To je velika nada za tetraplegičare koji žele povratiti pokret, piše AFP.

Pacijent je mjesecima trenirao, koristeći svoje signale mozga za kontrolu računalno simuliranog avatara za izvođenje osnovnih pokreta prije nego što je počeo koristiti robotski uređaj za hodanje.

Liječnici koji su proveli ispitivanje upozorili su da uređaj još neće biti dostupan javnosti nekoliko godina. 

Zadovoljni su pak jer je pokus uspio te im je egzoskeleton potvrdio da "može poboljšati kvalitetu života i autonomiju pacijenata".

Muškarac, identificiran samo kao Thibault, 28-godišnjak iz Lyona, rekao je da mu je tehnologija dala novi život.

Prije četiri godine je pao s 12 metara s balkona dok je bio u noćnom izlasku, prerezavši kralježnicu zbog čega je ostao paraliziran od ramena prema dolje.

"Kad si u mom položaju, kad ne možeš ništa učiniti sa svojim tijelom … Htio sam učiniti nešto sa svojim mozgom", rekao je Thibault za AFP.

Mjesecima je u simulatoru trenirao vještine potrebne za rad s egzoskeletom te je morao "naučiti" prirodne pokrete ispočetka.

Svaki dekoder prenosi moždane signale koji se algoritmom prevode u pokrete na koje je pacijent mislio.

"Ne mogu sutra ići kući u svom egzoskeletu, ali  došao sam do točke gdje mogu hodati. Hodam kad želim i zaustavljam se kad želim."

Ozljeda leđne moždine ostavlja oko 20 posto pacijenata potpuno  paraliziranima i to je najteža ozljeda ove vrste.

"Mozak je još uvijek sposoban generirati naredbe koje bi normalno pomicale ruke i noge. Jednostavno ih nema što provesti", rekao je Alim-Louis Benabid, profesor emeritus iz Grenoblea i vodeći autor studije objavljene u časopisu The Lancet Neurology.

Tim stručnjaka iz bolnice Grenoble Alpes, biomedicinske firme Cinatech i istraživačkog centra CEA započeo je implantacijom dvaju uređaja za snimanje, s obje strane Thibaultove glave, između mozga i kože.

Oni čitaju njegov senzimotorni korteks – područje koje kontrolira motoričku funkciju.

Kontrola robotike moždanim signalima

Svaki dekoder prenosi moždane signale koji se algoritmom prevode u pokrete na koje je pacijent mislio. Upravo taj sustav šalje fizičke naredbe koje egzoskelet izvršava.

Thibault je koristio avatar i videoigru kako bi razmišljao o obavljanju osnovnih fizičkih zadataka, poput hodanja i posezanja za dodirom predmeta.

Nekoliko ranijih studija koristilo je implantate za poticanje mišića u tijelima pacijenata, ali studija u Grenoblu prva je koja koristi moždane signale za kontrolu egzoskeleta robota.

Stručnjaci uključeni u istraživanje kažu da bi to potencijalno moglo dovesti do invalidskih kolica pod nadzorom mozga za paralizirane pacijente.

"Ne radi se o pretvaranju čovjeka u stroj već o odgovoru na medicinski problem", rekao je Benabid.

"Govorimo o" popravljenom čovjeku ", a ne o" poboljšanom čovjeku ".

U komentaru na studiju, Tom Shakespeare sa Londonske škole higijene i tropske medicine rekao je da egzoskeletni sustav još mora preći dugi put do 'korisne kliničke mogućnosti'.

No Thibault je rekao da je ova proba ponudila "poruku nade ljudima poput mene".