus već od 1878. godine prodaju mještanima pivu, ali u ograničenim količinama jer imaju i ograničenu proizvodnju, kako pivarstvo nikada ne bi preuzelo monaški život ili donijelo zaradu višu nego što je potrebno zajednici.

Nakon Drugog svjetskog rata čak su se i riješili kamiona koji je nekada isporučivao pivo lokalnim kafićima te počeli prodavati samo na vratima opatije, prenio je Reuters.

"Pojavio se strah da je zajednica posvetila više vremena i truda pivu nego molitvi", rekao je Brat Godfried.

On je jedan od 21 redovnika koji žive u opatiji, vezan je trapističkim kodom “Ora et labora” (posao i molitva) koji zahtijeva od njih da prodaju proizvode od sira do sapuna, keramike – i piva – da bi zarađivali za život – ali ne da bi se obogatili.

No internet i druga medijska pažnja pokrenula je stampedo kupaca van samog mjesta. Potencijalni kupci moraju rezervirati putem telefona.

Westvleteren proizvodi tri piva – jako svjetlo, 8-postotni ale i 10,2-postotnu tamnu ale pivu koja ima izvrsne kritike.

Dobro je znati da naši klijenti cijene ono što mi radimo", rekao je Brat Godfried.

Westvleteren XII je slatko i bogato okusom.

Uključujući depozit košta nešto više od 2 eura po boci, a redovnici traže od kupaca da ne prodaju trećim stranama.

No, u Bruxellesu, Westvleteren XII može koštati 15 ili više dolara, i daleko iznad 50 dolara u udaljenim državama kao što je Brazil.

Redovnici kažu da su ih to uznemirava, ali čini se da su nemoćni zaustaviti ovu sivu trgovinu. No traže rješenja.

Podsjetimo, nedavno su se i zagrebački fratri pridružili craft revoluciji i odlučili oživjeti tradicionalnu proizvodnju piva.