Jedan Japanac na svakih 1450 sada ima više od 100 godina – a žene čine 88,4% stogodišnjaka. Okinawa, japanski arhipelag, jedna je od pet svjetskih plavih zona, gdje su velike koncentracije stogodišnjaka. Na Okinawi je 2015. godine bilo gotovo dvostruko više stogodišnjaka na 100.000 ljudi nego u Japanu u cjelini, piše We Forum, a prenosi Večernji list.

Trenutno Japan ima 90.526 stogodišnjaka, što je pet puta više nego prije dva desetljeća. Tajna njihove dugovječnosti je nešto što svi žele saznati, a zapravo je riječ samo o jednostavnim navikama, koje se razlikuju od naših, a zaista djeluju.

Prosječan životni vijek za žene u Japanu je 87 godina, a za muškarce 81 godinu. Ako mislite da je u pitanju genetska predispozicija, varate se. Prije nekoliko desetljeća, životni vijek Japanaca je bio 56 godina što i značilo da je sve u načinu života.

Prehrana

Morski plodovi i crvena riba su mnogim ljudima iz Japana glavni dio prehrane. Osim toga, većina jela im se sastoje od riže, morskih algi, povrća i fermentirane soje. Konzumiraju dosta kisele hrane jer je dobra za probavu. Rijetko jedu prženu i brašnastu hranu, kao i teško meso poput govedine i svinjetine. Šećer, također nije na njihovoj listi čestih namirnica, a ono što je najvažnije, Japanci se ne prejedaju.

 Japanci mnogo značaja daju komunikaciji i kretanju i to ne samo mladi, nego i stogodišnjaci. Naime, stariji ljudi se često okupljaju, igraju šah ili samo razgovaraju o nečemu. I ne samo to, u Japanu se na nacionalnoj razini osiguravaju sportske minute tijekom dana da bi se i radoholičari odvojili od posla i izdvojili vrijeme za nekoliko vježbi. Japanci rijetko kad koriste lijekove, a prije recepta s lijekovima, liječnik će prvo savjetovati mijenjanje životnih navika u zdrave i češće provođenje preventivnih pregleda.

Prehrana je ključna

Liječnica otkrila što jesti ako vam je cilj doživjeti stotu

Dnevne rutine

 Rutina je važna i oni to znaju, zato uglavnom odlaze na spavanje prije 23 sata, a bude se u 5-6 sati ujutro. To im pomaže da uživaju u cijelom danu pa tako jutro posvećuju svojim mislima, dan iskoriste za rad, a večer za omiljeni hobi.

Mentalna angažiranost

Ne postoji riječ za umirovljenje u jeziku Okinawe, tako da donedavno to jednostavno nije bio koncept. Ako mogu, i dalje rade ono što su i radili, primjerice ako je netko poljoprivrednik, i dalje se bavi poljoprivredom. Dakle, ideja je samo ostati angažiran. To im uvelike pomaže u zadovoljstvu životom i smanjuje troškove zdravstvene skrbi jer ljudi ostaju fizički i psihički aktivni cijeli život.