Nedavno prezentirani Zagrebački filmski ured već je počeo vabiti strane producente da svoje projekte realiziraju upravo pod Sljemenom. Ubuduće će Ured svim stranim filmašima biti nezaobilazna prva stepenica, jer je s gradskim vlastima dogovoreno da odsad više nitko ne može dobiti dozvolu za snimanje dok se tamo ne prijavi.

Ured ima dvije glavne funkcije. Prva je privući producente u Zagreb ponudom lokacija i činjenicom da im HAVC refundira 25% svih troškova u Hrvatskoj, a drugi je, ako odluče doći, biti im na usluzi i koordinirati dobivanje dozvola u raznim odjelima gradske uprave. Detalje o uredu, jedinom koji bi trebao zarađivati na tržištu, a ne samo distribuirati novac iz zagrebačkog proračuna, otkrila nam je njegova ravnateljica Mia Pećina Drašković, četverostruka dobitnica televizijske nagrade Emmy.

Zašto je Grad Zagreb ustrojio svoj filmski ured, čije se funkcije dijelom preklapaju s onim što već radi HAVC?
Lokalni ured je nužan jer se u Zagrebu počelo puno snimati, a vjerujemo da će filmskih projekata biti sve više. U svijetu je lokalnih ureda više od 1000 u 100 zemalja i svi imaju dvije iste zadaće – pokušavaju prodati svoj grad stranim produkcijama, a onda kad dođu biti im maksimalna podrška. Već su nas počeli zvati – Mercedes je snimao reklamu na 25 zagrebačkih lokacija, mi smo im uz zagrebačku produkcijsku kuću pomogli riješiti sve dozvole za snimanje u Zagrebu i okolici. Od nas producenti dobiju pismo preporuke, potvrdu da su nadležni gradski uredi informirani. Bitno je da znamo točno koga treba zvati u kojem uredu, tako da producenti ne moraju s tim gubiti vrijeme. A i ljudi iz Grada ne moraju svaki put ispočetka svakom producentu tumačiti pravila, ovako ćemo uvelike skratiti proces. Dosad je taj posao radilo sedam odjela gradske uprave, a location manager je s producentom morao obilaziti niz komunalnih tvrtki. Pomoći ćemo im s kontaktima s ministarstvima, jer su neke atraktivne zagrebačke zgrade i u državnom vlasništvu.

Koliko ljudi radi u uredu?
Iako u takvim uredima obično radi do desetak ljudi, nas će zasad biti troje. Kolegica će voditi PR, marketing i promociju, a tu je i kolega zadužen za odnos s produkcijama jer je dosad radio više od 20 koprodukcija i iz iskustva zna što treba na setu. Filmski uredi se otvaraju zbog podrške filmskim, ali i produkcijama koje snimaju reklame i dokumentarce, jer to nigdje nije zadatak državne institucije već lokalnoga gradskog ureda. 

Zagreb postaje strancima sve zanimljiviji, Salma Hayek i Samuel L. Jackson snimali su ovih dana kadrove filma The Hitman's Wife's Bodyguard.
Da, taj se film snimao na 10-ak zagrebačkih lokacija. Za svaku je ekipi trebala drugačija dozvola nekog gradskog ureda, policije, vatrogasaca, sve njih je trebalo kontaktirati, dogovoriti, platiti dozvole, pregovarati o uvjetima plaćanja, dogovarati s policijom i komunalnim redarima. To je stalna igra između producenta i Grada u kojoj Grad treba uvijek malo popustiti kako bi privukao što više produkcija, jer to je istinska zarada na nekoliko razina.

HAVC stranim producentima vraća 25 posto novca potrošenog u Hrvatskoj, što zauzvrat dobivamo?
Udruga hrvatskih producenata izračunala je da se na svaku kunu uloženu u filmsku industriju vraća otprilike 16 kuna, dio izravno, a ostatak kroz turizam – Igra prijestolja će narednih 20 godina biti jako važna za naš turizam, takvu fantastičnu filmsku promociju mi ne možemo platiti, jer takve budžete nemamo ni kao država, a još manje Grad Dubrovnik sam. Filmske ekipe ostavljaju puno novca – zapošljavaju lokalne filmske radnike, naručuju hranu preko cateringa, kad imaju slobodne dane troše po gradu, vidjeli smo da je Samuel L. Jackson obišao restorane po Zagrebu. Tu su i noćenja ekipa koje tvore od 50 do 500 ljudi, boravišne pristojbe, porez i prirez Gradu od autorskih ugovora. Važna je i indirektna zarada, jer kad se film jednom prikaže to je uvijek odlična reklama za zagrebački turizam, tako da se povrat novca itekako isplati – filmska industrija je jedna od najunosnijih grana gospodarstva. Kao primjer, 2012. je kod nas snimljen korejski reality show Romantic, nakon čega je broj turista iz te zemlje porastao 800 posto. Takvo što se ne može postići niti jednom reklamom.

U Hrvatskoj već postoje lokalni filmski uredi u Zadru, te Istri i Kvarneru?
Da, s njima ćemo dogovoriti suradnju, pa da se, uz HAVC i svi mi pojedinačno predstavimo na svjetskim filmskim marketima, prvenstveno u Berlinu i Cannesu. Smatramo da bi trebali otvoriti filmski ured u Osijeku za Slavoniju, ali i u Dubrovniku. Tamo su, kao i u cijeloj Hrvatskoj, dosad filmovi dolazili preko produkcijskih kuća koje su tražile projekte za svoj rad, ali trebamo svi skupa početi raditi sustavno. Dosad nam se sve samo od sebe događalo – Igra prijestolja, Ratovi zvijezda, pa je došao Netflix. HAVC je naravno odigrao veliku ulogu kada je država odobrila povrat novca na snimanja, ali zajedno možemo još više.

Nudi li vaš ured dodatne financijske pogodnosti onima koji bi snimali u Zagrebu, a ne samo na Jadranu, kao dosad?
Zasad ne, da bismo mogli s gradonačelnikom Milanom Bandićem o tako nečemu pregovarati moramo prvo imati rezultate. Za tri godine, kad ćemo imati statistike, možemo predložiti da im država daje 25% da dođu u Hrvatsku, a na to se doda još 5% da dođu baš u Zagreb. Vani dosta gradova funkcionira tako. Producentima se obično vraća 30 ili 35%, neke zemlje idu čak i do 50%. Lani su država i HAVC podigli taj povrat s 20 na 25%, što je odlično, a u dijelovima RH od posebne državne skrbi dobiva se i dodatnih pet posto.

Koliko se projekata godišnje snima u Zagrebu?
Nemamo taj podatak jer nitko dosad nije vodio tu statistiku u cijelosti, a manji filmovi niti ne traže dozvole od Grada. Mi ćemo u narednim mjesecima prikupiti podatke iz Turističke zajednice, reklamnih agencija, produkcijskih kuća i gradskog ureda za izdavanje dozvola i pokušati napraviti analizu za zadnje tri godine. Zasad pretpostavljamo da se lani u Zagrebu snimalo oko 100 projekata, što zvuči puno, no potencijal je puno veći. Beč, koji je ured otvorio 2009., imao je 2014. 357 projekata, a 2018. je broj porastao na 604! U svijetu broj videosadržaja stalno raste, snima se sve više i stalno se traže nove lokacije. Mi u Zagrebu nudimo stari grad, Austro-Ugarsku, socijalizam, planinu, jezera, a u okolici imamo dvorce, Samobor, Varaždin, rijeke, močvare, Velebit, vrlo blizu je i more. Na Mirogoju, jednom od najljepših groblja u Europi, stalno se snima. Naš web s ponudom tih lokacija mora izgledati stvarno dobro i time ćemo se najviše baviti narednih šest mjeseci. Glavna nam je zadaća prikupiti što više fotografija, angažirali smo i službenog fotografa koji će svaki mjesec posnimiti 50-ak novih lokacija.

Vaš ured nudi priliku za zaradu i vlasnicima zagrebačkih nekretnina?
Da, otvoreni smo i za javnost – pozivamo sve vlasnike interesantnih stanova, zgrada, dvorišta, dvoraca, da se prijave preko našeg weba i ponude svoju nekretninu za snimanje. Sama prijava kod nas na web stranici je besplatna, a samim izborom fotografija olakšat ćemo posao svim menadžerima lokacija. Htjeli bismo imati što bolju ponudu, želimo da stranica puca od fotografija. Iznajmljivanjem svoje nekretnine možete zaraditi nečiju mjesečnu plaću u jednom danu, a filmske ekipe ostanu i više dana. Naravno, svaki vlasnik će morati pregovarati s menadžerom lokacije oko iznosa najamnine i potpisati ugovor s produkcijom. Mi smo samo posrednik između vlasnika nekretnine i produkcije.

Otkako je vlasnik upropastio Jadran film, u kojem je do 90-ih snimljeno 145 međunarodnih koprodukcija, Zagreb više nema ozbiljan filmski studio. Treba li Hrvatskoj novi filmski studio? 
O tome smo već pričali s ravnateljom HAVC-a Chrisom Marchicem, jer je i njima i nama to važan cilj. Beograd ima odličan novi studio, Mađarska ih je sagradila četiri. Kad bismo mi imali i studio i ponudili ga u paketu s našim atraktivnim lokacijama – tako zaokružen paket bilo bi puno teže odbiti… Vjerujem da bismo filmski studio mogli realizirati u opciji javno-privatno vlasništvo uz suradnju udruge producenata, oni znaju što im sve treba, te Grad i državu kao suvlasnike. Takav projekt nije jeftin, ali bi sigurno bio isplativ, jer filmska industrija nije samo kultura i kreativnost, već i veliki biznis.

Rođeni ste u Zagrebu, studirali ste i radili u SAD-u. Kako ste uspjeli dobiti četiri Emmyja, TV ekvivalenta filmskom Oskaru? 
Ekipa od svega 12 ljudi koju je predvodio producent Peter Radovich Jr. za dokumentarac Game of Honor za američki Showtime/CBS bila je nominirana za pet, a dobili smo tri Emmyja. Imala sam čast i sreću biti dio tog tima. A četvrtog sam dobila par godina kasnije kao članica NBC tima na Olimpijadi u Sočiju. Prije odlaska na studij bila sam prva voditeljica Briljanteena i tamo sam shvatila da me više zanima rad iza kamere, pa sam stalno ispitivala producenta. Tijekom studija u SAD-u radila sam emisiju za naše iseljenike na hrvatsko-američkoj TV koju sam osnovala s dva partnera, a po povratku u Zagreb 2001. s nekoliko kolega pokrenuli smo i Kapital, gospodarsku emisiju na CCN-u iz koje je kasnije nastao Kapital network. Onda sam ponovno otišla u SAD i krenula u Los Angelesu raditi na filmu, kao pomoćnica režisera. U tom se gradu priča isključivo o filmu, svi se bave filmom i stalno se moraš s nekim boriti. U toj džungli mnogi provedu život, a da ih nitko ne zapazi – film je valjda jedina industrija u kojoj vam trud ne mora donijeti uspjeh u karijeri, a jedna slučajnost može vam promijeni život. Isto tako, lako vas izbace iz priče, dobar je primjer recimo Mickey Rourke, ali i još neki poznati glumci. Shvatila sam da ne želim tako provesti cijeli život i odlučila sam se nakon pet godina vratiti. Nisam požalila, u Hrvatskoj sam odlično radila u svojoj produkcijskoj firmi posljednjih 12 godina. 

Čut će se za Zagreb

Zašto ste se prebacili iz privatnog u javni sektor?
Smetalo me što na primjer Amerikanci znaju za Dubrovnik, ali nisu čuli za Hrvatsku. Kad bih pokušala objasniti da je Hrvatska 'preko puta Italije', oni bi zaključili 'aha, Egipat!'. Znamo da Amerikanci nisu najbolji u zemljopisu, ali slična je situacija i s mnogim drugim nacijama bila tada, prije petnaestak godina. Otad je kroz turizam i sport napravljeno jako puno i vjerujem da su mnogi čuli za Hrvatsku. Želim da Zagreb, sad i radom ureda koji vodim, postane i važna točka na filmskoj karti svijeta.