Od drevnih vremena do digitalne ere, ljudi su uvijek bili očarani pričama. Yuval Harari, autor knjige “Sapiens”, ističe priče kao supermoć čovječanstva, naglašavajući kako su tračevi, mitovi i religija ključni u oblikovanju naše civilizacije. Osim što su nas vodile do bitnih izuma poput društva s ograničenom odgovornošću, akademije i novca, priče su neprestano gurale civilizaciju naprijed. Naime, priče su ključne za percepciju širih skupina ljudi te jedino tako mogu steći pravo postati općeprihvaćene.

Oko svakog fenomena koji privlači pozornost, pa i tehnološkog, kreiraju se u isto vrijeme optimistični i pesimistični narativi. Neki se od njih provjeravaju, testiraju, neki otpadnu, a neki postaju dominantni. Takav je fenomen i umjetna inteligencija (AI), koja dominira narativima u tehnološkom prostoru više od godinu dana. Kruna je to velikog posla koji je odrađen u tom sektoru početkom stoljeća vezano za strojno učenje, dostupnosti golemih količina podataka te u konačnici komercijalizacije umjetne inteligencije, vrhunac čega je bio prije godinu i pol dana, kada je OpenAI prezentirao ChatGPT. Nakon toga nije bilo ni jednog tehnološkog (i ne samo tehnološkog) okupljanja a da AI narativ nije dominirao nad apsolutno svim drugim.

Tvrtke povezane s AI-jem, kao što je NVIDIA, doživjele su eksplozivan rast dionica, često više zahvaljujući narativima nego stvarnim kapacitetima, bez obzira na to što NVIDIA stvarno jest vodeći igrač u AI-ju. Za narativ umjetne inteligencije također je jako važan Microsoft kao “stariji brat” komercijalizacije ChatGPT-ja. Usto, za narativ je važna i uloga Googlea, koji se opisuje kao onaj koji “gubi u tehnološkoj utrci” iako je prije ChatGPT-ja bio lider tržišta koji je najviše ulagao u spomenutu tehnologiju. Naravno, Googleu što se tiče AI-ja ide sasvim dobro te su razvoji u okviru te tvrtke na razini svih drugih.

No iz narativa potpuno pogrešno ispadaju tvrtke poput Amazona ili Netflixa koje imaju glavnu ulogu u personalizaciji izbora, koja je po meni ključna stvar koju je omogućila umjetna inteligencija. Detaljna obrada svakog pojedinog korisnika i njegovih preferencija na ovoj razini nije bila moguća i bit će ključna funkcija u novom velikom tehnološkom skoku. No iz temeljnih narativa često ispadaju bitne stvari.

Treba odmah upozoriti da napuhani narativi često doživljavaju dramatične padove, slično optimizmu koji je okruživao internet krajem 90-ih. Iako internet ostaje revolucionarna tehnologija, njegova početna percepcija bila je prenapuhana, što je dovelo do prilagodbe očekivanja nakon pucanja dot-com mjehurića početkom stoljeća. Stvari se tada normaliziraju i smire. Tvrtke koje su samo lebdjele na valu bez ozbiljnih poslovnih rezultata nestajale su ili su se transformirale putem prodaje te je internet postao standardna tehnologija. Ako danas imate apartman u zabačenom dijelu Hrvatske bez interneta, garantiram loše recenzije jer ga se smatra bitnim poput struje ili vode.

Slično kao i s narativima o internetu, o kojem danas više ne raspravljamo jer je imanentan našoj civilizaciji, događat će se i s narativima o AI-ju. Stvarne sposobnosti i ograničenja AI-ja relativno su nebitni za tržište koje se vodi narativima. Valovi ulaganja u AI će se izmjenjivati, a tehnološki će narativi jačati i slabjeti. Ali i nestajati i vraćati se. Volim se prisjetiti 3D tehnologije na filmskom platnu koja se još od 1920-ih godina pojavljivala i nestajala da bi pravi boom doživjela filmom “Avatar” iz 2009. godine.

Narativi imaju veliku ulogu u procesima usvajanja tehnologije. Pružaju okvir za razumijevanje kako pojedinci reagiraju na tehnologiju unutar svojih profesionalnih okruženja. U smislu obrazovanja publika narativi pomažu prikazati složenost faza usvajanja tehnologije, ističući jaz između namjere i stvarne uporabe, pogotovo ako ona može imati jako negativne efekte. U slučaju umjetne inteligencije, u fikciji, ali i u struci daju joj se mitske mogućnosti prikazujući je kao rješenje za sve izazove. Tako se oblikuje percepcija pojedinaca o tehnologiji i u pozitivnom i u negativnom smislu jer je projiciraju na vlastite živote, ali i pruža mogućnost za kritiku društva.

Kada razmišljamo o AI-ju kao odrazu naših kolektivnih nada, strahova i ambicija, vidimo ga kao platno na koje projiciramo svoje želje za napretkom. Tehnološke inovacije uvijek su susretale entuzijazam i skepticizam, slično kao što smo to imali priliku vidjeti u slučaju AI-ja. Lekcije iz povijesti mogu nam pomoći razumjeti kako tehnološki napredak oblikuje društvo te koje etičke i društvene dileme AI postavlja.

AI već utječe na naš svakodnevni život na načine koje često i ne primjećujemo. Kako AI mijenja pejzaž kreativnih industrija, od umjetnosti i glazbe do književnosti, i hoće li ograničiti ili proširiti naš kreativni potencijal, ostaje vidjeti.

Na kraju, AI nije samo tehnološka inovacija već i ogledalo naših kolektivnih aspiracija. Priče koje oblikuju percepciju AI-ja bitne su za integraciju tehnologije u našu svakodnevicu i budućnost koju zajedno stvaramo. Razumijevanje ovih narativa omogućuje nam da bolje navigiramo kroz izazove i iskoristimo potencijal AI-ja za dobrobit čovječanstva koje postaje sve kompleksnije te priče višedimenzionalne.