Agencija Bruketa&Žinić&Grey godinama niže uspjehe – dosad su proglašeni drugom najučinkovitijom neovisnom reklamnom agencijom na svijetu, jednom od vodećih svjetskih neovisnih agencija i uvršteni su među 200 najboljih dizajnera ambalaže na svijetu. Nakon što su prije nekoliko mjeseci postigli dogovor s najvećom svjetskom marketinškom grupacijom WPP i s Greyem, Bruketa i Žinić izašli su iz suvlasništva svojih agencija u Bakuu i Beogradu, jer se sada oslanjaju na mrežu Grey grupe u 96 zemalja. O situaciji u sektoru razgovarali smo s Nikolom Žinićem, kreativnim direktorom agencije.

Koji su vam sada ciljevi, nakon ulaska u Grey mrežu?

Cilj je uvijek isti. Biti najbolji u onome što radiš. Sada kada smo postali dio međunarodne Grey mreže, nakon što je u agenciju investirao WPP, najveća svjetska komunikacijska grupacija, pozicionirali smo se kao njihov digitalni i dizajn hub. To znači da iz našeg ureda u Zagrebu radimo digitalna i dizajn rješenja na međunarodnoj razini grupe koja djeluje u 96 zemalja. Sukladno tome očekujemo veći izvoz naših usluga kroz rad s globalnim oglašivačima, mogućnost naših ljudi za stjecanje iskustava na stranim tržištima, s nekim poznatim brendovima, kvalitetnije mogućnosti edukacije za sve nas koristeći globalna znanja kolega iz mreže. S druge strane, na domaćem terenu ćemo moći za postojeće klijente, i manje i veće, primijeniti sve te alate i znanja koja su nam na raspolaganju, što će nam pomoći da bolje radimo i da osnažimo domaće brendove.

Kolike su razlike između raznih tržišta na kojima poslujete?

Od kada smo u Grey grupi radimo s klijentima od New Yorka, Varšave do Moskve. Razlike uvijek postoje u kulturama, ali zbog globalizacije nisu tolike kao prije, dok se možda više osjete na istočnijim tržištima, što je normalno. Svakom projektu pristupamo tako da prvo skeniramo tržište, da upoznamo tržište i prema tome postavljamo svoju komunikaciju.

Kako ste se uspjeli afirmirati u inozemstvu?

Kada smo 2013. u SAD-u bili proglašeni internacionalnom malom agencijom godine, što je priznanje ne samo za kreativnost nego i za način na koji je ustrojena agencija i njezini procesi, to nas je dovelo na vrh neke svjetske karte i nakon čega nas je WPP prepoznao. Davor i ja smo dva kreativca koji nismo čitali knjige o biznisu, što smo možda trebali, pa smo uz pomoć i drugih suradnika naravno postavili agenciju kako smo mi mislili da treba i nismo bili opterećeni postojećim biznis modelima. Svakom je klijentu, bio on mali uljar iz Istre ili globalni brend, pristupamo jednako studiozno i čini mi se da je to nešto što nas čini uspješnijima.

U prijašnjim ste intervjuima govorili kako laži danas više ne prolaze… jeste li se prevarili, obzirom na novu fake news kulturu?

Još uvijek mislim da laži ne prolaze, čak i više nego prije, jer danas smo svi umreženi i svatko ima alat s kojim može reagirati na laž. Proizvodi i komunikacija trebaju biti čim iskreniji i otvoreniji jer se bilo kakva laž brzo kažnjava i posljedice za neki brend mogu biti katastrofalne. I tako će biti uvijek. Što se tiče fake newsa, najveći izazov tu vidim s klincima koji su naučeni na online kulturu i velik im je problem procijeniti koja je informacija ispravna i relevantna, a koja nije, ali vidimo da države i EU idu k tome da se definiraju i postave određeni zakoni i pravila koji uređuju odnos prema takvim informacija i zbog kojih će kazne za ona koji šire fake news biti ogromne. Još uvijek svi učimo i prilagođavamo se budućnosti, tako da će trend fake news kulture uz nova pravila i zakone vrlo brzo nestati.

U kojem se pravcu razvijaju kreativne industrije? Koliko tehnologija postaje važnija od ideje?

Kreativna industrija se i dalje vrti oko jedne osnovne stvari, a to je dobra ideja koja uvijek pronalazi put do svoje publike. Ne volim razdvajati tehnologiju i kreativnost jer danas je tehnologija postala sastavni dio kreativnosti. S jedne strane tehnologija inspirira kreativce za inovativna rješenja, a s druge kreativci unaprjeđuju tehnologiju. Danas je to jedna ista priča.

U kojoj se mjeri tržište oglašavanja oporavilo od izbijanja krize 2008. do danas?

Oni koji su bili spremi na promjenu i koji su imali snage pogledati unatrag i vidjeti što je dovelo do toga, koji su razmišljali o novim modelima, preživjeli su i danas rade posao i bolje nego prije. Nama je trebalo vremena da dođemo u ovu poziciju, ali samo zato jer smo bili spremni mijenjati se i investirati u neke nove modele. Danas smo puno agilniji i pametniji nego što smo bili 2008. Cijelo se tržište se iz korijena promijenilo jer onaj model prije 2008. nije bio održiv, živjeli smo u balonu koji je bio umjetno održavan. Danas je situacija puno realnija i svi transparentnije i mirnije plovimo dalje.

Da li je za vas ekonomska kriza bila prilika ili prijetnja?

Riječ kriza ne bismo trebali upotrebljavati jer ima svakakvih oblika i vrsta kriza, od krize srednjih godina do vremenskih kriza. Kriza je zapravo promjena i prilika da se stvari preispitaju i postave na drugu razinu. Svaka situacija koja se zove kriza treba biti izazovna i treba ju gledati kao priliku. Naravno da nitko ne voli kada se status quo poremeti jer je svima lijepo i sigurno unutar nekog balona. Međutim krize su dobre prilike za nove stvari, prilike da se sami promijenimo na bolje, da se promijene neki biznis modeli u kojima radimo ili da se stvore potpuno novi biznis modeli. Ako pogledamo koje je sve nove biznis modele iznjedrila posljednja kriza samo kod nas u Hrvatskoj, kroz startupe, kako ih obično nazivaju, vidimo da je to bila dobra prilika i neki su je jako dobro iskoristili.

Koliko domaće tvrtke koriste domaći dizajn? U jednom ste intervjuu kritizirali Agrokor jer su njihovu kampanju 'Kupujmo Hrvatsko' osmislili francuski dizajneri.

To je bilo jako davno i bilo mi je jako zamjereno, ali sam bio isprovociran njihovom nedosljednošću. Danas ne mislim da bi svaka hrvatska tvrtka trebala raditi s hrvatskim dizajnerima jer je i kontekst drugačiji, danas smo u Europskoj uniji, što tada nismo bili, pa smo svi na jednom velikom tržištu, dapače mislim da bi više inozemnih dizajnera trebalo raditi za Hrvatsku i više domaćih za strance. Svjedočimo kako dosta hrvatskih dizajnera i arhitekata radi za strane tvrtke, a danas su osim toga domaćim dizajnerima i domaće tvrtke puno pristupačnije nego nekad, a pod nekad mislim na prije 15 do 20 godina. Hrvatski dizajneri su se, kako uz individualni rad, tako i kroz strukovno udruženje HDD, dokazali i povjerenje gospodarstva prema hrvatskom dizajnu je veliko, ali uvijek ću biti kritičan prema onome tko traži da kupujemo hrvatsko, a on kupuje strano, na to ću uvijek reagirati.