Iako je godina tek na početku, nema nikakve sumnje da će “Odbjegli Django” Quentina Tarantina biti jedan od filmova godine. Takvu smo izjavu vjerojatno mogli potpisati i prije gledanja filma, ali dobro je provjeriti. Naime, znao je on biti i manje senzacionalan unutar svoje genijalnosti (“Death Proof”), a postavlja se realno pitanje koliko dugo netko može održavati svježinu i originalnost unutar okvira koje si je omeđio. U slučaju Tarantina očito može jako dugo. Evo, traje već dvadeset godina (lani je bila godišnjica “Psa iz rezervoara”) i Tarantino ne da ne posustaje u svojoj razbarušenosti nego je sve zaigraniji, ekstravagantniji i zabavniji.
Od uvodnog kadra u kojem dva kauboja na konjima vuku za sobom kroz pustinju grupu robova jasno je da je ovo Tarantinov film; doduše, po izgledu bi mogao biti i neki od špageti vesterna iz 1960-ih i 1970-ih kojima se nadahnuo, ali s ovom godinom proizvodnje nema nikakve sumnje da ga je mogao napraviti samo on. Situacija postaje još prepoznatljivija kada se u nastavku priče pojavi Christoph Waltz kao živopisno rječiti zubar koji kani otkupiti jednoga roba – Djanga. Kauboji ne pristaju i slijedi masakr nakon kojega dr. Shultz i  Django jašu u ravnopravni partnerski poslovni odnos lovaca na ucijenjene glave, a potom i u oslobađanju Djangove supruge koja robuje na plantaži u Mississipiju…

Koristeći kao predložak slavni špageti vestern s Francom Nerom iz 1966. Tarantino je snimio puno više od prerade; napravio je  potpuno novi film koristeći elemente originalnog žanra i drugih eksploatacijskih filmova: ekstremne zumove iz karate filmova, prenaglašena krvoprolića horora… Tarantino vlada kamerom kao što oni egzibicijski košarkaši barataju loptom, a kao scenarist izrazito je pedantan, piše odlične dijaloge, zna graditi atmosferu i puniti priču neočekivanim obratima. Ako je nešto problem, onda kod Tarantina to nije manjak nečega, nego višak svega. Iz te obilatosti ključanja (filma) u njemu, možda je “Odbjegli Django” sa svoja dva sata i 50 minuta trajanja mogao biti kraći za neku scenu ili epizodu. Ali koju?!