U svom sam profesionalnom životu  imao priliku raditi s brojnim pasioniranim dizajnerima. Ali dolaskom u Kiu otvorila mi se prilika da transformiram cijeli jedan brend u nešto stilski znatno izraženije, prepoznatljivo, mlado u srcu, tako reći. Naši modeli odišu takvim stavom. Ovim je riječima dugogodišnji šef dizajna Kije i njezin prvi nekorejski predsjednik Peter Schreyer započeo svoj laureatski govor kada mu je prije pet godina u Detroitu uručena nagrada za životno djelo.

Te riječi renomiranog dizajnera automobila uistinu odlično opisuju transformaciju koju je ova korejska automobilska marka proživjela proteklih godina uspjevši se pritom izboriti za svoje mjesto na brutalno kompetitivnom globalno tržištu. Sam je Schreyer u golemoj mjeri zaslužan za takav uspon Kijina renomea.

Logika diktira sve
A njegove riječi zapravo vrlo vjerno opisuju i automobil čiji test objavljujemo u ovom izdanju – Sportage 1.6 CRDi, makeover četvrte generacije modela iz 2015. godine. Jer ušminkani Sportage zadržao je prepoznatljivost, ali je sitnim dizajnerskim izmjenama dosegnuo stilski svježiji dojam i mladenačku atraktivnost, o kojoj govori Schreyer. Facelift zahvati bili su, doduše, minimalni, ali  dovoljni da kupcima najprodavanijeg modela u Kijinom portfelju ponude suvremeniju izvedbu koja se prilagođava novijim tržišnim trendovima, ali ne na uštrb svih vrlina na koju su ljubitelji posljednje generacije Sportagea navikli. Za sve njih, a i one koji bi to mogli postati, možda je najvažnija ocjena da je Kia Sportage prije svega prvak u kreiranju user friendly dojma za svoje vozače.

Jer, iako ne predstavlja stilski bum i ne donosi "van pameti" performanse, svojim će vlasnicima jamčiti da će voziti savršeno logično posložen automobil u kojem su praktičnost i komfor imperativi bez kompromisa.  Da je tako shvatite već prvim ulaskom u automobil. Nepretenciozna, ali jako dobro konstruirana, udobna i funkcionalna sjedala u kojima za čas nalazite idealnu vozačku poziciju, izvrsni gabariti upravljača s odličnim pregledom svih instrumenata, praktično postavljene kontrole i mjenjač, a sve to "upakirano" u izvanprosječno širokoj kabini koja je predznak zavidnog komfora.

Da se razumijemo, interijer nema "wow" efekt, mnogi bi čak rekli da mu nedostaje karaktera, ali svi kojima je u automobilu najvažnija vožnja i upravljivost ionako ne mare suviše za pomodne detalje. Kada počne vožnja pa krenete posezati za gumbićima kojima podešavate sav potreban asesoar uvidjet ćete da je svaki od njih precizno postavljen taman tamo gdje mu je i mjesto i ničim vas neće ometati u vožnji. U automobilu visokom 164 cm preglednost je dobra, naravno s naglaskom na prednja i bočna stakla.

Istina, kao i u brojnom city SUV izvedbama, treba oprezno promatrati lijevi kut zbog robusnog tzv. A stupa koji u kombinaciji s bočnim retrovizorom voli prikriti dobar dio vidnog polja. Jedna od stvari koja je u ovoj Kiji odrađena izvrsno – završna je obrada. Istina je da materijali variraju od jako dobrih, do prosječnih, ali o kojem god dijelu kabine da govorimo mrskom krckanju, lupkanju i trešnji nema traga čak ni pri najvećim brzinama i na najzahtjevnijim terenima.

Ni na prostor za putnike nitko se nema razloga žaliti ni na stražnjoj klupi koja, što je kod dugih putovanja itekako važno, ima naslone idealnog nagiba. Kad je o prtljažniku riječ, njegovih 480 litara zahtjevnima bi se moglo činiti nedovoljnim, ali zato su za pohvalu praktični pretinci u "podu" ispod poklopca, kao i pokrov prtljažnika koji možete ukloniti i odložiti u posebnom odjeljku. 

Zvijezda pod haubom
Bez imalo dvojbe, apsolutna zvijezda redizajniranog Sportagea njegov je motor. Pod haubom izmjene nisu bile mikroskopske, već potpune pa je stari 1.7 dizelaš zamijenio novi 1.6 CRDi s 21 konjskom snagom više od prethodnika pa ih je sada 136. Porastao je i najveći obrtni moment i to na 320 Nm pri 2000-2250 obrtaja. Sedmodnevni test pokazao je da je novi motor pun pogodak, ne samo zato što je, naravno, čišći i štedljiviji, već stoga što vožnju čini vrhunski lagodnom, a istodobno je u bilo kojem trenutku spreman na zahtjevnije vozačke manevre.

Sa šesterostupanjskim ručnim mjenjačem surađuje vrlo usklađeno pa je upravljivost odlična, što u kombinaciji s opisanim komforom i izvrsnom vozačkom pozicijom već pri prvoj vožnji ostavlja dojam kao da se automobilom služite već godinama. Ukratko – navikavanje na Sportage svedeno je na sami minimum.  No, kada su vozne performanse u pitanju službene specifikacije ovog automobila dobrano su me zbunile. U njima stoji kako testni model od 1-100 km/h ubrzava za 11,8 sekundi.

To je i više od, usporedbe radi, Kije Ceed s malim 1.0 T- GDi motorom i 120 KS. U toj računici nešto definitivno ne štima, jer Ceedu uistinu treba vremena da dosegne željeno ubrzanje, ali kod Sportagea tako znatne odgode nema i definitivno ga se ne može staviti u "isti koš" sa Ceedom, a kamoli da mu do stotke treba još više nego manjem Kijinom modelu. Nije nemoguće da je naprosto došlo do nenamjerne pogreške u navođenju podataka specifikacija, a ponašanje na asfaltu najbolji je dokaz da u ovom slučaju Sportage performira bolje nego na papiru.

Sa startnošću nema nikakvih problema i neće iznevjeriti kada se upustite u žustrije akcije, čak i na autoputu. Treba reći i da je pozamašnim gabaritima unatoč automobil vrlo okretan što posebno do izražaja dolazi u gradu. Najveća mana ovog facelifta otkriva se u zavojima pri većoj brzini kada prednji kraj pokazuje tendenciju poniranju pa je izuzetno važno da se u takvim situacijama pazi i na brzinu i na upravljanje. Vjerujem da je zbog toga izvedba s dostupnim 4×4 pogonom bolji odabir. No zato potrošnja oduševljava, jer čak ni u jurnjavi pa i najgorim gradskim gužvama kazaljka niti jednom nije premašila granicu od osam litara.