"Kad je počeo s radovima bilo ga je nemoguće zaustaviti", ispripovijedala je Tosja novinarima o suprugovu podvigu koji je počeo 1995., a potrajao pune 23 godine. 

"Levon je dnevno radio po 18 sati, napravio bi tek stanku kako bi kratko odspavao i potom se brzo vratio 'dolje', uvjeren da ga u njegovoj misiji vodi neka viša sila", kaže Tosja. 

"Nije prethodno pravio nikakve nacrte te nam je govorio da zna što će raditi jer je sve vidio u snovima", kazala je za AFP. 

U 23 godine, koliko su trajali njegovi radovi, koristio se isključivo ručnim alatom da bi iskopao slojeve vulkanskog tla, izgradivši podzemnu prostoriju od 280 četvornih metara duboku 21 metar.

Podzemne špilje i labirinte što ih je izgradio majstor Levon podupiru stupovi, do njih se stiže rukom rađenim stepenicama, a neumorni graditelj neke je prostorije ukrasio rezbarijama te izgradio više malih oltara. Uz odgovarajuće osvjetljenje, izgledaju gotovo poput svetišta, kažu posjetitelji. 

Njegova kći Araksja novinarima je ispripovijedala kako iz djetinjstva nosi uspomenu na oca koji s bocom mineralne vode silazi u podrum i neumorno radi…, danju i noću. Kaže da je iz podzemlja izvukao čak 600 kamiona kamenja i zemlje.

Levon Haribjan umro je 2008. od srčanog udara u dobi od 67. godina. Prethodno je obavio i posljednju misiju – srušio i posljednji zid između dvaju tunela. 

Deset godina nakon završetka njegova projekta supruga vodi ture po malome podzemnom muzeju u selu Arinj u kojemu živi 6000 stanovnika. 

U prostoru od 280 četvornih metara izložen je alat kojim se služio Levon, fotografije, isječci iz novina o njegovu životu…

Levonova špilja otvorena je tijekom cijele godine, a temperatura u njoj je i zimi i ljeti 10 Celzijevih stupnjeva. U svim armenskim turističkim brošurama i vodičima špilja je navedena kao atrakcija koju vrijedi vidjeti.