Poslovni vikend
Priča o uspjehu

Hrvatica koja je uspjela na Baliju: Zadnjih 200 dolara pretvorila je u milijunsku zaradu

Divna Čolić, autorica brenda Bulibasha, izrađuje cipele od palminog lišća. U izradu i bolji proces uložila je sve.

Nađa Irena Fišić
05. travanj 2025. u 10:30
Divna Čolić završila je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu i došla na master na Javu. Život ju je potom odveo na Bali.../PD

Ljeto 2020. godine, korona i otkaz, zadnjih 200 dolara u džepu. Tako počinje priča o brandu cipela Bulibasha, koji je upravo dostigao milijun dolara u prodaji. Pokretačica i vlasnica branda, Divna Čolić, nikada nije ni slutila da će se baviti cipelama. Završila je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu i došla na master na Javu i njen kulturni hub – Yogyakartu.

Život ju je potom odveo na Bali, gdje je dugi niż godina radila kao menadžerica nekih od najvećih klubova na otoku, jer od umjetnosti se nije moglo živjeti. Sa strane je imala svoj mali projekt – izrađivala je cipele od palminog lišća, kreirala ih i svu ušteđevinu trošila na poboljšanje procesa i izradu.

“Kad je udarila korona, svi smo u turizmu i hospitalityju dobili otkaze. Nije se znalo kad će se sve ponovo otvoriti, bilo je baš teško. Ja sam tad odlučila: svojih zadnjih 200 dolara u džepu uložit ću u Facebook oglase za svoje cipele. Nisam imala nikakvu nadu, ali odigrala sam rulet, pa što bude. Našla sam preko Fiverra nekog Indijca kojem sam platila da mi napravi oglase, a od toga je on vjerojatno zaradio puno manji dio od platforme. Sjećam se da sam nakon toga otišla na večeru i mobitel mi je samo počeo sijevati. Jedna narudžba, dvije, pet, deset… Nisam mogla vjerovati”, priča Divna.

Kod nas ne postoji radno vrijeme od 9 do 5. Imamo zadanu količinu koju trebamo odraditi i svatko može doći u produkciju kad god poželi.

Procvat internet prodaje

Korona je donijela i procvat internet prodaje, a ona je trebala brzo nešto smisliti da se tolike cipele mogu i napraviti. Jer u jednom trenutku iz Australije je dobila narudžbu za 400 pari cipela, a proizvodnje nije bilo.

“To tada sam bila “one-woman band”. Kreirala sam obuću, crtala, nalaziła materijale, sjedila s pletačima i plela, obrađivala narudžbe, odrađivala komunikaciju, slala pakete… Sve do korone nisam se imala hrabrosti otkačiti od kompanije u kojoj sam radila, moje cipele prodavala sam samo po nekoliko komada, a sad je trebalo brzo djelovati.

Pozvala sam svog bivšeg kolegu koji je bio event menadžer, zaposlila ga kao projekt menadžera, uzeli smo dvoje ljudi kao facilitatore i imali smo par obitelji koje smo obučavali kako plesti cipele. Ured nam je bio u špajzi, radnici su radili kod svoje kuće i u garaži facilitatora. Sav novac koji sam zarađivala uložila sam natrag u proizvodnju kako bi materijali bili što kvalitetniji i bolji, a izrada savršena”, priča Divna, čije je brand Bulibasha inače samoodrživ 80 posto i uskoro će biti od 100 posto materijala koji se razlažu u prirodi.

Trebalo je naći tko će izrađivati đonove, gdje nabaviti rafiju, kako da palmino lišće bude što mekše kad se plete/PD

Kako je te 2020. godine na ljeto bila sušna sezona i nitko nije imao posla, ubrzo se skupila grupa od tridesetak žena koje su izrađivale cipele, Divna ih je obučavala i to je bio početak. Nakon samo nekoliko mjeseci iznajmili su svoj prostor, izmjestili ured iz špajze i produkciju iz garaže i 2021. imali mjesto za rad.

“Potražnja za Bulibashom je bila neviđena, morali smo odbijati klijente, još se nismo skroz razvili, nismo imali asortiman i nismo mogli postići toliku količinu narudžbi. Isto tako, Indonezija i Bali uopće nisu razvijeni što se tiče obuće. Trebalo je naći tko će izrađivati đonove, gdje nabaviti rafiju, kako da palmino lišće bude što mekše kad se plete”, kaže Divna i dodaje kako je bilo poprilično smjelo upustiti se u takvu avanturu.

Želim pokazati da je čist, prirodan materijal nevjerojatan potencijal. Ne moramo se sklanjati i blokirati energiju zemlje koja nas povezuje.

Kada ubrati lišće

Tada je krenuo i cijeli novi proces – istraživanje. Primjerice trebalo je pogoditi kada je najbolje ubrati palmino lišće kako bi cipele bile najmekše i kako ide proces sušenja, za što je onda trebalo obučiti farmere. Bulibasha je samoodrživi brand, a taj je trend u cijelom svijetu upravo nakon korone dobio zamah. U cijelom procesu i bez ikakve financijske pomoći bilo koga, bez jake podrške ili sigurnosti da ti netko drži leđa, Divna nikada nije odustala od principa etičke i ručne proizvodnje. Što njezin milijun u prodaji čini još većim.

“Volim i kako smo stvorili kulturu poslovanja. Kod nas ne postoji radno vrijeme od 9 do 5. Imamo zadanu količinu koju trebamo odraditi i svatko može doći u produkciju kad god poželi. Naučila sam radeći u velikim korporacijama da 9 do 5 ne znači i produktivnost i jednostavno nisam u to vjerovala. Htjela sam vidjeti i što će se dogoditi kad ljudima daš slobodu. Jer, i ja dajem više kad nisam primorana.

Iz Australije je u jednom trenutku dobila narudžbu za 400 pari cipela, a proizvodnje nije bilo. Morala je brzo reagirati/PD

Prilagodili smo se lokalnom stanovništvu, jer Balinežani imaju puno ceremonija u svojoj religiji koja se jako poštuje. Ako imaš ceremoniju, idi. Ako ti je dijete bolesno, nemoj doći na posao. I onda se dogodilo to da smo radnicima ponudili da zatvorimo kompaniju na par dana oko Nove godine i oni su se pobunili. Netko je čak rekao: Ma tu mi je bolje, doma moram kuhati i slušati svekrvu”, smije se Divna.

Trenutačno imaju tri proizvodna pogona: jedan samo za štikle, jedan proizvodi đonove i jedan gdje je pletenje, logistika, slanje, pakiranje i kancelarije. Isto tako, svi su dobrodošli raditi u Bulibashi. Umirovljenici, majke, muškarci i muževi – tko god želi. Otvoreni su i za sve religije, jer iako je Indonezija najmnogoljudnija muslimanska zemlja na svijetu, Bali je – hindu.

Te 2020. nitko nije imao posla. Skupila se grupa od 30-ak žena koje su izrađivale cipele, Divna ih je obučavala i to je bio početak/PD

Masovno, a ručno

Bulibasha trenutačno u ponudi ima asortiman stotinjak raznih vrsta cipela za muškarce i žene. Iako proizvode puno, sve se i dalje izrađuje ručno i od najkvalitetnijih materijala. Nema mašina, đonovi su isključivo od tikovine i bruse ih majstori posebno obučeni za to, a štikle i klompe iz najnovije ekskluzivne capsule kolekcije prava su umjetnička djela jer se rezbare svaka posebno. Divna napominje i da je u cijeloj priči marketing i brending proizvoda jako bitan što njoj odrađuju marketinške agencije.

“Cilj mi je izgraditi platformu gdje bi Bulibasha bio pojam za cipele od prirodnih materijala. Sada se krećemo prema toma da smo 100 posto biorazgradivi, palmino lišće juta, tikovina, samo prirodni materijali. Ne razumijem zašto, recimo, brza moda mora biti samo od određenih materijala. Želim pokazati da je čist, prirodan materijal nevjerojatan potencijal. Ne moramo se sklanjati i blokirati energiju zemlje koja nas povezuje i možemo ostati u dodiru s prirodom i u 21. stoljeću. Prirodno može isto tako izgledati funky, biti precizno krojeno i artistički”.

Divna zaključuje kako joj je od profita bitnija zajednica koju je stvorila. Jer to znači i da se cipele izrađuju uz smijeh i pjesmu, te potpunu slobodu. Što na kraju rezultira dobrom energijom Balija koju svatko u konačnici dobiva s paketom Bulibasha cipela.

Krećemo prema toma da smo 100 posto biorazgradivi, palmino lišće juta, tikovina, samo prirodni materijali/PD

New Report

Close