Održivost kreće od svakog pojedinca, a u poslovnom svijetu promatra se kroz perspektivu korištenja resursa i lanaca vrijednosti koji vrijednost moraju vidjeti upravo u održivom.

Zadatak stručnjaka održivosti zato je velik i izazovan, a izvršna direktorica Kopenhaškog instituta za studije o budućnosti Daria Krivonos, uoči Future Tense konferencije, koja se u organizaciji Komunikacijskog laboratorija održava 8. i 9. lipnja u zagrebačkoj Laubi – Kući za ljude i umjetnost, komentira trendove održivosti, ali i daje svoj stav o tome što bi se po pitanju održivosti trebalo staviti u fokus.

Kako se mijenja sustav razmišljanja poduzeća prema konceptu održivosti?
Tvrtke se nalaze u promjenjivom okruženju. Potrebno je promijeniti način na koji se proizvodi proizvode, kako se transportiraju i kako se konzumiraju. Ovo je vjerojatno najosnovniji pomak kojemu su tvrtke svjedočile jer nije ograničen samo na CO2, već na korištenje resursa i lance vrijednosti općenito.

Danas mnoge tvrtke imaju stručnjake za održivost u svojim sustavima – mislite li da je to samo dobar PR ili stvarna potreba? Zašto ih tvrtke trebaju?
Budući da će fokus na održivost često zahtijevati potpunu reviziju poslovanja, stručnjaci za održivost se nalaze posvuda u poslovanju i moraju razmišljati izvan postojećih procesa pa se čak i ponekad usuditi predložiti da se oni potpuno prekinu.

Osim toga, regulatorni okviri koji podupiru agendu održivosti postaju obvezujući i složeniji, što apsolutno zahtijeva od stručnjaka u tom području da se ne samo snalaze u složenom zakonodavstvu, već i da osporavaju inherentan način gledanja na stvari.

Koje su se teme održivosti činile najrelevantnijima u posljednjih godinu-dvije?
Ima ih nekoliko, primjerice rasprava o vodiku kao nosaču energije budućnosti. Tema koja se nameće već neko vrijeme je ulaganje u nuklearne elektrane i plin. Pitanje koje se sada postavlja je hoće li i kako situacija u Ukrajini to promijeniti.

Počinje se koristiti LCA (procjena ciklusa trajnosti proizvoda), sistemski alat u industrijskoj ekologiji koji će definirati mnoga pitanja u budućnosti. Postavlja se i pitanje međusobne povezanosti između globalnih Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (SDG), a jedna od važnijih tema na 5. skupštini UN-a za okoliš bit će i snažna predanost smanjenju proizvodnje i korištenja jednokratne plastike.

Očekujemo značajan rast održivog financiranja, koje podrazumijeva potporu gospodarskom rastu uz istovremeno smanjenje pritiska na okoliš.

Vi ste izvršna direktorica Kopenhaškog instituta za studije o budućnosti – koja su neka nedavna zapažanja o održivosti koja ste spremni podijeliti?
Postoji snažna predanost mnogih aktera u postizanju ciljeva do 2030. godine. Međutim, u našoj želji djelovanja ključno je poduzeti prave korake koji nas vode do željenog rezultata. Trebali bismo biti vrlo oprezni s ulaganjem u projekte političkog prestiža s visokim rizikom, kada je većina tehnologije već tu za postizanje cilja kojemu težimo.

Ovdje je ključno pitanje prijenos tehnologije. Kako sniziti cijene postojećih tehnologija na razinu koju vidimo u zemljama u razvoju? To se s razlogom zove globalno zatopljenje i da 5% emitera postigne svoje ciljeve nema velike razlike. Moramo imati na umu da ciljnu liniju moramo prijeći zajedno.